U Japanu se otvaraju “kafići za plakanje” za iscrpljene majke

U jednoj od svojih manga koje su stekle slavu na internetu, umjetnik Kanemoto zamislio je prostor u kojem se majke novorođenčadi – iscrpljene neprestanim plačem svojih beba – mogu okupiti noću i praviti jedna drugoj društvo. Taj se prostor zove „Yonakigoya” (prema nazivu mange, što u prijevodu znači „Kuća noćnog plača”) i nedavno je postao stvarnost. U japanskim prefekturama Hokkaidu i Niigati otvaraju se takozvani „kafići za plač” namijenjeni iscrpljenim majkama; ondje žene mogu pronaći utočište i utjehu tijekom noći, dok se bore s uspavljivanjem novorođenčadi koja imaju poteškoća sa snom.

„Dolazak ovamo pruža mi priliku da s nekim razgovaram i opustim se”, rekla je za japanski internetski portal Kyodo News 34-godišnjakinja koja često posjećuje jedan od tih kafića. „Nemam mnogo ljudi s kojima mogu razgovarati o roditeljstvu, pa je ovakvo mjesto zaista korisno”, izjavila je druga majka za novine Chunichi Shimbun.

SHUTTERSTOCK

Japanski kafić koji noću prima majke i djecu

Madoka Nozawa vlasnica je kafića „Oyako no Koya” na Hokkaidu, koji je od listopada prošle godine otvoren svake nedjelje navečer – besplatno – u razdoblju od 21 sat do 6 sati ujutro. Vlasnica i njezino osoblje ondje dočekuju majke i njihovu djecu, prihvaćajući i njihov plač i brige: „Želim da ovo bude utočište u kojem ljudi mogu osjetiti da nisu sami u suočavanju s poteškoćama”, izjavila je za Kyodo News. Slično mjesto postoji i u Niigati; ondje ga je u srpnju prošle godine otvorila ženska skupina koja jednu večer u tjednu ugošćuje majke i njihovu djecu.

„Mislio sam da će biti teško ostvariti ovaj projekt. Vrlo je ohrabrujuće znati da postoje ljudi koji su aktivno uključeni”, rekao je nedavno Kanemoto. Također je nedavno zaprimio nekoliko zahtjeva za dopuštenje korištenja naziva „Yonakigoya” za noćne kafiće, no morao ih je odbiti kako bi izbjegao zabunu između svojih djela, sebe osobno i dotičnih objekata. „Svaka ustanova za noćno čuvanje djece diljem zemlje nastala je zahvaljujući snažnoj strasti, filozofiji i inicijativi svojih predstavnika. Ja sam samo nacrtao mangu. Duboko poštujem sve one koji su aktivno uključeni. Ako se u vašoj blizini nalazi takva ustanova, bio bih vam vrlo zahvalan kada biste je podržali”, napisao je na svojoj internetskoj stranici.

Izazovi života u gradu s djecom

Kako ističe Erika Ota, stručnjakinja za zdravlje majki i djece te profesorica na Visokoj školi za sestrinstvo Međunarodnog sveučilišta St. Luke u Tokiju, takvi su kafići trenutačno prisutni samo u područjima gdje se ljudi uglavnom kreću automobilom: „U gradu poput Tokija, gdje se noćno kretanje oslanja na javni prijevoz, majci bi moglo biti znatno teže izaći iz kuće usred noći s uplakanim novorođenčetom. Primjena tog koncepta u urbanom okruženju zahtijevala bi drukčiji pristup.”

SHUTTERSTOCK

Stanje izoliranosti u kojem se nalaze mnoge novopečene majke

U svakom slučaju, prema riječima stručnjaka, do otvaranja ovih centara došlo je zbog spleta konkretnih problema, prvenstveno vezanih uz izoliranost koju proživljavaju mnoge novopečene majke. Među različitim uzrocima koje navodi profesor Ota, na prvom je mjestu praktičan čimbenik: „Službe za formalnu skrb rijetko rade noću ili vikendom, zbog čega majke ostaju bez podrške upravo u najtežim trenucima.” Tu su i društveni problemi: „Japan ima jednu od najnižih stopa nataliteta na svijetu, a s padom broja rođene djece majke se sve češće suočavaju s izolacijom.” Nadalje, „nuklearna obitelj postala je norma, a prirodne mreže podrške koje su nekoć postojale unutar proširenih obitelji i susjedstava uglavnom su nestale.” S obzirom na sve veću životnu dob novopečenih majki, „bake i djedovi često su prestari da bi pružili praktičnu pomoć, a sve se više žena suočava s dvostrukim teretom istovremene brige o maloj djeci i ostarjelim roditeljima.”

Tu su i kulturološki pritisci: „Duboko ukorijenjeno kulturno očekivanje da se majke same brinu o svojoj djeci sprječava mnoge žene da potraže pomoć čak i kada se suočavaju s poteškoćama. Poteškoće u usklađivanju poslovnog i obiteljskog života, neravnomjerna raspodjela kućanskih poslova i obveza oko skrbi za djecu te niske plaće žena dodatno pojačavaju pritisak na majke.” Uz sve to, dodaje profesorica Ota, iako skrb za majke u Japanu ima „stvarne prednosti” – poput dobro strukturiranih sustava perinatalnog praćenja i visokokvalitetnih porodničkih klinika – „mentalno zdravlje nakon poroda i dalje je ozbiljan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje”, a probir i liječenje perinatalne depresije „ostaju nedostatni”. Stoga, zaključuje stručnjakinja, „kafići za plakanje” namijenjeni majkama „predstavljaju spontan odgovor koji dolazi iz same zajednice na te sustavne nedostatke i zaslužuju priznanje, no trebali bi nas potaknuti i na pitanje zašto stručna podrška, financirana javnim sredstvima, ne dopire do majki u trenucima kada su najranjivije.”

Ovaj test napisala je Alessandra Vescio, a u originalnom izdanju objavljen je na Marie Claire Italy.