Kad više ne želite šutjeti: psihologija zauzimanja za sebe

Zašto je samopouzdanje danas čin hrabrosti

psihologija zauzimanja za sebe
Piše Iris Hazler Šanko
objavljeno 05/01/2025 u 09:00

U vremenu u kojem se od nas očekuje da budemo uspješni, prilagodljivi, emocionalno pismeni i pritom savršeno stilizirani čak i dok se nosimo s unutarnjim lomovima, ideja zauzimanja za sebe često zvuči kao luksuz, a ne kao osnovno pravo. Društvene mreže uvjeravaju nas da svi drugi znaju što rade, algoritmi nagrađuju glasnije, brže i agresivnije, a kultura stalne dostupnosti briše granice između profesionalnog, privatnog i intimnog.

Nije stoga čudno da se mnogi osjećaju kao da su stalno u obrani, čak i onda kada objektivno nisu učinili ništa pogrešno.

Zauzeti se za sebe danas ne znači biti konfliktnom osobom niti zauzeti poziciju moći pod svaku cijenu. Naprotiv, riječ je o duboko osobnom i psihološkom procesu koji traži samosvijest, emocionalnu zrelost i spremnost da se suočimo s vlastitim strahovima. Posebno je izazovno kada imamo osjećaj da je „sve protiv nas“, kada okolnosti, ljudi ili sustavi djeluju kao da nas sustavno obeshrabruju. Upravo tada, iako zvuči paradoksalno, zauzimanje za sebe postaje najvažnije.

Što zapravo znači zauzeti se za sebe?

Zauzeti se za sebe ne znači govoriti glasnije od drugih, niti inzistirati na vlastitoj istini pod svaku cijenu. To znači jasno znati gdje su naše granice, što nam je važno i koje ponašanje više nismo spremni tolerirati.

Psiholozi će reći da je riječ o asertivnosti, onoj često pogrešno shvaćenoj vještini koja nije ni pasivna ni agresivna, već mirna, jasna i dosljedna.

U praksi, to može značiti reći „ne“ bez grižnje savjesti, izraziti neslaganje bez potrebe za opravdavanjem ili priznati sebi da ste iscrpljeni, iako svijet oko vas slavi neprekidnu produktivnost. Zauzimanje za sebe često počinje upravo tamo gdje prestajemo tražiti dopuštenje da budemo ono što jesmo.

psihologija zauzimanja za sebe

Kad se čini da su okolnosti jače od vas

Postoje trenuci u kojima se osjećamo kao da plivamo protiv struje. Poslovno okruženje koje ne prepoznaje trud, odnosi u kojima se naše potrebe sustavno zanemaruju ili obiteljske dinamike koje nas vraćaju u stare, davno prerasle uloge.

U takvim situacijama lako je povjerovati da problem leži isključivo u nama.

Međutim, važno je prepoznati razliku između osobne odgovornosti i preuzimanja krivnje za sve što ne funkcionira. Zauzeti se za sebe ponekad znači priznati da se nalazite u okruženju koje vam ne dopušta rast. To nije poraz, nego uvid. A uvid je, koliko god neugodan bio, prvi korak prema promjeni.

Snaga unutarnjeg dijaloga

Način na koji razgovaramo sami sa sobom često je presudan. Ako je naš unutarnji glas stalno kritičan, sarkastičan ili obeshrabrujući, svaka vanjska prepreka djelovat će dvostruko teže. Zauzimanje za sebe počinje upravo tu, u odluci da vlastiti unutarnji dijalog učinimo saveznikom, a ne protivnikom.

To ne znači da ćemo odjednom postati nepokolebljivo samouvjereni.

Realnije je očekivati postupnu promjenu, onu u kojoj prestajemo automatski umanjivati vlastite uspjehe ili opravdavati tuđe loše ponašanje. Uostalom, ako već moramo živjeti sa sobom cijeli život, bilo bi pristojno da si barem budemo na istoj strani.

Granice nisu znak slabosti, nego stila života

U lifestyle kontekstu, granice su nova crna. One su elegantne, nenametljive i nevjerojatno učinkovite. Postaviti granicu ne znači odbaciti druge, nego zaštititi sebe. U emocionalnom smislu, granice su ono što nam omogućuje da ostanemo otvoreni, a da se pritom ne osjećamo iscrpljeno ili iskorišteno.

Zanimljivo je kako se granice često doživljavaju kao prijetnja, osobito u kulturama koje cijene žrtvovanje i stalnu dostupnost.

No istina je da ljudi koji jasno komuniciraju svoje granice dugoročno imaju kvalitetnije odnose. I da, možda će netko u početku biti nezadovoljan. To je često znak da je granica bila potrebna puno ranije.

psihologija zauzimanja za sebe

Zauzeti se za sebe bez gubitka empatije

Jedna od najvećih zabluda jest da zauzimanje za sebe nužno znači gubitak empatije. Upravo suprotno, kada znamo gdje završavamo mi, a gdje počinju drugi, lakše nam je razumjeti tuđe pozicije bez osjećaja da se moramo poništiti kako bismo bili prihvaćeni.

U idealnom scenariju, zauzimanje za sebe ne dolazi s dramom, nego s jasnoćom.

A jasnoća je izuzetno podcijenjena vještina. Ona štedi vrijeme, energiju i, dugoročno, živce. I ostavlja prostor za ono što Marie Claire čitateljice itekako cijene – autentičnost.

Biti na svojoj strani kao svakodnevna praksa

Zauzeti se za sebe nije jednokratna odluka, nego svakodnevna praksa. Ponekad će to značiti hrabar razgovor, ponekad tiho povlačenje, a ponekad priznanje da vam je potrebna pomoć. U svijetu koji često nagrađuje prilagodbu više nego integritet, biti na svojoj strani postaje radikalan, ali nužan čin.

I ako vam se ponekad učini da je sve protiv vas, možda je upravo to trenutak u kojem trebate stati uz sebe. Bez fanfara, bez drame, ali s jasnom namjerom. Jer nitko drugi to ne može učiniti umjesto vas.

Vidi sve