Kolumna Mirne Zidarić: Nepo baby?

Ako ste medijski ovisnik kao ja, posljednjih nekoliko godina, a pogotovo mjeseci, niste mogli izbjeći pojam nepo baby; od blještavog Hollywooda, preko plemenitih stabala diljem Europe, pa sve do Nepala, gdje je ovih dana došlo do brutalnih demonstracija generacije Z. Okupljaju se pod hasthagom #nepobaby #nepoKids jer u zemlji u kojoj svaki treći stanovnik radi u inozemstvu i svaki četvrti živi ispod granice siromaštva djeca političara uživaju nepojmljive povlastice, uživaju u luksuzu, i to bez imalo ustručavanja dijele na društvenim mrežama. Parlament je odlučio ukinuti društvene mreže, o kako domišljato… Narod se digao, odluka je ukinuta, no problem je ostao. On se krije isključivo i samo u roditeljima te u smjeru u kojem će gurati svoje potomke.

Razmišljam – jesu li i moja djeca nepo babies, i što onda

Gledajući svoje sinove, ali i njihova oca, razmišljam kako ih kroz život prati etiketa koju nisu mogli birati. Mog supruga, koji je jedan od najutjecajnijih suvremenih hrvatskih arhitekata, ovjenčan najprestižnijim nagradama struke, i dalje se u javnim predstavljanjima bez iznimke ističe kao sina proslavljenoga glumca Krešimira Zidarića (starijima poznatog po ulogama Ignjata Glembaja, slavnog Baće u “Velom Mistu”, Bukare u filmu “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj”) ili pak brata, također glumca Ranka Zidarića, pa supruga bivše televizijske sportske novinarke (ta sam), a uskoro će biti i otac slavnog filmskog redatelja. Iako te činjenice neosporno stoje uz njegov identitet, sve što je u svom profesionalnom životu postigao, a što je znamenitije od svih nas s kojima ga se povezuje, nema baš nikakve veze s obiteljskim backgroundom, osim onog poticajnog, ali bez tog okvira u medijskom svijetu, čini se, ne bi bilo zanimljivo.

Odrastajući u tom okruženju, naši su sinovi stekli iznimnu odbojnost od svrstavanja u skučene okvire.

Dali su mi embargo na svako javno objavljivanje njihovih recentnih fotografija i poštujem njihovo apsolutno pravo na bezbrižno odrastanje, ljubovanje, zabavljanje, stjecanje akademskih titula, profesionalnu afirmaciju, a da ih se kao potomke ne formatira.

Stariji se odlučio na profesionalni put u kojem roditelji, osim u usađivanju odgojnih i umjetničkih vrijednosnih smjernica, nisu ni na koji način mogli olakšati put ka afirmaciji. Iako smo priželjkivali da se posveti arhitekturi, samostalno je odabrao posve drugi studij koji prima tek pet brucoša od 200-tinjak prijavljenih nakon tri dana prijamnog ispita (digresija: i službeno je proglašen najtežim za upisati u Hrvatskoj). No uspio je. Diplomirao je i već kod prvog javnog istupa prilikom premijere filma, hop, pitanje: “Vi ste sin…” Sve vam je jasno.

Mlađi je, pak, u posve drugoj branši – brusi zanat kod američkog poslodavca, ali kad u nasumičnoj pretrazi njegovog imena nadređeni naiđe na članak o njegovom prvom danu škole uz pripadajući krezubi osmijeh, svaka ambicija drukčije se promatra.

Što ću, kao i svaka majka, bila sam razdragana i ponosna, mediji su to objavili i ostalo je zauvijek zapisano u bespućima interneta.

Opaska svim roditeljima, ne samo slavnima, koji objavljuju prve pusice, kakice, suzice i sve ostale možda dražesne trenutke iz života svojih mališana – potreban je izniman oprez jer od silne ljubavi ni ne slutite što se sve krije iza tmine ekrana

No to je ipak tema za neku buduću kolumnu, a ono što je za ovu temu bitno jest spoznaja da djeca kad odrastu ne mogu pobjeći od javno objavljenih fotografija, zgoda i nezgoda iz obiteljskog života, kao ni svog “pedigrea”. U većini slučajeva to ne predstavlja problem, ali je problem kad se osobe promatra kroz tu prizmu iako su svojim obrazovanje, radom i trudom zavrijedile puno više.

Pa je tako nedavno svijet obišla najiščekivanija odluka o nasljednici Anne Wintour na čelu američkog Voguea, i kad se saznalo da je to dugogodišnja urednica Chloé Malle, koja je ostvarila mnoge rekordne brojke tijekom godina u sektorima u kojima je radila, ipak nijedan svjetski medij nije propustio navesti tko su joj roditelji. Slavna glumica Candice Bergen, meni osobno draga kao lik Murphy Brown iz istoimene serije, i francuski redatelj Louis Malle.

pročitajte još

Na kioscima: Novi broj magazina Marie Claire Croatia s Izabel Kovačić na naslovnici!

Briše li se trud zbog činjenice da su te u školu vodila slavna lica

Što činjenica da je Chloé Malle nepo baby govori o njoj, njezinom novinarskim i uredničkim kvalitetama? Po mom mišljenju baš ništa, ali taj je podatak neosporan, klikabilan i mnogima se čini zgodna koincidencija da je majka glumila urednicu Voguea u “Seks i gradu” ali, pobogu, ako ti izdanja nisu čitana, taj je podatak profesionalno posve bezvrijedan.

Kako to u našem okruženju obično biva, možda je u početnoj fazi karijere majka nazvala nekoga tko zna nekoga i tu je, u podnožju Mont Everesta, počeo uspon kroz vrata koja su ostalima zatvorena. Mnogi će to pravdati jer svatko bi za svoje dijete napravio isto, no da budemo posve jasni, to se zove nepotizam, u narodu poznatiji kao “po babi i stričevima” i, dalo bi se naslutiti, ne poznaje granice.

Svatko tko vodi biznis i želi samo najbolji kadar svjestan je da taj kriterij ne daje željene rezultate, a i posve je nepravedan.

Možemo ga usporediti s utrkom na sto metara kad za razliku od ostalih neka djeca startaju tek na 50 m i prave se da ravnopravno trče do cilja.

Pa su tako mnoge obrve ostale podignute kad su na NBA draftu slavni LA Lakersi izabrali sina LeBrona Jamesa, Broonyja, koji po svojim kvalitetama kao igrača teško da bi ikad izborio nositi slavni dres, ali ocu je bilo bitno, a kad je njemu bitno, bitno je i klubu. Dvojac je ušao u knjige rekorda kad su kao jedini otac i sin u povijesti zaigrali NBA utakmicu. Bronny je potom prebačen u razvojnu ligu, ali je san nekog talentiranog mladića koji izgara za priliku biti izabran na draftu, a potom i nastupiti u najprestižnijoj ligi svijeta te godine ostao nedosanjan. No tata i sin imaju rekord.

Vrijednosti se mijenjaju, no trud i dalje nitko ne može osporiti

Kako u sportu tako i u svijetu showbusinessa okreću se enormne svote novca, a slavno ime u startu znači nizove nula, klikova, lajkova, ali i hejta. Mišljenja sam da talent, rad i upornost ipak uspjevaju naći način, možda težim putem, ali uspjeh time čini slađim

Slavna prezimena ponekad su teret, djeca se s njima ponekad teško nose, zastrane ili ih pak mijenjaju, dok su drugi, pak, odlučni u namjeri da se usprkos tome dokažu i pokažu svijetu u svoj svojoj raskoši talenta; Hailey Bieber, koja je bježeći od tereta glumačkog prezimena Baldwin našla afirmaciju u beauty industriji, gdje je za basnoslovnih milijardu dolara prodala svoj brend. Nije naodmet bio ni brak sa slavnim pjevačem, ali taj se hype gradio, s njime se ne rađa. Sličnim iznosima barataju i knjigovođe Kylie i Kendall Jenner, odrasle u reality obitelji uz oca zlatnog olimpijca. One baš nisu imale izbora biti anonimne jer pod budnim okom ambiciozne majke svaki zalogaj bio je serviran javno u pjat u koji svatko voli zavirit’, a kad je već tako, valja ubrati profit. Znači li on ujedno i sreću, procijenite sami.

Podrška obitelji smatra se iznimnim poticajem na putu do uspjeha, ali i kad se prijeđe onaj prethodno spominjan poguranac za 50 metara u startu, i dalje ne jamči put do vrha, bio on u obliku čelne pozicije “modne Biblije” ili olimpijskog postolja uz zvuke nacionalne himne.

Genetske predispozicije u smislu sportskog, umjetničkog i psihološkog talenta nemoguće je predvidjeti jer genetski kôd još uvijek je neodgonetnuta enigma, ali odgoj koji podrazumjeva rad, red i disciplinu zajamčit će pola puta do uspjeha. Sve ostalo morat ćete sami. Idealan svijet u kojem svi kreću iz istih startnih blokova ipak ne postoji… Možda samo u finalu Olimpijskih igara, a do ondje stignu samo oni najvrjedniji – obitelj ostaje na tribinama i daje vjetar u leđa.

Privatna fotografija

Jesenski broj magazina Marie Claire Hrvatska, u kojem se nalazi kolumna Mirne Zidarić, čeka vas na kioscima.