Godine 2021. dr. Aimee Grant, specijalistica društvenih znanosti i javnog zdravstva, započela je planiranje istraživačkog projekta o iskustvu majčinstva među autističnim osobama. Međutim, razgovarajući s drugim autističnim osobama, brzo je shvatila da treba proširiti svoje istraživanje: “Tražili su od mene da uključim aspekte poput menopauze i menstrualnih grčeva s obzirom na to koliko su ih onesposobljavali u njihovim životima i zato što nije provedeno puno istraživanja na tu temu.” Stoga je Grant, sada izvanredna profesorica javnog zdravstva na Sveučilištu Swansea u Walesu, proširila svoj istraživački projekt kako bi istražila reproduktivno zdravlje autističnih osoba u širem smislu. Financiran od strane Wellcome Trusta i poznat pod nazivom “Autizam od menstruacije do menopauze”, jedan od početnih i zanimljivih nalaza studije jest onaj o iskustvu menopauze među autističnim osobama.
Objavljen u znanstvenom časopisu “Autism in Adulthood”, ovaj sustavni pregled studija i izvještaja iz prve ruke analizira tri ključne teme: znanje o perimenopauzi i menopauzi te podršku vršnjaka; manifestaciju simptoma; i liječenje simptoma. Nalazi prikazuju praznine, poteškoće i ograničenu podršku. Što se tiče znanja, mnoge autistične osobe ušle su u perimenopauzu i počele osjećati simptome ne znajući što su. To može biti zbog nedostatka odgovarajućih informacija, ali i zbog činjenice da mnoge autistične osobe nisu bile svjesne svog stanja: vrlo je uobičajeno da se ženama i osobama kojima je pri rođenju dodijeljen ženski spol dijagnosticira autizam u odrasloj dobi, kako zbog moguće veće sklonosti djevojčica da prikriju osobine autizma, tako i zato što se dijagnostički testovi temelje na standardiziranim ponašanjima koja se vide kod muške djece te bi stoga imali poteškoća s prepoznavanjem različitih manifestacija.
Razlikuju li se simptomi ili reakcije na simptome
Što se tiče simptoma perimenopauze, međutim, čini se da ne postoji značajna razlika između neurodivergentnih i neurotipičnih osoba. U nekim slučajevima, međutim, pokazalo se da autistične osobe imaju dodatne simptome koji mogu uzrokovati nelagodu, kako tvrdi dr. Grant. Jedan primjer odnosi se na senzorne podražaje: “Autistične osobe svijet doživljavaju drukčije od neautističnih osoba, sa senzornom obradom koja često pruža pretjeranu ili nedovoljnu povratnu informaciju: na primjer, glasni zvukovi, jaka svjetla ili mirisi mogu uzrokovati bol. Tijekom menopauze, senzorna osjetljivost kod autističnih osoba se povećava, što se ne viđa često u općoj populaciji koja prolazi kroz menopauzu”, objašnjava Grant. Neke od ispitanih studija također su otkrile različite razine intenziteta simptoma: “Neke autistične osobe otkrile su da su menopauzalni simptomi, uključujući kognitivne funkcije, bili toliko jaki da su ih prisilili da promijene posao ili smanje radno vrijeme”, dok su druge rekle da imaju veće poteškoće u komunikaciji, što je utjecalo na njihove osobne, obiteljske i profesionalne odnose.
“Kad se autistične osobe osjećaju potpuno preopterećeno ili pod stresom, mogu doživjeti slom živaca ili gašenje”, objašnjava dr. Grant. Gašenje je vrsta “gašenja”, prekida rada srca tijekom kojeg se osoba može boriti s govorom i povezivanjem, osjećati se iscrpljeno od energije i trebati se izolirati. Umjesto toga, manifestira se kao nasilni slom živaca, poput vrištanja, plača i izljeva bijesa: “To su vrlo energične situacije, uznemirujuće i često izvor srama za autistične odrasle”, komentira Grant. “Znamo da se mentalno zdravlje može pogoršati kod svih ljudi koji prolaze kroz menopauzu, ali neke autistične osobe izvijestile su da su njihovi slomovi živaca postali češći i intenzivniji.”
Zdravstveni sustav mora obratiti pozornost
Konačno, u vezi s posljednjim ključnim aspektom analiziranim u istraživanju, naime liječenjem simptoma menopauze, pokazalo se da je samo nekoliko ljudi primilo odgovarajuću podršku od zdravstvenog sustava, a gotovo sve su izjavile da su imale negativno iskustvo. Čak je i sama dr. Grant teško dobila potrebnu pomoć: “Autistična sam i u perimenopauzi. Tri puta posjetila sam svog liječnika kako bih prijavila simptome menopauze, pokušavajući dobiti hormonsku nadomjesnu terapiju, ali nisam uspjela.” Morala se obratiti privatnoj ustanovi kako bi primila terapiju, što joj je, kako kaže, promijenilo život. Nedostatak slušanja i podrške od strane zdravstvenog sustava u nekim je slučajevima nadoknađen razgovorima s drugim ljudima koji prolaze kroz isto iskustvo. Mnoge autistične osobe s perimenopauzalnim simptomima rekle su da su tražile i pronašle odgovore na online forumima ili na društvenim mrežama, ali nisu svi smatrali ovu vrstu neformalne pomoći vrijednom: nekoliko je ljudi navelo da bi radije mogli razgovarati i dobiti odgovore od pouzdanijih izvora, naime liječnika i zdravstvenih djelatnika.
Iako je ova analiza otkrila da iskustvo perimenopauze i menopauze može biti posebno složeno i frustrirajuće za autistične osobe, ono što sada treba istražiti, objašnjava dr. Grant, jest najprikladnija vrsta podrške koja se može ponuditi: “Trenutačno nemamo dokaza o tome što bi moglo djelovati, ali znamo da nedostatak znanja o menopauzi uzrokuje nelagodu.” Stoga je ključno autističnim osobama pružiti informacije o menopauzi prije nego što počnu osjećati simptome. Pravovremeni pristup dijagnozama i znanju o autizmu, mogućnost povezivanja s drugima koji prolaze kroz ista iskustva i obuka liječnika i zdravstvenih djelatnika drugi su bitni putevi. Općenito, međutim, dr. Grant navodi kako, koji god oblik podrške bio razvijen u budućnosti, moraju ga zajednički razvijati zdravstveni djelatnici i autistične osobe s izravnim iskustvom menopauze.” Samo na taj način može se ponuditi korisna i učinkovita podrška, istinski prilagođena potrebama ljudi kojima je namijenjena.
AUTOR: Alessandra Vescio
IZVOR: marieclaire.it