Limerencija: Ljubav, opsesija ili nerazriješena trauma?

Tanka je granica između ljubavi i emocionalne ovisnosti, a zove se limerencija.

Znate onaj osjećaj kada mislite samo na jednu osobu, gubite tlo pod nogama, ne možete jesti ni spavati? Nije riječ samo o zaljubljenosti, nego ste vrlo vjerojatno u limerenciji. Riječ koja zvuči poput neke misteriozne bolesti, ali zapravo opisuje emocionalnu ovisnost koja je bliže opsesiji negoli ljubavi (da, i Pedro Pascal opsesija se računa).

Je li limerencija oblik ovisnosti

Limerencija je sve češće prepoznata kao specifično psihološko stanje: stanje nevoljne emocionalne i kognitivne okupiranosti drugom osobom, koja može nalikovati ovisnosti. Pojam je prvi uvela psihologinja Dorothy Tennov u svojoj knjizi “Ljubav i limerencija” 1979. godine, a danas se o njemu sve više govori, osobito u eri društvenih mreža, kad opsesivna vezanost prema nekom tko vam zapravo nije ni blizak postaje lakša nego ikad.

Prema riječima registrirane psihoterapeutkinje Natache Duke, MA, RP, limerencija se ne odnosi na ljubav, nego na kompulzivnu žudnju za pažnjom i validacijom. “Limerencija je uglavnom jednostrana”, objašnjava Duke. “Osnovna emocija koja potiče privrženost je – nesigurnost. Nesigurnost u to voli li nas osoba koju smo idealizirali.”

Kako mozak stvara iluziju ljubavi – i zašto joj vjerujemo

Limerencija je stanje koje zahvaća i psihu i tijelo. Znanstveno gledano, povezana je s fluktuacijama neurotransmitera– kemikalija u mozgu koje reguliraju naše raspoloženje i ponašanje. Kad, primjerice, patimo od deficita dopamina i serotonina, svaka pažnja koju primimo od “limerentnog objekta” (osobe na koju smo opsesivno vezani) može uzrokovati val ugode i euforije. To stvara klasičan ciklus ovisnosti: traženje nagrade, ispunjenje, pa ponovno traženje kad ta pažnja izostane.

Instagram @mccall.mitchell

Duke uspoređuje limerenciju s poremećajem vezivanja. “Limerencija se najbolje razumije kao poremećaj privrženosti. Ako imate izbjegavajući ili anksiozni stil vezivanja, to znači da niste formirali sigurnu emocionalnu vezu s primarnim skrbnikom u djetinjstvu. Kao rezultat toga, nemate ni sigurnu povezanost sa samim sobom”, kaže Duke. No limerencija nije samo kemija u mozgu. Ona je duboko povezana i s našim emocionalnim obrascima, posebno načinom na koji smo se vezali u djetinjstvu. Osobe s nesigurnim stilovima vezivanja često će projicirati svoje emocionalne potrebe na druge, čak i one koje ne poznaju dobro, u nadi da će napokon dobiti ljubav i pažnju koja im je možda nedostajala u djetinjstvu.

Je li limerencija naš nesvjesni obrambeni mehanizam

Trauma je još jedan važan čimbenik. “Ljudi koji su prošli kroz traume često imaju poteškoća biti sami sa sobom”, objašnjava Duke. “Opsesija limerentnim objektom može biti način da se izbjegne suočavanje s bolnijim emocijama.”

Psihologinja Caroline Middelsdorf u jednom popularnom Instagram videu objašnjava kako limerencija zapravo nije samo zaljubljenost, već često odgovor na traumu. Riječ je o obrascu koji vuče korijen iz ranih emocionalnih rana i nezadovoljenih potreba iz djetinjstva.

Ako ste odrastali s emocionalno nedostupnim ili nedosljednim skrbnicima, možda vas danas nesvjesno privlače osobe koje vam tu dostupnost uskraćuju. Iako to nije zdravo, poznato je i zato djeluje utješno. Takva dinamika često pokušava ispuniti praznine koje su ostale nakon zanemarivanja, napuštanja ili drugih oblika traume.

pročitajte još

Najbolji savjeti za smirivanje bračne svađe koje smo čuli

Znakovi limerencije ukorijenjene u traumi uključuju: opsesivne misli, emocionalnu ovisnost, idealiziranje limerentnog objekta te tjeskobu kad izostane kontakt ili se osoba povuče.

Nisko samopouzdanje također igra značajnu ulogu. “Ponekad se osjećamo sigurnije u odnosu za koji podsvjesno znamo da će završiti odbacivanjem. Ako vjerujete da niste vrijedni ljubavi, jednostrana zaljubljenost može biti emocionalno “sigurna” jer ne zahtijeva pravu ranjivost”, dodaje Duke.

Društvene mreže i limerencija: nova era emocionalne ovisnosti

U današnjem digitalnom dobu, limerencija je dobila savršeno plodno tlo za razvoj. Društvene mreže omogućuju gotovo neograničen uvid u tuđi život i to često bez stvarne interakcije. Lajkovi, storyji i objave postaju sićušne doze pažnje koje održavaju opsesiju na životu.

“Moderna tehnologija može biti izrazito ovisnička. Omogućuje vam da pratite nečiju prošlost, gledate njihove slike i znate što rade svaki dan”, kaže Duke. “Zato je vrlo lako razviti osjećaj povezanosti s osobom koju zapravo ni ne poznajete.” Isto vrijedi i za aplikacije za upoznavanje, idealizacija nepoznate osobe nikad nije bila jednostavnija.

Pritom ne treba zanemariti kulturni kontekst. Mnogi psiholozi upozoravaju da romantični ideali u popularnoj kulturi dodatno potiču limerenciju. Filmovi, serije i knjige često slave opsesivne ljubavi kao znak “prave” povezanosti, što može zbuniti osobu koja zapravo pati od nezdrave emocionalne fiksacije.

Ako se prepoznajete u ovom opisu, odnosno ako mislite na jednu osobu gotovo cijeli dan, provjeravate njihove profile, analizirate svaku poruku i stalno osjećate tjeskobu oko toga kako vas doživljava, možda je vrijeme da zastanete i razmislite o vlastitim emocionalnim potrebama.

Ipak, imamo dobru vijest- limerencija nije trajna, i moguće je izaći iz tog ciklusa. Ključno je prepoznati korijen problema, bilo da se radi o traumama, niskom samopouzdanju ili nesigurnom stilu vezivanja, i obavezno potražiti stručnu podršku.

U redu je tu i tamo škicnuti Instagram profil Pedra Pascala, nismo od kamena. No kada nam prisutnost druge osobe postane način da pobjegnemo od sebe, više ne govorimo o simpatiji, već o emocionalnoj ovisnosti. Limerencija je često odraz neiscijeljenih rana, niskog samopouzdanja i potisnutih potreba za ljubavlju i sigurnošću. Svaki od nas zaslužuje voljeti i biti voljen. Zaslužujemo zdrave odnose koji nas smiruju, a ne izbacuju iz ravnoteže.