Nathalie Rayes: “Svjesno rješavanje rodne problematike pomaže u otkrivanju previđenih talenata i jača institucije”
Ususret četvrtom Women's Weekendu koji će se d 5. do 8. ožujka 2026. održati u Rijeci, razgovarali smo s Nathalie Rayes koja će sudjelovati u uzbudljivom programu kreiranom s ciljem osnaživanja žena

Za Marie Claire Croatia s Nathalie Rayes razgovarala je Ana Blanquart.

Koja je uloga diplomacije danas? Što je potrebno modernom diplomatu da bi napravio razliku?
Diplomacija se danas manje odnosi na protokol, a više na povezivanje. U sve rascjepkanijem svijetu, njezina je uloga izgraditi povjerenje, smanjiti nesporazume i stvoriti prostor za suradnju čak i kada se interesi razlikuju. Za mene je bilo važno biti ambasador naroda. Želio sam demistificirati što je ambasador i učiniti diplomaciju dostupnom. Želio sam da ljudi osjete da mi mogu prići, razgovarati sa mnom i podijeliti svoje priče. Moderni diplomat mora biti aktivan slušatelj, kulturno tečan i ljudski. Prava diplomacija događa se kada se ljudi osjećaju viđeno, saslušano i poštovano.
Što pamtite o trenutku kada ste saznali da ćete biti veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj?
Bio je to trenutak ispunjen zahvalnošću i razmišljanjem. Odmah sam pomislila na svoje roditelje i žrtve koje su podnijeli kako bi njihova djeca imala prilike koje nikad nisu imala. Postati veleposlanik nije bila samo profesionalna čast nego i duboko osobna. Osjećala sam snažan osjećaj odgovornosti da predstavljam Sjedinjene Države s integritetom i da to činim na način koji odražava njihovu raznolikost i vrijednosti. Bilo je to i ponizno. Shvatila sam da uloga nije stvar položaja, već upravljanja, odgovornosti i služenja.
Iz imigrantske ste obitelji i imate puno iskustava kao imigrant. Je li rastuća antiimigrantska naracija stvarna i kako se možemo boriti protiv nje?
Protuimigrantska naracija je stvarna, ali je i duboko obmanjujuća. Živi na strahu, a ne na činjenicama, te ignorira stvarnost da su imigranti graditelji gospodarstava, zajednica i kultura. U Sjedinjene Države došla sam kao imigrantica i kao dijete imigranata. To je zemlja koju sam odabrala za svoj dom i koju sam kasnije imala čast predstavljati, zemlja koja me je oblikovala, vjerovala u mene i na kraju mi povjerila da predstavljam njezine vrijednosti u inozemstvu. To putovanje odražava što je moguće kada društva ulažu u ljude, a ne isključuju ih. Borimo se protiv ove naracije humanizirajući je i pričajući stvarne priče koje nas podsjećaju da su imigranti susjedi, suradnici i vođe.

Sudjelujete u Women’s Weeku. Jesu li Vam žene u vašem profesionalnom životu bile više podrška ili prepreka?
Žene su u velikoj mjeri bile izvor snage i podrške u mom životu. Mentori, kolege i prijateljice nudili su smjernice, otvarali vrata i pokazivali solidarnost u kritičnim trenucima. To ne znači da prepreke ne postoje, jer postoje. Ali moć žena koje podržavaju žene bila je jedna od najkonstantnijih i najznačajnijih sila u mojoj karijeri. Prostori poput Ženskog vikenda važni su jer potiču povezanost, iskrenost i suradnju. Podsjećaju nas da se kolektivni i individualni napredak događa brže kada žene podržavaju jedna drugu.
Je li rodna naracija u profesionalnom životu još uvijek potrebna? Je li promicanje žena medvjeđa usluga u odnosu na zasluge?
Rodna naracija je i dalje potrebna jer uvjeti još nisu jednaki. Promicanje žena ne znači snižavanje standarda ili zaobilaženje zasluga. Radi se o osiguravanju da se talent prepozna i prilika bude dostupna. Kada su sustavi izgrađeni bez obzira na žene, ignoriranje spola ne stvara pravednost. Očuvava neravnotežu. Svjesno rješavanje rodne problematike pomaže u otkrivanju previđenih talenata i jača institucije u cjelini.
Cilj je jednakost, a ne prednost. Kada žene uspiju na temelju svojih vještina i vodstva, svi imaju koristi
Smatrate li da je sustav i dalje nepravedan prema zaposlenim majkama? Je li potrebna veća podrška?
Da, sustav je i dalje nepravedan prema zaposlenim majkama i veća podrška je ključna. Od mnogih žena se očekuje da će raditi na istoj profesionalnoj razini bez odgovarajuće strukturne podrške za odgovornosti skrbi. Pristupačna skrb za djecu, fleksibilni radni aranžmani, roditeljski dopust i pouzdano školovanje nisu privilegije. To je neophodna infrastruktura. Podrška zaposlenim majkama nije samo pitanje pravednosti. Radi se o gospodarskom rastu i socijalnoj stabilnosti. Kad žene mogu u potpunosti sudjelovati u radnoj snazi, obitelji su jače, a društva otpornija.

Nakon godina života u inozemstvu, gdje biste se željeli skrasiti?
Život u inozemstvu me naučio da dom nije definiran jednim mjestom. Definiran je zajednicom, svrhom i povezanošću. Osjećam se duboko povezanom s više zemalja, gdje je moja obitelj, gdje sam služila i gdje sam izgradila značajne odnose. Umjesto da se usredotočim na jednu destinaciju, otvorena sam za sve što me život sljedeće odvede, sve dok to nudi osjećaj pripadnosti i priliku da nastavim doprinositi na smislen način.
Što je za Vas značila operacija u Venezueli kao Amerikanki venezuelskog podrijetla?
Bilo je duboko osobno i emocionalno složeno. Venezuela je dio moje baštine i gledanje patnje njezina naroda pod vlašću Nicolása Madura, obilježene represijom, kršenjem ljudskih prava i ušutkavanjem neistomišljenika, bilo je srceparajuće. Poput mnogih Venezuelanaca, osjetio sam olakšanje i nadu u izgledu da će ljudi biti oslobođeni opresivne stvarnosti. Istovremeno, dvije istine mogu biti istinite odjednom. Možemo pozdraviti kraj tiranije, a istovremeno se pitati kako je Maduro uklonjen s vlasti i što slijedi. Za mene, ovaj trenutak zahtijeva razmišljanje o odgovornosti i predanosti pomaganju Venezueli da krene naprijed prema budućnosti utemeljenoj na demokraciji, dostojanstvu i prilikama za svoj narod.
Prestaju li veleposlanici ikada biti veleposlanici? Sigurno ste još uvijek na neki način povezani s Hrvatskom
Jednom veleposlanik, uvijek veleposlanik. Službena uloga može završiti, ali titula, odnosi i osjećaj odgovornosti ostaju. Hrvatska će uvijek biti dio mog života. Zato je moja oproštajna poruka bila “Vidimo se” jer se nikad neću oprostiti od Hrvatske. Prijateljstva i institucionalne veze izgrađene tijekom moje službe traju i ostajem duboko predan njegovanju i jačanju odnosa između naših dviju zemalja na načine koji su značajni i trajni.
Diplomacija ne završava imenovanjem. Ona živi kroz trajnu vezu i međusobno poštovanje
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili iz diplomacije?
Ono što mi je diplomacija jasno dala do znanja jest da napredak počinje s ljudima. Titule i položaji važni su mnogo manje od sposobnosti slušanja, razumijevanja i stjecanja povjerenja. Uloge i autoritet mogu otvoriti vrata, ali povjerenje ih drži otvorenima. Neki od najznačajnijih trenutaka mog rada nisu se dogodili na formalnim sastancima, već u razgovorima u kojima su se ljudi osjećali viđenima, poštovanima i saslušanima.
Diplomacija me također naučila da je vaša riječ vaša valuta. Kredibilitet, jednom zarađen, postaje najmoćniji oblik utjecaja i temelj za smislenu suradnju
pročitajte još
Više informacija o četvrtom Women’s Weekendu možete pronaći službenoj web-stranici festivala te na društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn i TikTok.





