Zablude o luksuzu: je li “skuplje” uvijek i bolje?

Danas, kad su logotipi postali statusni simboli, a cijena često zamjenjuje stvarnu vrijednost, pitanje “je li skuplje doista i bolje?” više nije retoričko. Ono je postalo kulturni simptom našeg vremena. Luksuz, nekoć definiran kao rijetkost, majstorstvo i dugotrajnost, danas je sve češće sinonim za preplaćeni brendirani privid. Obojen marketingom, obasjan reflektorima influencera i upakiran u zlatni papir statusne privlačnosti.

Potrošači više nisu naivni, ili barem ne bi trebali biti

U eri u kojoj “luksuzni” komadi često izlaze iz istih tvornica kao i fast fashion alternativa (ali s astronomskom cijenom), vrijeme je da se osvrnemo na mitove o luksuzu, njegovu pravu vrijednost te zamke u koje upadamo misleći da “skuplje” automatski znači “kvalitetnije”. Jer ako se Chanel jakna zakopčava istom lakoćom kao i replika iz Zare, ali za 20 puta višu cijenu – što to zapravo plaćamo?

Što zapravo znači luksuz: je li njegova definicija zauvijek izgubljena

Povijesno gledano, luksuz nije bio tek stvar cijene, već konteksta. Luksuz je značio ručno izrađeni par cipela koji traje desetljećima, svileni materijal koji se rijetko može pronaći, predmet izrađen s toliko pažnje da je odražavao umijeće generacija. Bilo je to pitanje zanata, a ne statusa. Danas, međutim, luksuz je često reduciran na tržišnu etiketu, a ne na sadržaj. Više nego ikad, luksuz je postao produkt psihologije.

Osjećaj pripadnosti nekom krugu, a ne nužno rezultat bolje kvalitete ili izrade

Kad netko plati 4.000 eura za torbu ili 400 eura za običnu pamučnu majicu s minimalističkim natpisom brenda, ne plaća isključivo proizvod. Plaća ulaznicu u imaginarni svijet u kojem su “oni koji znaju” odmah prepoznati. Plaća tišinu pogleda u prvom redu modne revije. Plaća self-esteem booster. A često uopće ne plaća kvalitetu.

Kvaliteta vs. cijena: kad prestaje opravdanje, a počinje iluzija

Nije sva skupa moda bez pokrića, ali dovoljno je primjera kako bi se moglo zaključiti da je granica između luksuza i lakovjernosti postala tanka. Neki komadi visoke mode doista su izrađeni s nevjerojatnim umijećem, često ručno, ponekad i tjednima. No takva sofisticiranost sve je rjeđa u doba kad se brendovi natječu u brzini izbacivanja kolekcija, a logistika prevladava nad kreativnošću.

Kad je luksuzna industrija prihvatila logiku fast fashiona s do šest kolekcija godišnje i neprestanom jurnjavom za “novim”, “viralnim” i “nosivim”, izgubila je nešto dragocjeno: vrijeme

A vrijeme je ono što stvara luksuz. Jer nije luksuz posjedovati deset torbi, već jednu koja vas prati kroz život. Opravdava li, dakle, cijena uvijek proizvod? Ne. Ali vrlo često opravdava osjećaj koji ide uz njega. I tu ulazimo u zonu psihološkog luksuza, zonu u kojoj se modni izbori više ne temelje na kvaliteti, već na identitetu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli e v i e (@the777art)

Brendirani ego: luksuz kao oružje društvenog prestiža

Kad govorimo o luksuzu, ne govorimo samo o odjeći, nakitu ili automobilima. Govorimo o jeziku moći, hijerarhije i vidljivosti. Torba od 5.000 eura ne znači uvijek i bolje organiziran život, ali itekako signalizira nešto o društvenoj poziciji. Luksuz je danas performans. On nije stvaran, on se nosi, objavljuje, komentira i lajka.

U tom kontekstu, “skuplje” postaje šifra za “vidi me”

A modna industrija, mudra kakva jest, zna da status nije u kvaliteti šava, već u emocionalnom učinku logotipa. Ironično, što je predmet nepraktičniji, a logotip veći, to je percepcija luksuza snažnija. U svijetu u kojem su brendirane gumene sandale za plažu izrasle u statement obuću, a pidžame postale večernje haljine, jasno je da je luksuz izgubio kompas. Ili ga barem redefinirao.

Postoji li održivi luksuz i kako ga prepoznati

Zanimljivo je da se povratak autentičnom luksuzu događa tiho, bez fanfara i reklama. On ne vrišti logotipom, ne trči za trendom, ne dolazi s viškom ambalaže. Održivost je nova valuta stvarnog luksuza. Brendovi koji ulažu u lokalnu proizvodnju, kvalitetne materijale, transparentne lance opskrbe i dugovječnost komada polako vraćaju vjeru u ideju da luksuz može postojati izvan Instagram filtera.

U svijetu u kojem se modna industrija suočava s izazovima klimatske krize, eksploatacije rada i prekomjerne potrošnje, luksuz koji prepoznaje odgovornost, prema okolišu i čovjeku, postaje nova definicija “boljeg”. Ne uvijek skupljeg, ali svakako pametnijeg.

pročitajte još

Što su sve odjenuli chic uzvanici revije Jacquemus u dvorcu Versailles?

Vrijeme je za redefiniciju luksuza

Luksuz više nije (samo) u cijeni, već u kontekstu. Skuplje ne mora biti bolje, ali ni jeftinije nije nužno etičnije. Pravo pitanje koje si moramo postaviti nije: “Mogu li si ovo priuštiti?”, već “Što zapravo kupujem?”

Je li to komad koji će trajati godinama, prenosit će se generacijski, imati svrhu i dušu ili tek još jedna modna igra u kojoj se osjećaj vrijednosti mjeri veličinom logotipa?

Moda, kao i luksuz, trebaju osvježenje. Povratak istini, umijeću, i stilu koji nadilazi cijenu. U vremenu hiperprodukcije i praznih statusnih simbola, prava ekskluziva možda je upravo u tišini: u savršenom kroju, besprijekornoj izradi i činjenici da nitko osim vas ne zna koliko je stajalo.