Povratak europske ljepote: Kako glumice s karakterom vraćaju prirodan šarm na scenu i brišu američke filtere

Koliko si puta pogledala sebe u ogledalo i pomislila: “Da bar…”? Da mi je barem lice zategnutije. Da su bar zubi pravilniji, bjelji? Kad bi barem izgledala manje umorno. Sve bih dala da su mi jagodice izraženije… U svijetu u kojem je svaka nepravilnost estetski “problem”, sve više žena osjeća da mora biti savršena da bi bila viđena. Ali, srećom, utjeha stiže: dok društvene mreže vrište savršenstvo, tiho se događa nešto drugačije. Nešto stvarnije.

Novi val glumica s europske scene vraća u modu ono što smo nekada zvali lice s karakterom. I nije samo trend. To je otpor. Dame i gospodo, ljepota se vraća kući, u Europu! U gradove gdje su bore nekad bile priča, a ne problem.

Kontekst ljepote mijenjao se kroz povijest

Europa je stoljećima bila kolijevka različitih ideala ljepote. U renesansi su se slavile obline i blijeda put. U 19. stoljeću aristokratska krhkost bila je vrhunac ženstvenosti. U 20. stoljeću, ljepota je postajala sve više politička, progresivna i lokalna: Catherine Deneuve nije izgledala kao Sophia Loren, a Brigitte Bardot nije podsjećala na Jeanne Moreau. I to je bilo normalno. Dapače, poželjno.

PROFIMEDIASofia Loren

Ljepota je bila obilježena stilom, karakterom, kontekstom. A onda su stigli Hollywood i Photoshop… Negdje početkom 2000-ih, estetski standardi globalizirani su do te mjere da su žene od Los Angelesa do Ljubljane počele nositi ista lica: konturirana, zategnuta, simetrična. Dominirala je uniforma ljepote: puna usta, guste obrve, zubi kao iz 3D printera. Bila je to era reality estetike, Kim Kardashian i klinika. Sve na copy/paste.

U tom svijetu, karakter lica postao je problem, a ne prednost. Gluma? Neka pričekaju mimike. No, onda – obrat! I događa se ovdje, na starom kontinentu.

S europske scene – bez filtera

U seriji Emily in Paris, nije Emily ta koja zadržava pogled. To je Sylvie. Philippine Leroy-Beaulieu, s preko 60 godina i bez trunke pokušaja da izgleda “mlađe”, nosi scene s onim što Hollywood rijetko dopušta: autentičnost bez isprike. Lice koje se ne skriva, stil koji ne moli za odobrenje.

“Nisam znala koliko sam hrabra, a Sylvie mi je to pokazala. Više me zanima kvaliteta ženskog iskustva koje se nikad stvarno ne prikazuje na ekranu.” – Philippine Leroy-Beaulieu

PROFIMEDIAPhilippine Leroy Beaulieu

Zatim dolazi Aimee Lou Wood u White Lotusu. Njezin osmijeh, razmak između zubi, bogat izraz lica koji nije „zamrznut“. Sve je to odjek otpora.

“Izrazito sam protiv botoksa. Moje lice mora se kretati. Moj posao ovisi o tome. Ponekad ga koristim i previše, ali to je moje lice i moj alat”, govori Aimee Lou Wood.

PROFIMEDIAAimee Lou Wood

Tu je i Charlotte Le Bon (Chloe u seriji White Lotus), koja ne glumi da je “uglađena”, već ispravno neuredna, stvarna i pomalo nesigurna, kao i svi mi.

“Sviđa mi se što je moj lik duboko nesavršen. Postoji nešto magnetsko u ljudima koji ne pokušavaju biti savršeni. I ja učim to prihvatiti, izjavila je Charlotte Le Bon.

PROFIMEDIACharlotte Le Bon

Njihova snaga nije u glamuru. Nego u ekspresiji. Lica koja su stvarna, nesavršena, živa. I to je danas najradikalniji estetski čin.

Što se promijenilo? Kako je došlo do povratka prirodnih lica i tijela?

Vrlo jednostavno! Promijenile smo se mi. Zasićenje savršenstvom počelo je pucati po šavovima. Sve više žena umorno je od “pripremanja za pojavljivanje”. Od estetike u kojoj moraš izgledati kao da nemaš pore (a ni bore) da bi bila “njegovana”.

Pandemija nas je razgolitila, a društvene mreže, koliko god bile okrutne, polako otvaraju prostor stvarnijem izrazu. Trend clean girl estetike možda je počeo na TikToku, ali novo poglavlje ne piše na losionima, nego na licima koja su prirodna i svoja.

Zašto Europa? Jer mi znamo što znači karakter

Na europskom filmu nikad nije bio grijeh imati podočnjake. Ili nos koji ima svoje nesavršenosti. Ili čeljust koja nije “ženstveno zaobljena”. Sjećate se Juliette Binoche? Isabelle Huppert? Tilde Swinton? Sve to su žene čija je ljepota bila nerazdvojiva od njihove osobnosti. Ono što Europa oduvijek znala, a Amerika zaboravila jest da je ljepota dojam, ne oblik.

pročitajte još

Jesmo li zaboravili kako izgleda ljudsko lice i zašto se šokiramo kad vidimo prirodno starenje?

Novi trend? Ili stari duh u novom ruhu?

Možda ovo nije trend nego povratak. Povratak ideji da žena ne mora biti savršena da bi bila glamurozna. Da ljepota nije “stanje postignuća”, nego prirodno stanje bivanja.

Glumice koje to danas nose nisu samo nove zvijezde, one su reflektor na nas same. Na naše bore, nesigurnosti, na umor od glume savršenstva u vlastitim životima. One nas podsjećaju da imamo izbor: da ne moramo pratiti filter, nego osjećaj.

Iz toga i mi, „obične“ žene, možemo izvući pouku, više njih zapravo. A svaka je na tragu prihvaćanja svojih nesavršenosti i isticanje osobnosti i karaktera kao primarnih kvaliteta:

Prestani gledati sebe kao “projekt u tijeku”. Ti već jesi verzija vrijedna svjetla.
Budi inspirirana licima koja priču pričaju, a ne brišu.
Ne stavljaj se na pauzu dok ne budeš “spremna”. Spremna si sada.
I zapamti: karizma je zaraznija od savršenih zuba.

Prirodno je novo ikonično

Ako je europska ljepota nekoć bila elegancija s dušom, sad se vraća kao otpor u vremenu uniformiranosti. Ne kao nostalgija, nego kao potreba. Prirodna lica nisu samo estetski izbor, ona su kulturni statement. I dok Hollywood još uvijek (na klimavim nogama, doduše) pokušava glumiti mladost, europske žene – konačno – glume život. I stoji im SAVRŠENO.