Iverpan i Atlas Concordea predstavljaju novi showroom u kojem ćete pronaći najljepše pločice
Novi showroom rezultat je dugogodišnje suradnje tvrtke Iverpan i grupacije Atlas Concordea
Od macaronsa u Parizu do baklave u Turskoj

Postoje mjesta gdje miris karamele i svjetlucavog šećera nije samo mamac za prolaznike nego i kulturni fenomen. Neke slastičarnice nalaze se na popisu obaveznih destinacija, druge pomiču granice i izmišljaju kolače koji postaju viralni, a treće skrivaju recepte koji se prenose generacijama. Donosimo šest pomno odabranih, različitih i nezaboravnih mjesta koje svako na svoj način dokazuje da je život slađi kad ga začinite vrućim kremama, hrskavim lisnatim tijestima i zanatskom strašću.
Kad govorimo o modernoj pariškoj slastičarskoj sceni, ime Pierre Hermé stoji pri vrhu. Njegovi macaronsi i kolači redefinirali su okus i estetiku poslastica. Hermé se u svijetu slastica često spominje kao vizionar koji spaja tehniku i neočekivane kombinacije okusa. Njegove boutique patisseries u Parizu (i diljem svijeta) jednako su atraktivne i fotogenične kao i njegovi proizvodi, a kutije s macaronsima izgledaju poput malih dragulja. Ako idete u Pariz zbog slastica, Hermé je nezaobilazan.


Dominique Ansel preuzeo je tradicionalnu francusku tehniku i dodao dozu modernog showmana. Rezultat je među najpoznatijim slastičarskim izumima posljednjeg desetljeća: cronut, hibridna senzacija koja je 2013. pokrenula globalnu pomamu i učinila Anselovu pekarnicu u SoHou obaveznom postajom za sve ljubitelje slatkog. Njegova pekarnica svojevrstan je laboratorij za zabavne, vizualno upečatljive poslastice, idealne za fotografiranje i savršen Instagram feed.
U Lisabonu, tek nekoliko koraka od grandioznog samostana Mosteiro dos Jerónimos, stoji Fábrica dos Pastéis de Belém, mjesto poznato po izvornim pastel de nata kolačićima. Pripremaju se prema tradicionalnoj formuli iz 1837. a dugački redovi dio su rituala. Blago karamelizirani vrhovi hrskavih listića tijesta razlog su zašto će ljubitelji slastica s radošću čekati na svoj red.

Nema puno slastica koje su postale pravi simbol nekoga grada poput Sacher torte. Ova torta, koju je navodno 1832. skovao mladi Franz Sacher, postala je simbol slastičarskog umijeća i dan-danas se priprema po autentičnoj recepturi u Hotelu Sacher. Poslužena uz bezmasni šlag, Sacher torta slatka je lekcija o tradiciji i Austro-Ugarskoj kulturi.


Sadaharu Aoki primjer je kako dva kulinarska svijeta mogu stvoriti nešto novo i suptilno: japansku preciznost i francusku tehniku. Aoki eksperimentira s matchom, yuzuom, crnim sezamom i drugim japanskim okusima u klasičnim francuskim formama kao što su eclaires, tartes i macarons. Estetski, njegovi kolači očišćeni su od suvišnog, gotovo skulpturalni, što ih čini izuzetno fotogeničnima, a okusi izbalansirani i neočekivano profinjeni.
Ako želite razumjeti dimenziju klasičnih orijentalnih slastica, Gaziantep u Turskoj često se spominje kao svjetska meka baklave, a obitelj Güllüoğlu jedna je od najpoznatijih adresa. Njihova tradicija pečenja i slaganja tisuća tankih listova tijesta s pistacijama i šećernim sirupom prenosi se preko generacija. Güllüoğlu je ime koje mještani i putnici traže kad žele autentično, ručno rađeno iskustvo baklave. Za razliku od europskih vitrini, ovdje je slastica i ceremonija i gotovo obred: hrskavo, ljepljivo i intenzivno ukusno.
Slastičarnica može biti i performans: ponekad treba strpljenja (Pastéis de Belém), ponekad planiranja (Pierre Hermé i njegove limitirane kolekcije), a nekad biti spreman na instantnu viralnu gužvu (Dominique Ansel u njegovim najpopularnijim momentima). Savjet za putnice: istražite radno vrijeme, dođite ranije za svježe pečeno i pripremite mobitel za snimanje, ali ne zaboravite: prava čar leži u zalogaju, a ne u fotografiji.