Uče li djeca za zanimanja koja neće postojati?

Kad se djecu pita što žele biti kad odrastu, oni vrlo brzo znaju odgovor, inspiriran njihovim ograničenim svijetom koji su do tada upoznali. Donedavno je put od školovanja do karijere bio vrlo linearan i jednostavan, a odabir srednje škole, fakulteta, hobija i interesa davao je vrlo realnu sliku što nekoga očekuje tijekom radnog života. Danas tehnološki napredci, poput umjetne inteligencije, ekstremno utječu na tržište rada i donose golem set izazova. U vrijeme kad još uvijek pokušavamo pohvatati konce kako se oni odražavaju na naše poslove, teško je zamisliti kako će sadašnje i nadolazeće tektonske društvene i ekonomske promjene utjecati na poslove budućnosti. Mladima je teško već sad zamisliti čime bi se željeli baviti i da će ih određena strukovna škola ili fakultet osposobiti za cjelokupni radni vijek.

Raspon vizija o budućnosti rada vrlo je širok i proteže se od pesimističnog paničarenja, neodgovorne ravnodušnosti pa sve do naivnog optimizma. Hoće li nas zamijeniti roboti? Kad sve postane automatizirano, koje zadatke ćemo morati sami odrađivati? U čemu će ljudi biti potrebni, a u čemu ne?

Mračan scenarij za budućnost poslova zbog umjetne inteligencije i automatizacije predviđa masovan gubitak radnih mjesta uz premalo novih prilika za radnike. Procjenjuje se da bi do 2030. godine između 400 i 800 milijuna ljudi moglo izgubiti posao, znači oko 30 % globalne radne snage.

Najviše su “na meti” sektori poput proizvodnje, administracije i uslužnih djelatnosti. Upravo će mladi bez iskustva i oni na pripravničkim pozicijama te rutinski radnici biti u najizazovnijem položaju. Kako bi se posljedice ovih naglih promjena minimalizirale, bit će nužne društvene i političke mjere. U protivnom ćemo umjesto napretka i povećane produktivnosti gledati nezaposlenost, nejednakost u prihodima, društvenu nestabilnost, smanjenje prilika za mlađe generacije, a opće blagostanje i korist od napredne tehnologije izostat će.

Od savjeta do karijere

U Hrvatskoj lista deficitarnih zanimanja već sad postaje sve duža, što znači da najtraženija zanimanja nisu i najpopularnija. Dosadašnja logika vodila je prema odabiru zanimanja koja se nekome sviđaju, u kojima bi mogao biti dobar i koja omogućuju postizanje financijskih ciljeva, no što kad želja, talent i dosadašnje jamstvo zarade ne odgovaraju sadašnjim stvarnim potrebama, a kamoli onima u budućnosti? Već sad slušamo o vrtoglavo visokim zaradama majstora i manualnih radnika.

Nekoć su nas strašili pričama da ćemo, ako ne budemo dobri u školi, raditi teške fizičke poslove, no sad sve češće slušamo o preporukama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

Gostujući na podcastu Stevena Bartletta “The Diary Of A CEO”, Geoffrey Hinton, kojeg zovu “kum AI-ja”, na pitanje koje su najbolje karijerne opcije u svijetu gdje postoji umjetna superinteligencija, spremno odgovara: “Postanite vodoinstalater”. Ta poruka da će nas od umjetne inteligencije, koja se namjerila na naše poslove, spasiti samo manualan rad koji je teško automatizirati, često se ponavlja. Tako, primjerice, u bitci za preživljavanje poslova povjesničar Yuval Noah Harari daje prednost medicinskim sestrama, a ne liječnicima. Oni se fokusiraju gotovo isključivo na obradu informacija, upijanje medicinskih podataka, analizu i postavljanje dijagnoze. S druge strane, medicinske sestre trebaju dobre motoričke i emocionalne vještine da bi dale injekciju, zamijenile zavoj ili umirile pacijenta. Zato Harari smatra kako je vjerojatnije da ćemo imati AI obiteljskog liječnika na pametnom telefonu desetljećima prije nego što dobijemo pouzdanog robotskog medicinskog pomoćnika.

Istovremeno uz naglašavanje važnosti manualnog rada, predviđa se stvaranje milijuna novih poslova povezanih s umjetnom inteligencijom te drugim tehnološkim, klimatskim i društvenim promjenama, koji zahtijevaju visoko obrazovanje. Radnici koji ostaju bez posla trebat će značajnu prekvalifikaciju kako bi ostali konkurentni na tržištu rada. Visoko obrazovanje u budućnosti zato će morati više surađivati s gospodarstvom, biti prilagodljivo te kroz svoju ponudu osigurati digitalne, zelene i interdisciplinarne vještine i znanja koje će omogućiti pojedincima da se prilagode okruženju koje se brzo mijenja. Ono će također igrati važnu ulogu u poticanju cjeloživotnog učenja i razvoja kritičkog razmišljanja, digitalne pismenosti i sposobnosti rješavanja kompleksnih problema. A te će vještine biti ključne za uspjeh u doba umjetne inteligencije.

Pripreme od malih nogu

I dok smo nekoć o konkretnim vještinama za posao razmišljali tek krajem osnovne škole, sada trebamo biti svjesni da pripreme za buduće poslovne uspjehe kreću puno prije. A i traju puno dulje. Istovremeno vidimo kako se već djeci u vrtićkoj dobi nastoji usaditi vještine potrebne za prilagodbu nepredvidivoj budućnosti; trenutačno, radnicima se nude prekvalifikacije i doškolovanje, a umirovljenike se motivira i potiče na to da što dulje ostanu prisutni na tržištu rada. Današnja će djeca u budućnosti više no ikad morati iznova učiti za nove poslove te kroz karijeru iznova i iznova prolaziti svojevrsnu preobrazbu.

SHUTTERSTOCK

Kako onda osposobiti mlade na ono što ih čeka, kad je neizvjesnost budućnosti toliko naglašena i kad i starije generacije osjećaju veliki pritisak da shvate kako se adaptirati?

Ako je nekoć znanje s fakulteta ili škole bilo dovoljno za cijeli radni vijek, danas to više nije slučaj. Brzina promjena zahtijeva nešto drugo – vještine koje nadilaze kvalifikacije. Jasnije je no ikada da brzina kojom se svijet razvija, a s time i poslovi i industrije, zahtijeva konstantno usavršavanje i doškolovanje. Koje su to onda vještine koje trebamo graditi kod djece, mladih, a i nas samih kako bi poslovni put bio što uspješniji? Zadatak tih vještina je omogućiti lakšu nadogradnju ili promjenu karijera, usvajanje novih znanja, prilagođavanje tehnološkim i društvenim promjenama i pritom, u idealnom slučaju, ostvarivanje profesionalnog zadovoljstva.

U današnje vrijeme važnije je no ikad kod djece razvijati sposobnost kritičkog mišljenja.

“Već je u vrtićkoj dobi moguće postaviti temelje za kritičko razmišljanje i zaštititi djecu od pasivnog prihvaćanja informacija ili stavova. Kritičko mišljenje znači znati postaviti prava pitanja, a ne samo “upamtiti” točne odgovore”, naglašava pedagoginja Lora Bandula. “To se, između ostalog, postiže poticanjem djeteta na postavljanje pitanja, ali i postavljanjem otvorenih pitanja djetetu bez “točnog odgovora”.  Posebno je važno podržavanje djetetove prirodne radoznalosti koja se ostvaruje kroz  igru bez točno utvrđenih pravila, cilja i rezultata. Kad u vrtiću vidim dijete koje gradi toranj od kockica, znam da je vrijednost te igre puno veća od samoga građenja. Dijete kroz tu igru dobiva priliku eksperimentirati, istraživati uzrok i posljedice, razvijati X/problem solving mindset/X. Djeca ne trebaju čuti “bravo” za svaki toranj ili crtež. Mnogo je važnije pohvaliti njihovu upornost, ideju i trud. Takva pohvala gradi unutarnju motivaciju i ohrabruje ih na to da se i dalje s veseljem upuštaju u nove izazove.” Dodaje kako bi se takav pristup odgoju i obrazovanju trebao primjenjivati na svim razinama – od vrtića, preko škole, pa sve do kasnijih obrazovnih stupnjeva. “To je ono čemu trebamo težiti – izgradnja vještina za svakodnevni život koje se zapravo preslikavaju i u poslovnom okruženju: emocionalna otpornost, proaktivnost, prilagodljivost i otvorenost novim iskustvima te sposobnost kritičkog razmišljanja”, zaključuje Bandula.

Jak um, svjetlija budućnost

Kad pričamo o budućnosti, upravo je ta neizvjesnost koja stvara nelagodu. Koliko god pratili razne pokazatelje, ekonomske i društvene trendove, predviđanja i analize, treba se znati nositi s nepredvidivošću koju doba u kojem živimo donosi. Jer kad postanemo nesigurni oko svojih sposobnosti u nošenju s izazovima budućnosti, otvara se prostor za anksioznost i emocionalnu nestabilnost. Zato je naglasak na mentalnom zdravlju i jačanju emocionalnih kapaciteta trenutačno toliko dominantan. Gledano od strane današnje mladeži i sve većeg broja izazova s kojima se teško suočavaju, taj naglasak postajat će sve jači.

SHUTTERSTOCK

“Općenito gledajući, svijet je trenutačno iznimno promjenjiv. Suočavamo se s prijetnjama eskalacija kriza i ratova, okružje rada sve je više internacionalno i neizvjesno, a umjetna inteligencija mijenja način na koji ljudi funkcioniraju. U što se onda isplati ulagati kad govorimo o pripremi za poslove budućnosti? “U vještine svojstvene ljudima”, ističe Martina Vrbat Milas, psiholog i psihoterapeut. Prije svega, naglasak stavlja na mentalnu fleksibilnost – sposobnost suočavanja s promjenama, stresom i nepredviđenim situacijama prilagođavanjem načina razmišljanja i ponašanja.

Mentalna fleksibilnost pomaže zaposlenicima u brzoj prilagodbi promjenama, poput novih tehnologija ili promjena u poslovnim procesima. Omogućava učinkovitije rješavanje problema jer olakšava pronalaženje kreativnih i inovativnih rješenja.

Također poboljšava suradnju u timu jer omogućuje razumijevanje i prihvaćanje različitih perspektiva kolega. “Tome bih dodala i važnost psihološke otpornosti koja nam pomaže zadržati mir, kontrolu i pozitivan stav u izazovnim situacijama. Kad se ove dvije sposobnosti kombiniraju, osoba lakše prevladava stres, brže se oporavlja od neuspjeha i pronalazi zdravije načine suočavanja s problemima”, naglašava Vrbat Milas. “Kad pričamo o situaciji s mladima, u školi je prevelik fokus na ocjene i krajnji cilj, a povećava se broj djece i mladih s psihičkim teškoćama, što su problemi na koje, kao društvo, ne znamo odgovoriti na odgovarajući način. Škole bi trebale vratiti svoju odgojnu dimenziju te posvetiti pažnju i psihološkom razvoju. Vidimo dobre primjere u školama u pojedinim zemljama kao što je Švedska, gdje je emocionalno opismenjivanje prisutno od početka školovanja.

pročitajte još

Zašto se djevojčice i dječaci drugačije odgajaju kad su financije u pitanju?

Modeli postoje, no potrebno je uložiti u obrazovanje kadra koji bi ih primijenio i kod nas u nastavi. Okolnosti i izazove u svijetu rada s kojima će se susresti naša djeca ne možemo predvidjeti. Naša je odgovornost, ništa manja od one da ih naučimo čitati i pisati, da jačamo njihove kapacitete za suočavanje i uložimo društvene resurse u psihološke vještine koje su prediktori mentalnog zdravlja”, zaključuje Vrbat Milas.

Krenimo od vlastitog praga

Za roditelje, pitanje što će djeca raditi u budućnosti nije samo akademsko – to je i pitanje svakodnevnog života. Što je bitno primijeniti u odgoju da bismo ih osposobili za samostalnu budućnost koja će, što se poslovnog svijeta tiče, nama možda biti neprepoznatljiva? Pedagoginja Bandula naglašava da bi se za razvoj kritičkog mišljenja trebalo okrenuti autoritativnom tipu odgoja. To uključuje podršku, emocionalnu toplinu, ali i autoritet i granice. Roditelji postavljaju jasna pravila, ali objašnjavaju njihovo značenje, potiču samostalnost te poštuju djetetove osjećaje. Na taj način kod djece se razvija odgovornost, samopouzdanje i sposobnost samostalnog donošenja odluka. Ona postaju odgovorna, samosvjesna, socijalno i emocionalno stabilna, a imaju i razvijenije vještine donošenja odluka.

Kako pronaći sigurnost u nesigurnosti

Gledajući u budućnost, možemo predvidjeti određene trendove na tržištu rada, no ne možemo sa sigurnošću znati koji će točno zadaci biti traženi. Ono što možemo lakše pretpostaviti jesu vještine koje će biti nužne. Mladi će u budućnosti svakako trebati kognitivne vještine koje će im pomoći pri učenju, zaključivanju i rješavanju problema. Očekivano, potrebna će im biti i digitalna snalažljivost pomoću koje će savladavati izazove koje donosi konstantan razvoj tehnologije. I treće, nužne će im biti socijalno-emocionalne vještine koje nas razlikuju od strojeva – empatija, tolerancija, ustrajnost, timski rad, kreativnost. Ojačani ovim sposobnostima, mladi će se bolje nositi s neizvjesnošću i lakše suočiti s nesigurnošću u kojoj živimo. U svijetu gdje je jedina konstanta iznimno brza promjena, pitanje nije što će djeca u budućnosti raditi, nego kako ih pripremiti da uče, prilagođavaju se i zadrže mentalnu snagu kako bi se snašli u neistraženim okolnostima.

7 vještina za doba umjetne inteligencije

Umjetna inteligencija mijenja način na koji će se raditi, no uspješni će biti oni koji znaju iskoristiti njezine mogućnosti, a istovremeno razvijati vještine koje strojevi ne mogu zamijeniti. Evo što će biti najvažnije:

Razumjeti umjetnu inteligenciju – Ne trebate biti programer, ali morate znati kako AI funkcionira i kako ga koristiti u svome poslu. Ključ je surađivati sa strojem, a ne natjecati se s njim.

Njegovati emocionalnu inteligenciju – Empatija, suosjećanje i sposobnost izgradnje odnosa ostaju vještine koje nijedan algoritam ne može oponašati.

Razvijati kritičko mišljenje – Strojevi mogu analizirati podatke, ali ljudi su ti koji donose etičke odluke i rješavaju složene probleme u neizvjesnim situacijama.

Biti kreativan i inovativan – AI prepoznaje obrasce, no izvorna inspiracija i povezivanje ideja iz različitih područja i dalje su čisto ljudske sposobnosti.

Učiti cijeli život – Tehnologija se mijenja brže nego ikad. Oni koji se stalno usavršavaju i spremno prilagođavaju imat će prednost.

Okrenuti se karijerama budućnosti – Novi poslovi poput stručnjaka za etiku umjetne inteligencije, analitičara zaštite podataka ili menadžera za suradnju čovjeka i stroja tek dolaze, a bit će iznimno traženi.

Osnažiti meke vještine – Komunikacija, timski rad, otpornost i skromnost ostaju vještine koje čine razliku među ljudima.

Poslovi koje AI teško može zamijeniti

Zanimanja koja su u velikoj mjeri imuna ili otporna na zamjenu umjetnom inteligencijom zahtijevaju jedinstvene ljudske kvalitete poput emocionalne inteligencije, kreativnosti, tjelesne spretnosti, etičkog rasuđivanja i složenih međuljudskih odnosa.

Zdravstvo – Medicinske sestre, fizioterapeuti i savjetnici za mentalno zdravlje pružaju osobnu brigu, empatiju i etičke odluke koje tehnologija ne može replicirati.

Obrtnička zanimanja – Električari, vodoinstalateri i građevinari oslanjaju se na spretnost i rješavanje problema u nepredvidivim situacijama.

Kibernetička sigurnost – Zahtijeva brzo reagiranje, etičko prosuđivanje i intuitivno prepoznavanje prijetnji.

Obrazovanje – Učitelji i mentori motiviraju i prilagođavaju se različitim stilovima učenja, nudeći podršku koju AI ne može zamijeniti.

Kreativne profesije – Umjetnički direktori, koreografi i pisci unose originalnu viziju i inspiraciju.

Poslovno vodstvo – Strateška vizija, kompleksno odlučivanje i emocionalna inteligencija ostaju ljudske prednosti.

SHUTTERSTOCK

Trendovi na tržištu rada 

Buduće tržište rada oblikovat će tehnologija, demografske promjene i globalna ekonomija. Evo što se očekuje:

Znanje i kreativnost u fokusu – Poslovi će sve više iziskivati socijalnu i kreativnu inteligenciju, vještine koje je teško automatizirati.

Manje jednostavnih poslova – Nestajat će radna mjesta s niskim kvalifikacijama, a rasti ona koja traže stručnost i znanje.

Čovjek i stroj rame uz rame – Rad neće nestati, ali će se mijenjati kroz suradnju ljudi i umjetne inteligencije.

Učenje bez prestanka – Prekvalifikacije i cjeloživotno učenje bit će nužnost za svakog radnika.

Dulji radni vijek – Starije će generacije ostajati dulje na tržištu rada, uz sve više poslova temeljenih na znanju.

Osnovni dohodak u nekim zemljama – Uvodit će se programi socijalne potpore radi smanjenja nejednakosti.

Fleksibilan i udaljen rad – Tehnologija će omogućiti više rada na daljinu i u različitim oblicima.

Zeleni poslovi – Klimatske promjene i regulative potaknut će otvaranje novih, održivih radnih mjesta.

Novi broj magazina Marie Claire Croatia čeka vas na kioscima!