Pitanje staro kao i svijet dejtanja: reći prijateljici da je partner vara ili ne?
Treba li stvarno reći prijateljici da je partner vara ili ne?

U trećoj sezoni serije “Seks i grad”, Charlotte suočava Carrie kad sazna da spava s Mr. Bigom iako je u vezi s Aidanom. I to je samo jedan od onih televizijskih trenutaka koji se bavi temom dejtanja, preljuba, prijateljstva, i vječnog pitanja: trebamo li intervenirati kad znamo da netko vara?
Treba li ulaziti u svijet dejtanja svojih prijateljica
Ovo pitanje staro je koliko i samo poimanje veze. Ljubav, prijateljstvo, lojalnost, i naravno, izdaja – sve to dolazi u jedan neugodno zapakiran paket kad saznaš da partner tvoje prijateljice ima paralelni život za koji ona ne zna. I svaki put kad se takva situacija dogodi, internet se podijeli. Jedni komentiraju “reci joj odmah!”, drugi “nije tvoj posao”. I dok se mišljenja lome, stvarnost ostaje ista, netko koga voliš možda živi u laži.
Iskreno? Kod mene nikad nije došlo u pitanje što bih napravila – ali o tome malo kasnije.
U filmovima i serijama često gledamo likove kako se muče s istim dilemama, ali nikad nema jednostavnog rješenja, što je zapravo realnost. Jer ovdje ne pričamo samo o “ženi s Instagrama koja je saznala da je on zapravo oženjen”, već o tvojoj najboljoj prijateljici. Osobi koja zna sve tvoje tajne, koja zna tvoje simpatnije i da si imala poster Nicka Cartera u sobi, i osobi koja je plakala s tobom nakon svakog prekida. I sad si ti u posjedu informacije koja bi mogla uništiti njezin mali svijet. Brutalno.
Što onda napraviti? Započnimo s ovime: što bi ti htjela da ona napravi da je situacija obrnuta? Većina nas kaže, pa naravno da bih htjela znati. Jer nitko ne želi biti posljednja osoba koja sazna. Ipak, kad se nađeš u toj poziciji, strah postaje glavni savjetnik. Bojiš se da nećeš biti shvaćena, da ćeš izgubiti prijateljicu, da će ona izabrati njega umjesto tebe. I da, to sve može se dogoditi, ali znati i šutjeti agonija je sama po sebi.
Prijateljstvo nisu samo zajednički kokteli poslije posla
Jedan od najčešćih argumenata protiv toga da kažeš nešto jest ona rečenica: “Nije tvoja stvar.” No ako nismo tu da štitimo jedni druge, onda se trebamo zapitati kakvi smo zapravo prijatelji. Prijateljstvo nisu samo zajednički kokteli poslije posla i rođendanske čestitke na Instagramu, prijateljstvo su teški trenuci, i još teže istine. One koje izgovaraš kroz knedlu u grlu jer znaš da moraš.
Postoje načini kako reći nešto takvo, a po meni je dobar start da to uvijek napraviš nježno, bez senzacionalizma, s puno empatije i razumijevanja
Naravno, postoji rizik da ti prijateljca možda neće povjerovati. Možda će se ljutiti. Možda će te neko vrijeme isključiti, ali možda će ti jednog dana reći: “Hvala ti što si mi rekla. Da nisi, još bih uvijek živjela u zabludi.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Mi volimo da su naši prijatelji predvidivi. Kad naprave nešto što nismo očekivali, osjećamo se izbačeno iz takta. Jer ako ona može biti prevarena, što to znači za mene? Ako on može biti nevjeran, i ja sam potencijalna meta. Osuđivanje je način da stvorimo distancu, da kažemo “meni se to ne bi dogodilo”, iako duboko u sebi znamo da nitko nije imun.
Nijedna od nas ne teži naći se u ovakvoj situaciji, ali ponekad se sasvim dobre osobe nađu upravo tu negdje između tuđe istine i vlastitog morala.
Tada, kao pravi prijatelj, moraš odlučiti što je važnije: ugodna tišina ili teška istina?
Da se vratim na misao s početka, ja nemam dilemu jer uvijek biram istinu. Jednom sam to i napravila, i rekla sam prijateljici da je njezin dečko vara. Nisam oklijevala, nisam odvagala “što ako” jer za mene je to bilo jedino ispravno.
Zašto? Zato što bih htjela da netko kaže meni. Jer kad ogolimo ovu situaciju od svih nijansi sive, opravdanja i strahova, ostaje jedno ključno pitanje, jesi li prijateljica samo kad je lako, ili i onda kad boli?
pročitajte još