Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle: Antonia Ćosić novom kampanjom potiče mlade na više čitanja

Možda je znate kao novinarku na HRT-u, možda kao magistru psihologije, možda kao autoricu slikovnice Krakograd, a sada se našla i u jednoj sasvim novoj ulozi: Antonia Ćosić postala je nova ambasadorica Mozaikove kampanje “Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle”. Naslijedila je rukometnog reprezentativca Filipa Glavaša, koji je ljestvicu postavio visoko i publiku osvojio svojom autentičnošću, energijom i impresivnim brojem pročitanih knjiga. Pred Antonijom zato nije nimalo lak zadatak, no kako i sama kroz šalu kaže, možda nema brkove kao on, ali ima veliku ljubav prema knjigama.

Ljubav prema knjigama kod Antonije nije došla slučajno ni preko noći, ona se gradila još od djetinjstva, stranicu po stranicu. Zahvaljujući sestrični koja je radila u knjižnici, knjige su Antoniji oduvijek bile na dohvat ruke. A kad bi je neka priča posebno povukla, lako bi zaboravila na vrijeme. Ušuškana pod dekom, uz lampu koja je svijetlila dugo nakon što bi svi drugi zaspali, čitala bi do ranih jutarnjih sati. Sljedeći dan svi bi se pitali zašto je tako pospana, no pravi je razlog bio jednostavan: kad bi je neka priča jednom osvojila, nije je ispuštala iz ruku.

Danas joj čitanje predstavlja ono rijetko vrijeme u danu koje pripada samo njoj.

“To je moj mali zen. Pola sata kad se potpuno isključim iz svega i odem u neki drugi svijet”, kaže Ćosić.

Antonia vjeruje da djecu na čitanje ne treba nagovarati objašnjenjima o tome koliko je ono korisno, nego im dati prostora da sami zavole priču. Smatra da ih odrasli prečesto nastoje uvjeriti da je čitanje pametno i dobro za njih, a pritom zaboravljaju ono najvažnije: djeca će najradije posegnuti za onim što ih iskreno veseli. Zato ne vidi problem u tome da umjesto nametnutih naslova biraju “Harryja Pottera” ili neku drugu knjigu koju doista vole. Upravo tako počinje pravi odnos prema čitanju – spontano, radoznalo i bez pritiska.

Nije zato nimalo iznenađujuće što bi Antonia, kad bi mogla barem na jedan dan ući među stranice neke knjige, bez razmišljanja kupila kartu za Hogwarts. Ondje bi, prije svih čarolija i pustolovina, najprije zagrlila profesora Snapea jer se još uvijek ne može pomiriti sa svime što mu se dogodilo.

Da može vratiti vrijeme, Antonia bi mlađoj sebi pod ruku gurnula “Igru prijestolja” i rekla: “Prvo čitaj, a onda gledaj.” Neke priče jednostavno traže da ih prvo režira mašta. Kad nešto prvo pročita, ekranizaciju poslije gleda s dodatnim guštom, ali kad priču jednom već “vidi”, teže joj je poslije u nju uroniti kao čitateljici

Od knjiga pročitanih pod dekicom do nove ambasadorice kampanje, Antonia je ovu priču zapravo počela pisati još kao djevojčica, a danas joj samo okreće novo poglavlje. Dobro zna kako jedna knjiga može ostati s nama dugo nakon što zatvorimo posljednju stranicu: nekad kao uspomena, nekad kao utočište, a nekad kao početak sasvim novog pogleda na svijet. Jer iza svake velike ljubavi prema čitanju krije se jedan sasvim mali početak: jedna priča, jedno dijete i jedna otvorena knjiga.

Cijeli intervju možete pogledati na: https://www.youtube.com/watch?v=qF7VoZy9h1Y&t=15s

FOTO: Mislav Udovičić