Od Madonne do Sabrine: Zašto se svijet boji žena koje iskazuju seksualnost na nastupima i naslovnicama?
Jeste li vidjeli novu naslovnicu slavnog časopisa "Rolling Stone"?

Sabrina Carpenter ovaj je tjedan podigla prašinu svojim novim vizualnim promo materijalima, a na zub su je ponovno uzele – pripadnice ženskog spola. Naime, Sabrina je najprije lascivnim fotografijama popratila svoj nadolazeći album “Man’s Best Friend” te tako pokrenula brojne rasprave, a zatim je stvar kulminirala kad je u javnost izašla naslovnica na kojoj je Sabrina Carpenter za “Rolling Stone” pozirala potpuno gola, s dugačkom perikom u stilu lady Godive. Zašto svijet toliko trigeriraju žene koje se osjećaju toliko ugodno u svojoj koži da je žele pokazati – svima?

Majka svih estradnih provokatorica, slavna Madonna, započela je ovu igru
Madonna je provela karijeru oblikujući imidž žene koja pomiče granice, prkosi normama i otvoreno slavi svoju seksualnost. Sviđala vam se njezina glazba ili ne, jedno se mora priznati: Madonna je pionirka autentičnosti. Bila je, i ostala hrabra, neustrašiva i dosljedna u tome da koristi seksualnost kao dio identiteta, umjetnosti i moći. U vremenu kad je ženama bilo nezamislivo govoriti o vlastitom tijelu bez srama, ona je o tome već pjevala, u korzetu, na svjetskoj pozornici.

Iako je popločala put generacijama izvođačica koje su došle nakon nje, reakcije na žene koje izražavaju seksualnost na sceni i dalje su iste. Madonna je možda utrla put, ali Sabrina Carpenter danas njime gazi, i nije joj ništa lakše.
Sabrina Carpenter za “Rolling Stone” odbacila je sve osim čarapa – pa što?
Sabrina je nova “vještica na lomači”. Ne zbog skandala ni šokantnih izjava, već zbog kratkih haljina, podvezica, seksi koreografija i tekstova koji, ne daj Bože, aludiraju na to da mlada žena ima seksualnost. U intervjuu za “TIME magazin” (2. listopada 2024.), Carpenter je jasno rekla: “Ženstvenost je nešto što sam oduvijek prigrlila. A ako to trenutačno znači korzete, podvezice i pahuljaste ogrtače, ili što god već, onda to tako i jest. Ali uvijek će se naći neka mama koja ima snažno mišljenje o tome kako bih se trebala odijevati. Na to samo kažem: “Nemoj dolaziti na koncert, i to je sasvim u redu.” Šteta je što je to ikad bilo nešto što se kritizira jer, iskreno, najstrašnija stvar na svijetu jest stati na pozornicu pred toliko ljudi i ponašati se kao da je to ništa. Ako ti jedna stvar pomaže, a to je način na koji se osjećaš ugodno u svojoj koži i odjeći, onda je to ono što moraš učiniti.”

I to bi stvarno trebalo biti dovoljno. Ako žena kaže da se tako osjeća ugodno, zašto to nije kraj rasprave? Zato što društvo još uvijek ne zna što da radi sa ženom koja je “previše”. Previše glasna, previše samopouzdana, previše seksi, previše slobodna. Carpenter, kao i Madonna, Britney, Christina, Rihanna i Beyoncé prije nje, proživljava ozbiljan backlash koji se ponavlja svaki put kad žena preuzme kontrolu nad svojim tijelom i izgledom.
pročitajte još
Kad muškarci skidaju majice na pozornici, publika ih slavi. Kad žena pokaže noge i pjeva o seksu, loš je uzor, očajna je, promiskuitetna.
Ironija je to što žene ne mogu pobijediti. Ako si previše pokrivena, dosadna si, a ako nisi promiskuitetna si. Slut-shaming dolazi s obje strane. Jedni posramljuju jer igramo po pravilima patrijarhata, drugi jer igramo previše po pravilima patrijarhata. A istina je, kao i uvijek, kompleksnija. Feminizam bi trebao značiti pravo izbora. I pravo da žena nosi što hoće, kako hoće, kad hoće, bez potrebe za objašnjenjima.
Od princeze do estradne kokete (s vrlo inteligentnim tekstovima)
Sabrina Carpenter bila je Disneyjeva princeza. Slatka, nevina, prihvatljiva. Onda je odrasla. Albumi “Emails I Can’t Send” (2022.) i “Short n’ Sweet” (2024.) najavili su njezinu pin-up eru. Na turneji pjeva o požudi, nosi koketne korzete i pleše uz pjesme s dvosmislenim tekstovima. Sve je to dio koncepta. U videu za “Vogue” sa svojim stilisom objašnjava kako su joj inspiracija bile Audrey Hepburn, Marilyn Monroe i filmovi kao što je “Grease”. Kostimi, pjesme i koreografije pričaju priču o ženstvenosti, identitetu i slobodi. I sve je to, naravno, izazvalo histeriju šire javnosti.

Zašto? Jer publika još uvijek misli da ima pravo kontrolirati kako žena izgleda, posebno ako je bila dio njihovog djetinjstva. Prijelaz iz djevojčice u ženu ljudima je šok. Iako Sabrina nikome ne duguje isprike, čini se kako bi dio publike bio sretniji da je ostala Disney lutkica. A upravo to najviše smeta ljude: žena koja uživa u sebi. Koja se ne ispričava i koja je seksi jer to želi biti, a ne jer joj je netko rekao da mora.
Sabrina je samo nastavak priče koju je Madonna započela prije 40 godina. Madonna i danas dobiva komentare kako je “prestara” da bi bila seksi. Britney Spears seksualizirali su kao tinejdžerku, a onda je ismijavali kad nije “znala gdje je granica”. Christina Aguilera je za spot “Dirrty” bila “neukusna”, dok su muški izvođači pjevali o seksu i čini se da nitko nije imao problem s tim.
Iako smo i prije kao društvo kritizirali žene koje javno izražavaju svoju seksualnost, danas su komentari brži, otrovniji i masovniji. Dovoljno je pogledati Instagram komentare ispod bilo koje Sabinine fotke. Ljudi kao da zaborave kako je to stvarna osoba, ili još gore, ne zaborave, ali ih nije briga.
Jer ako čak ni Sabrina Carpenter koja ima milijune fanova i svu slavu svijeta nije pošteđena, što to znači za sve nas? Ako žena u podvezicama izaziva nacionalnu raspravu, kako se onda obična cura treba osjećati kad odjene crop top?
Na kraju dana, sve se svodi na kontrolu. Seksualna žena neugodna je jer ima moć. Zato nas još uvijek plaše žene koje izražavaju seksualnost na pozornici. Ne zato što su one “previše”, nego zato što nas podsjećaju na to koliko još nismo spremni za pravu slobodu izbora.
Vrijeme je da se naviknemo. Jer one neće stati. I ne bi trebale.
Usput, jeste li znali da Madonna ima IQ 140?