Zašto ženske serije prati loš glas?

Ženske serije gotovo nikad ne prođu bez detaljne razgradnje. Preispituju se financije glavnih likova, njihovi ljubavni izbori, dijalozi, modne kombinacije, pa čak i broj bruncheva koje si “realno” mogu priuštiti.

Od “Sex and the Cityja” do “Emily in Paris”, kao da stalno čekamo priliku za pronaći “dlaku u jajetu”. Premda su stvorene da nas zabave, opuste i ponekad nasmiju, i dalje nailaze na val kritika, i to često iz potpuno krivih razloga. Istovremeno, serije sa zmajevima, zombijima, mafijašima i superherojima gledamo bez treptanja. Nitko ne propituje realnost Batmana ni troškove održavanja Westerosa. Jer to je fikcija, treba ju prihvatiti takvu kakva jest.

Pa ipak, umjesto da uživamo u toj priči, fokus se često prebacivao na banalnosti: “Kako Carrie može sebi priuštiti stan na Upper East Sideu i “manolice” jednom kolumnom tjedno?”, ili: “Zašto samo piju koktele i spavaju s frajerima?”

Sjećam se kad sam kao tinejdžerica prvi put gledala seriju, bila sam potpuno očarana. “Wow”, pomislila sam, “ona radi ono što voli i nosi Chanel”! Kad sam je gledala u 20-ima, mislila sam: nema šanse da si može priuštiti takav život u New Yorku jednom kolumnom. Treći put sam je ponovno gledala u kasnim 20-ima, umorna od traženja posla, male plaće, života, i svega između. Ovaj put, iskreno, stvarno me nije zanimalo kako si žene iz serije mogu priuštiti svoje živote. Jednostavno sam se prepustila i uživala.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Sex and the City – content daily ✨ (@sexandthecity_daily)

“Sex and the City” bila je prva serija u kojoj sam vidjela žene koje vode svoje živote po svom. Žene koje griješe, mijenjaju mišljenja, ulaze u loše veze, napreduju u karijeri i pričaju o svemu s prijateljicama. Serija se nije sramila biti zabavna, glasna, glamurozna, kontradiktorna. Stoga nije uopće iznenađujuće da je i dan-danas relevantna.

Ne gledamo “Sex and the City” zato da bismo učili o financijskoj odgovornosti. Gledamo jer je eskapizam- nježan, duhovit, često i terapeutski

Gledamo ga zato da se smijemo s tim ženama, ne da im sudimo svisoka. Muške serije, čak i kad prikazuju potpuno nerealne svjetove superjunaka, zmajeva, mafijaša i znanstvene fantastike, rijetko se dovode u pitanje. Svi prihvaćamo da je to “fantazija”. Kad žene imaju svoju fantaziju onda počinje seciranje. Realnošću se maše kao bičem, i svaka sitnica postaje predmet rasprave.

Carrie i njezine prijateljice Miranda, Samantha i Charlotte bile su u tom trenutku nešto sasvim novo: žene koje nisu bile ni savršene ni podložne, nego ranjive, drske, ambiciozne i ponekad vrlo zbunjujuće. Identificirale smo se s njima u jednom trenutku, da bismo ih već u sljedećem razapinjale jer su pokazale mane. Kad su likovi kompleksni, autentični i nesavršeni, zašto ih onda ne znamo pustiti na miru?

Isto se dogodilo i Leni Dunham. Ona je u seriji “Girls” ponudila brutalno iskren i neugodan pogled na žensko prijateljstvo, ambiciju i seksualnost. Bez glamura i bez filtra, ali bilo je svejedno ili “previše”, ili “premalo”. Previše golotinje, premalo šminke, previše samosažaljenja, premalo empatije. Dunham je platila cijenu toga što je htjela biti stvarna.

Profimedia“Girls”

S druge strane, muškim likovima opraštamo sve. Don Draper iz “Mad Mena” bio je notorni ženskar, a mnogima omiljeni TV mafijaš Tony Soprano i ubojica, dok Walter White iz “Breaking Bada” doslovno preprodaje drogu. To nam ne smeta jer su oni “kompleksni”, “duboki” i “kul”.

Moram priznati da same žene ponekad znaju biti najžešći kritičari takozvanih ženskih serija. Nismo imune na društvene pritiske pa se ni mi ne znamo uvijek opustiti uz neku “girly” seriju bez grižnje savjesti. Trošimo energiju braneći zašto volimo nešto što nam donosi radost, kao da to nije dovoljno.

Danas, nasljeđe “Sex and the Cityja” živi dalje u serijama poput “Emily in Paris”, “Girls”, “Insecure”, “The Bold Type” i “Dollface”. Sve one istražuju istu temu: kako biti žena danas, kako balansirati neovisnost i ranjivost, kako održati prijateljstva, ali i ambicije. Za mene je to dovoljno bitno.

Žene imaju pravo na svoj fantasy. I imaju pravo voljeti likove koji su glamurozni, kaotični, emocionalni i zabavni bez da se zbog toga osjećaju manje pametno ili manje ozbiljno

I zato, ako vas veseli gledati ženu koja piše jednu kolumnu tjedno i nosi cipele od $900 dok pije Cosmopolitan s frendicama, go, girl! Ako vas više veseli Lena Dunham koja jede kolač u kadi i pati zbog bivšeg, isto tako. Imamo pravo na svoj fantasy i on ne mora biti savršeno realan.

Muškarci imaju svog Batmana, ali mi ćemo uvijek imati svoju Carrie, Mirandu, Charlotte, Samanthu, Ally McBeal, Emily, Hannu Horvath, Marnie, Jessu, Shoshannu, Issu Dee, Molly, Jules, Fleabag, Daenerys, June Osborne…