Egipćanka u Zagrebu: Intervju s Monom Hodžić, osnivačicom Monami Ceramic Cafea

Preseliti se iz jedne kulture u drugu uvijek je priča o hrabrosti, ali malo čiji je put toliko šaren, kreativan i inspirativan kao onaj rođene Egipćanke, a danas ponosne Zagrepčanke Mone Hodžić. Prije šest godina napustila je dinamični Kairo, obiteljski posao i dobro uhodan život te se preselila u Hrvatsku. Zemlju u kojoj nije poznavala jezik, navike ni ritam svakodnevice.

Danas, međutim, upravo iz Zagreba ova dvostruka mama i supruga jednog Zagrepčanina, vodi jedan od najposebnijih kreativnih prostora u gradu: Monami Ceramic Cafe, mjesto u kojem se opušteno slikanje keramike pretvara u malu terapiju i osmijeh na licima gostiju. U razgovoru za Marie Claire Mona otkriva kako je izgledao njezin životni zaokret, zašto je napustila arhitekturu da bi otvorila keramički kafić, s kojim se izazovima suočila kao poduzetnica strankinja u Hrvatskoj, ali i koliko je njezina egipatska kultura i dalje vodi kroz svakodnevne odluke, stvaranje i obiteljski život.

Došli ste se iz Egipta u Hrvatsku prije šest godina. Što je bio ključni trenutak zbog kojeg ste se odlučili na taj korak?

Nije bila laka odluka jer sam imala dobro uspostavljen život u Egiptu. Veliku obitelj, obiteljski posao u kojem sam bila duboko uključena i cijeli jedan svijet koji sam poznavala. No također sam vjerovala da je prirodno, kad gradiš život s nekim, da se žena preseli u zemlju svog muža. Tako je, malo-pomalo, ta ideja postala jača od straha od početka od nule.

Imate iskustvo arhitektice i rada u obiteljskom poslu u Kairu, a danas vodite kafić posvećen keramici. Kako ste prešli iz arhitekture u poduzetništvo?

Moje iskustvo u arhitekturi i godine rada u obiteljskom poslu u Kairu dalo mi je snažnu osnovu. Naučila sam kako upravljati, stvarati i ostati organizirana. Ali kad sam se preselila u Hrvatsku, morala sam sve ponovno promisliti. Znala sam da će biti teško pronaći dobar posao zbog jezika i da ne želim raditi u tipičnom uredu. U isto vrijeme, umjetnost je uvijek bila velika strast u mom životu. Prijelaz nije bio nagao – više se radi o tome da su sva moja dosadašnja iskustva polako vodila prema nečemu što spaja kreativnost i neovisnost. Otvaranje keramičkog kafića postalo je savršen način da spojim svoju umjetničku stranu i poslovno iskustvo, a istovremeno stvorim nešto novo u Zagrebu.

Koji je bio najveći izazov pri otvaranju Monami Ceramic Cafea i što čini njegov koncept posebnim?

Najveći izazov bio je pronaći pravi prostor, odnosno mjesto koje je toplo, kreativno i ugodno, ali još veći izazov predstaviti potpuno novi koncept lokalnoj zajednici. U Hrvatskoj ljubitelji umjetnosti obično povezuju keramiku s radionicama gline, a ono što ja nudim u Monamiju drukčije je i puno jednostavnije. To je opušteno iskustvo oslikavanja gotovih komada, gdje svatko može ući, odabrati predmet i uživati u stvaranju vlastitim tempom. Čak i sada, i dalje educiram ljude o konceptu, ali kad jednom isprobaju, odmah ga zavole.

Što gosti najviše vole raditi kada dođu u Monami? Čujemo da od tamo svi odlaze s osmijehom.:)

Najviše uživaju oslikavati posebnu šalicu ili tanjur koji odražava njihovu osobnost. Većina dolazi govoreći: ‘Nemamo pojma, ništa ne znamo o umjetnosti, ne možemo slikati’, a na kraju su iznenađeni i ponosni na ono što su stvorili. Svaki komad postaje zaista poseban jer su ga napravili sami, a taj osjećaj postignuća uvijek donosi veliki osmijeh na njihova lica.

pročitajte još

Intervju: Jadranka Olivari-Jirasek o radionicama stila za zrelije osobe i modnim radostima

Koji trendovi u kreativnoj keramici danas najviše inspiriraju Vaš poslovni model?

Ovisi o sezoni. Ljudi se nadahnjuju različitim dizajnima tijekom godine. Ujesen, primjerice, mnogi gosti oslikavaju tople motive poput narančastog lišća, a sada, dolaskom božićnog vremena, stvaraju blagdanske dekoracije i tematske komade. Volim gledati kako promjena sezona prirodno nadahnjuje njihovu kreativnost i donosi svježinu u kafić.

Planirate li proširiti Monami koncept u regiji? Koji je sljedeći korak u 
poslovanju?

Apsolutno! Ako Monami nastavi rasti kako se nadam, imam puno planova za budućnost. No za sada ću ih držati u tajnosti dok ne dođe pravo vrijeme. Želim se pobrinuti za to da svaki korak bude savršen prije nego što podijelim što slijedi.

Je li teško biti poduzetnica u Hrvatskoj, posebno kao strankinja?

Uopće ne! Mislim da bi možda bilo malo izazovnije da nemam svog hrvatskog muža uz sebe, koji me podržava i pomaže mi ostvariti moj san. Uz njegovu podršku sve sam mogla puno lakše savladati i usredotočiti se na izgradnju kafića kakvog sam oduvijek željela.

Jeste li ikada doživjeli predrasude, poput komentara: “Neće uspjeti” ili “Ovo joj ne treba u životu”?

Jako sam pazila da nikome ne kažem za projekt prije nego što sam ga pokrenula jer sam već bila nervozna, što je potpuno normalno. Ljudi mogu davati različita mišljenja, bilo negativna ili pozitivna, i to može poremetiti fokus. Moj savjet za svakoga tko započinje nešto novo jest da to drži za sebe dok nije spremno. Tako se možete potpuno 
posvetiti ostvarivanju svoje vizije bez vanjskog pritiska ili ometanja.

Dolazite iz kulture bogate bojama i uzorcima. Koliko egipatski vizualni identitet utječe na Vaš rad?

Egipćani su nevjerojatno kreativni, uvijek razmišljaju izvan okvira i imaju sjajan smisao za humor. Smiju se čak i kroz izazove. Pokušavam prenijeti tu istu kreativnost u svoj rad, posebno pri kreiranju objava na društvenim mrežama, tako da energija, igra i originalnost moje kulture zasvijetle.

Imate li uzore u svijetu keramike ili ženskog poduzetništva koji Vas inspiriraju?

Iskreno, nemam. Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života, kreativnosti ljudi i procesa učenja te osobnog rasta. Vođenje Monamija samo je po sebi put otkrivanja, a vidjeti radost koju donosi ljudima motivira me više od bilo kojeg pojedinca.

Vaša ljubavna priča počela je putovanjem i aplikacijom za putovanja! Možete li nam ispričati trenutak kada ste shvatili da je Almedin ljubav Vašeg života?

Nikad nisam mislila da ću se udati za muškarca koji nije Egipćanin, pa sam bila pomalo zbunjena u početku. Sretali smo se svakih tri mjeseca kako bismo se bolje upoznali i brzo sam shvatila koliko je prirodno biti s njim. Nismo imali velikih problema, a biti uz njega osjećala sam kao sigurno mjesto. Tada sam znala da je on pravi. Također, činjenica da govori moj jezik jer je studirao u Libiji i da je duhovit puno je značila.

Kod kuće govorite i arapski i hrvatski. Koliko Vam je važno očuvati svoje korijene i jezik u obitelji?

Jako mi je to važno. Pokušavam učiniti sve da moja djeca dožive i razumiju moju kulturu: našu hranu, glazbu i tradicije. Već su naučili govoriti arapski. Dvaput godišnje odlazimo u Egipat kako bi se povezali s korijenima i uživo vidjeli sve što su naučili sa mnom kod kuće. Čak ukrašavam dom za posebne egipatske praznike ili proslave da osjete kulturu na zabavan i živahan način. Važno mi je da odrastaju povezani s obje kulture.

Kako uspijevate uskladiti život majke dvojice dječaka u zemlji koja Vam je nekoć bila strana? Koji su najljepši, a koji najizazovniji trenuci?

Osjećam da mogu biti majka ovdje u Zagrebu bolje nego što bih mogla u Egiptu. Ceste, pristup za dječja kolica i svakodnevni život su vrlo različiti, a grad je siguran, što mi daje osjećaj mira. Prednost u Egiptu je to što je lakše i jeftinije dobiti pomoć bilo s dadiljom, čišćenjem kuće ili dostavom hrane, što olakšava život zaposlenoj majci. Ipak, odgajati svoju djecu ovdje u Hrvatskoj je nevjerojatno i nagrađujuće iskustvo.

Gledajući posljednjih pet godina, na što ste najviše ponosni kao žena, majka, poduzetnica i kreatorica?

Kao žena, ponosna sam na to što sam napustila svoju zemlju i prihvatila potpuno novu kulturu i jezik. Kao majka što unatoč zauzetim danima još uvijek nalazim vrijeme za svoju djecu. Kao poduzetnica, sretna sam što sam donijela novu ideju u grad. A kao kreatorica, ponosna sam što mi sve zabavne vještine koje sam naučila: umjetnost, fotografiju, video i uređivanje, sada pomažu u mom radu.

Ako biste svoj život morali opisati u tri riječi – koje bi to bile?

Izazov, strast i zabava. Moj život bio je ispunjen sa sve tri riječi i ne bih ga mijenjala ni za što drugo.

I za kraj, što biste poručili mladim ženama koje žele pokrenuti vlastiti posao bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu?

Vjerujte u ono što volite raditi i slijedite to svim svojim srcem i energijom. Čak i ako stvari ne ispadnu točno kako ste očekivali, sâm put će vas naučiti, rasti s vama i donijeti vam ispunjenje.