Serije sa snažnim ženskim likovima i zašto ih i dalje moramo tražiti povećalom

U doba kad postoji više streaming servisa nego sati u danu, jedno je ostalo začuđujuće nepromijenjeno: snažni ženski likovi u serijama i dalje su rijetkost. Kada kažem snažni ženski likovi, ne mislim na “snažnu ženu” koju industrija često zamijeni sa “ženom u kožnoj jakni koja puca iz automatske puške”. Mislim na likove koji su emocionalno kompleksni, slojeviti, duhoviti, ranjivi i, što je najvažnije, stvarni.

Jer koliko god uživali u likovima koji nas nasmijavaju, inspiriraju ili plaše, ne možemo se oteti dojmu da televizija još uvijek bolje piše muškarce

Žene? One su tu da podržavaju, glume supruge, sestre, ljubavnice, a samo rijetke od njih preuzmu glavnu riječ. I nije stvar u talentu. Problem je sustavan, od producenata do scenarista, od mreža do marketinških timova. A brojke to potvrđuju.

Zašto serije ne slave feminizam kao što se to radi na društvenim mrežama

Prema  istraživanju Women in Television za 2023.-2024. godinu sa Sveučilišta San Diego State, udio žena koje rade kao kreatorke na originalnim TV serijama pao je drugi put zaredom, s 30 % u 2021.-2022. na samo 23 % u 2023.-2024. U istom razdoblju pao je i broj ženskih likova na ekranu:

Nekih 43 % svih govorećih uloga čine žene (pad s 46 % u 2021.-2022.), 45 % glavnih likova (pad s 49 % u 2021.-2022). Većina ženskih likova je i dalje znatno mlađa, u 20-ima i 30-ima, dok muški likovi najčešće dominiraju u 30-ima i 40-ima. A žene iznad 40? Gotovo nevidljive: 51 % muških likova su 40+ u odnosu na samo 29 % ženskih.

Sve ove brojke zvuče pomalo porazno pogotovo ako uzmemo u obzir koliko često na društvenim mrežama slavimo “feminizam”, “žensku snagu” i “raznolikost”

Pomislili biste da živimo u vremenu u kojem su snažni ženski likovi norma, a ne iznimka. Ali stvarnost na ekranu pokazuje nešto drugo. Dok se online borimo s hashtagovima, u stvarnom televizijskom pejzažu i dalje vladaju neke stare norme.

Zato kad se moćni ženski likovi pojave na malim ekranima, natjeraju nas da zastanemo, prepoznamo sebe, i istaknemo ih. Jer one nisu samo iznimke. One su dokaz da može drugačije.

U svijetu gdje je takvih na kapaljku, ovih šest žena uspjele su iskočiti iz šablone, pomaknuti granice i pokazati kako izgleda prava, neuljepšana snaga na ekranu.

Beth Dutton – “Yellowstone”

Moj apsolutni favorit – Kelly Reilly kao Beth u fenomenalnom modernom versternu, Yellowstoneu. Reilly utjelovljuje Beth kao emocionalni uragan u dizajnerskom kaputu. Ona je kći moćnog rančera, ali nipošto nije samo produžetak muškog nasljeđa. Beth vodi ratove poslovne, obiteljske i unutarnje, često brutalno, ponekad destruktivno, ali uvijek s razlogom. Njezina kompleksnost proizlazi iz činjenice da nikad ne traži simpatije, nego samo poštovanje. Iako na kraju dobija obično silom, njezin lik je toliko slojevit da se poistovjećujete i u najluđim situacijama u kojoj se ovaj lik nađe.

Fleabag – Fleabag

Phoebe Waller-Bridge nije samo stvorila Fleabag, ona ju je izložila kao ogoljelu emocionalnu hodajuću ranu. Seksualna sloboda, duhovitost, trauma, tuga, sve su to slojevi iste žene koja krši četvrti zid da bi priznala ono što ne može nikome drugom. Fleabag je postala ikona jer nije glumila snagu. Ona je preživljavala, i to je bilo dovoljno.

Samantha Jones – Sex and the City

Ne mogu pisati ovakav tekst a ne spomenuti legendu poput Samanthe Jones. Samantha je uvijek bila više od “one koja voli seks”. Bila je samostalna, uspješna i odbijala je pokloniti moć bilo kome- muškarcu, društvenim normama, pa ni starenju. Iako ju je često pratio val konzervativne kritike, slavimo je jer je osvjetlala teren slobode prije nego što je to bilo mainstream. I dan-danas, malo tko se usuđuje biti toliko autentično svoj čak i na ekranu. Samantha Jones je bila ikona modernog feminizma koja nam je zasigurno trebala.

Renata Klein – Big Little Lies

Laura Dern je Renatu pretvorila u emocionalni dinamit u odličnim odjevnim kombinacijama. Ona je bogata, ambiciozna i apsolutno bijesna što je podcjenjuju  kao majku, kao poslovnu ženu, i kao “samo”ženu. Njena legendarna rečenica „I will not not be rich“ nije samo smiješna, već je krik žene koja je umorna od toga da joj govore kako mora birati između snage i prihvaćenosti. Renata ne bira. Ona uzima sve. Renate Klein mi je jedan od dražih ženskih likova, i jedva čekam novu sezonu ove serije.

Queen Elizabeth II – The Crown (Claire Foy)

U rukama Claire Foy, kraljica Elizabeta nije samo simbol države, ona je simbol unutarnjeg sukoba. Žena koja mora žrtvovati vlastite emocije za dobrobit nacije, kraljica koja nikada ne smije pogriješiti, majka kojoj se ne dopušta slabost. Njena borba nije glasna, ali je sveprisutna i utoliko bolnija. Claire Foy je tu tišinu pretvorila u snagu koja odzvanja.

Beth Harmon – The Queen’s Gambit

Anya Taylor-Joy dala je šahovskom geniju lice i ranjivost žene koja nikad nije imala dom, ali je znala gdje pripada, za šahovskom pločom. Beth Harmon je redefinirala pojam “ženskog genija” u kulturi koja takve žene obično čini nevidljivima. Borba s ovisnošću, trauma iz djetinjstva, i potpuna kontrola nad vlastitim umom. Beth nije tražila mjesto u muškom svijetu šaha. Ona ga je osvojila, figuru po figuru.

Zašto nam je važno gledati snažne ženske likove u TV serijama?

Jer kad nam TV ne daje žene koje znamo u stvarnom životu, one koje su glasne, šutljive, ranjive, kompleksne, smiješne, bijesne i hrabre, šalje poruku da te žene nisu dovoljno zanimljive za ekran. A to nije samo neistinito, to je po meni kreativna lijenost. Ako želimo bolju televiziju, moramo tražiti bolje žene na ekranu. I još važnije, dati ženama priliku da ih same napišu.

pročitajte još

Službeno je: Peta sezona serije “Emily in Paris” vodi nas u Veneciju!