Adaktar proizvodi za oblikovanje obrva ekskluzivno dostupni u BIPA-i
Najtraženiji proizvodi za oblikovanje obrva stigli su na police BIPA prodavaonica diljem Hrvatske
Kad prošlost postane budućnost
Ako su modne piste posljednjih sezona ogledalo društva, onda je jasno da gledamo unatrag više nego ikad. Povratak traper suknji iz 2004., ponovno slavljenje pletenih prsluka iz 90-ih, sve do neizbježnog Y2K revival trenda koji izgleda kao da je netko pretraživao stare MySpace albume. Današnja moda nije toliko inovativna koliko je temeljito nostalgična. I to nije prolazna faza, nego obrazac koji se sve češće čita kao dijagnoza.
Možda više ni ne očekujemo nešto novo, možda nam se novo čini čak i pomalo sumnjivo
U eri u kojoj je svijet neprestano u krizi, a budućnost djeluje sve nesigurnije, moda se vraća starom poznatom. No dok se odijevamo u estetike prošlih desetljeća, treba se zapitati: živimo li modnu reciklažu zato što želimo ili zato što nemamo izbora?
Nije novost da se moda ciklički ponaša. Svi smo čuli za ono pravilo “svakih 20 godina trendovi se vraćaju”. No ono što je danas drukčije jest intenzitet, brzina i selektivnost kojom se ti trendovi recikliraju. Pojavom društvenih mreža, posebno TikToka, trendovi više ne traju ni sezonu, već se smjenjuju iz tjedna u tjedan, često paralelno. Tako u isto vrijeme imamo povratak estetike 90-ih, 2000-ih, ali i 70-ih, sve upakirano u “core” termine: balletcore, indie sleaze, clean girl, coquette.
Suvremena modna industrija istovremeno nudi sve i ništa novo.
Uz toliko referenci na prošlost, čini se kao da je modna sadašnjost izgubila svoj identitet. Dizajneri se nadmeću u reinterpretaciji starih arhiva, high street brendovi prekapaju vintage estetike, a mladi influenceri se ponašaju kao da su 1999. osobno doživjeli. Novi komadi izgledaju kao da su pronađeni na tavanu, ali po cijeni budućnosti.
Zašto toliko žudimo za prošlim vremenima? Osim estetskih preferencija, modna nostalgija često je emocionalni odgovor na nesigurnost sadašnjosti. Povratak poznatim oblicima i siluetama podsjeća nas na vrijeme kad su stvari bile “jednostavnije”. Ili su nam se barem tako činile.
Nostalgija tako ne funkcionira samo kao modna inspiracija nego i kao psihološki štit, svojevrstna emocionalna comfort zone koju nosimo u obliku šuškavaca iz djetinjstva ili traper jakni iz mladosti
Nadalje, u svijetu zasićenom sadržajem i “novim” idejama, prošlost djeluje stabilnije od budućnosti. Ne treba čuditi da se mlade generacije okreću modnim vremenima koje nikad nisu živjele jer im ona nude jasan estetski identitet bez tereta suvremenih prijepora.
Internet je postao beskonačna arhiva stilova. A tolikim pristupom svemu, originalnost više nije cilj, već kolaž. Kreativnost se danas mjeri sposobnošću da reinterpretiramo, a ne nužno da izmišljamo. Modne kuće poput Miu Miu znaju to odlično!
Njihovi revival trenuci pažljivo su složeni kulturni citati koji govore više o sadašnjosti nego što referiraju prošlost
Ali treba se zapitati: ako je sve već viđeno, znači li to da je moda došla do svojevrsnog kreativnog zasićenja? Ili smo jednostavno dosegli točku kad inovacija ne dolazi u obliku “neviđenog”, već “pametno remiksanog”?
Zanimljivo je primijetiti kako, iako svi znamo da nosimo “povratničke” komade, i dalje ih interpretiramo kao aktualne. Moda nikad nije doslovna. Traperice iz 2000-ih nisu identične onima koje je Paris Hilton nosila na crvenom tepihu. One su sada pročišćene, krojene drukčije, no s istim DNK-om.
To i jest ključ modnog revivala. Reinterpretacija, a ne kopija
Žene koje prate modu tako uče razlikovati autentični modni flashback od banalnog kostimiranog ponavljanja. A upravo je ta razlika ono što čini revival zanimljivim: daje prostoru i prošlosti i sadašnjosti. I jednostavno kaže kako jedno bez drugog ne ide.
Možda moda ne mora uvijek “izmišljati toplu vodu”. Možda će budućnost modne industrije upravo biti vječna igra referenci, remiks kulture i digitalnih repozitorija stilova. Ali dokle god je to svjesna odluka, a ne samo bijeg, u tome ima snage. Revival sindrom nije nužno znak kreativne nemoći, nego možda samo nova faza modne pismenosti u kojoj znamo čitati stilove, kontekste i emocije. A to je, iskreno, daleko važnije od “nečeg potpuno novog”.