Žene koje ne mogu prestati biti djevojčice: Što se događa s infantilizacijom ženskog identiteta?

Negdje između Hello Kitty estetike i trendova poput “coquette core” i “soft girl”, tiho, ali uporno, pojavljuje se sve češće pitanje: zašto sve više mladih žena izgleda, ponaša se (i ponekad zvuči) kao da im je ponovo sedamnaest, ako ne i sedam godina? Od viralnih TikTok estetika koje slave ružičaste sobice, mašnice, plišane životinje i djetinjasto koketiranje, do pop kulture koja doslovno glorificira „vječne djevojčice“? Infantilizacija ženskog identiteta više nije samo estetski fenomen, već duboko društveno, pa i psihološko pitanje.

U vremenu kad bi žene trebale imati veću slobodu izražavanja no ikad, čini se kao da dio njih svojevoljno bira ulogu „male slatke cure“.

Ne govorimo ovdje samo o ružičastim haljinicama i retro estetici. Govorimo o cijeloj kulturi ponašanja, govora i samoprezentacije koja umjesto odrasle, samopouzdane žene stavlja fokus na nevinu, pasivnu i emocionalno nedoraslu verziju ženstvenosti. Činjenica da mnoge žene to čine iz pozicije osobnog izbora, ne čini taj fenomen manje problematičnim. Dapače, čini ga još kompleksnijim.

Estetika djetinjstva: Moda kao novi jezik infantilnosti

Pogledajmo recentne modne trendove. Ulice su preplavljene Mary Jane cipelama, pufastim rukavima, čipkastim detaljima i pastelno ružičastim modnim komadima. Riječ je o estetici koja se u modnim krugovima najčešće opisuje kao „coquette“, „Lolita“, „Barbiecore“ ili „baby girl“.

Sve ove inačice, premda različite u stilu, dijele isti temelj: glorificiranje izgleda djevojčice.

No problem ne leži u modnom izričaju samom po sebi, već u simbolici koju on nosi, a to je ideal ženstvenosti koji je pasivan, nježan, poželjan, ali ne i moćan. Odrasla žena postaje sve manje poželjna figura u kulturi koja sve više vrednuje „cuteness“ (slatkoću) kao glavnu valutu društvene privlačnosti. Djevojčice su nove žene i to nije slučajnost.

Infantilizacija kao društveni mehanizam kontrole

Infantilizacija žena nije novi fenomen. Još su feministkinje 70-ih godina upozoravale na to kako društvo radije vidi žene kao djevojčice nego kao samosvjesne, zrele individue. Danas, međutim, to nije samo vanjski pritisak. Naime, mnoge žene taj narativ same prihvaćaju i reproduciraju, često nesvjesno. Zašto?

Jer infantilnost u suvremenoj kulturi dolazi s nagradama: društvenim odobravanjem, prihvaćanjem, „likeovima“, muškom pažnjom i osjećajem pripadnosti.

U digitalnom dobu, gdje se identitet stvara kroz filtere, vizualne trendove i “aesthetic”, žena koja se ponaša kao djevojčica lakše dobiva prolaz. Odrasla žena, s mišljenjem, granicama i ambicijama, često je „previše“. Kada je infantilizacija internalizirana, ona postaje alat za preživljavanje u kulturi koja još uvijek ne zna kako nositi punu snagu ženske odraslosti. Zvuči cinično? Jer i jest.

TikTok feminizam i suptilna kontradikcija

Iako mlade generacije žena djeluju osnaženo i digitalno pismeno, TikTok je postao epicentar kontradiktorne vizije ženstvenosti. S jedne strane, svjedočimo povratku feminizma i osviještenosti, dok s druge strane isti taj algoritam gura sadržaj u kojem je “femininity” povezana s krhkošću, infantilnošću i seksualiziranom naivnošću.

Djevojke se uče kako koketirati, a ne kako postavljati granice.

Uče se kako biti „soft“, a ne kako biti čvrste. U takvom okruženju, infantilizacija nije samo trend, ona postaje alat društvene integracije. U konačnici, pitanje je: kada žena počne sama sebe infantilizirati – gdje prestaje izbor, a počinje programiranost?

Zrela ženstvenost kao subverzija

Postavlja se pitanje: što danas znači biti odrasla žena? I zašto je taj koncept postao toliko subverzivan da ga mnoge izbjegavaju? Zrelost, u ovom kontekstu, ne podrazumijeva samo godine, već emocionalnu i intelektualnu autonomiju, samosvijest i jasnoću. No upravo te osobine u medijskoj slici žene često bivaju marginalizirane ili ismijane. “Bossy”, “hladne”, “nepristupačne”, to su etikete koje prate ženu koja odbija igrati ulogu “djevojčice”.

Upravo zato, redefiniranje ideje o odrasloj ženstvenosti postaje feministički čin. Biti žena koja govori, odlučuje i ne ispričava se za svoj glas. Danas je to radikalnije nego ikada. I možda je vrijeme da upravo takva žena postane nova “ikona stila”.

Vrijeme je za novu viziju ženstvenosti

Infantilizacija ženskog identiteta nije samo estetski trend. To je refleksija dubljih društvenih dinamika koje i dalje radije vide ženu kao „nježnu i pitomu“, nego kao punopravnog, odraslog aktera u vlastitom životu.

U vremenima u kojima se ženska sloboda izražavanja prodaje pod krinkom “izbora”, važno je pitati se: biramo li doista ili smo samo naučene da biramo ono što je društveno poželjno?

Ako moda i kultura imaju moć oblikovati kolektivnu svijest, onda imaju i odgovornost. Vrijeme je da prestanemo glorificirati infantilne verzije ženstvenosti i umjesto toga slavimo žene koje su – žene. Zrele, glasne, kompleksne i dovoljno jake da više ne moraju biti slatke da bi bile prihvaćene.