Žene i pivo: Kako je nestala stigma, a došla craft revolucija?
Može li žena naručiti pivo bez objašnjenja?

Zamislite scenu: ljetna terasa, sparno poslijepodne, konobar prilazi stolu i pita: “Što ćete popiti?” Muškarac bez razmišljanja naručuje pivo. Žena uzdahne, pogleda jelovnik, pa, često uz lagano opravdanje, kaže: “I meni jedno pivo, ali neko laganije, molim…” Taj tihi trenutak, gotovo neprimjetna potreba da se narudžba “objasni”, odraz je duboko ukorijenjene društvene stigme koja je žene i pivo držala na udaljenosti desetljećima.
No ta se slika mijenja, i to snažno uz miris hmelja i zvuk craft revolucije.
U svijetu koji se posljednjih godina transformira brže od točionika za IPA-u i percepcija žena u pivskoj kulturi doživljava korjenite promjene. Pivo, nekada strogo kodirano kao “muško piće”, sve se više veže uz žensku samosvijest, užitak, i (ne manje važno) znanje. Jer ako mislite da žene piju pivo samo kad nemaju izbora, prošetajte do prvog craft festivala ili zavirite u Instagram profile pivskih sommelierki. Ovdje više ne govorimo o “ženama koje piju pivo”, već o ženama koje ga stvaraju, oblikuju i redefiniraju.
Zaboravljena povijest: Žene su prve kuhale pivo
Prije nego što je pivo postalo simbol “muževnosti”, ono je bilo ženski posao. I to doslovno. Povijesno gledano, još od sumerskih vremena, žene su bile glavne proizvođačice piva ne samo u kućanstvima, već i na lokalnim tržištima. U srednjovjekovnoj Europi, žene su bile poznate kao “brewsterice”, a proizvodnja piva bila je dio svakodnevnog domaćinstva, gotovo poput pečenja kruha.
Taj ženski rad bio je priznat, cijenjen i normalan.
Tek dolaskom industrijalizacije i komercijalizacije piva, pivska je proizvodnja postala, kako bi se to danas reklo, “korporativno muška”. Reklame s muškarcima koji nakon napornog dana piju hladno pivo, seksi hostese na pivskim festivalima i etikete s pin-up djevojkama, sve je to pridonijelo stvaranju slike kako pivo i žene ne idu zajedno. A što je najapsurdnije? One su ga prve kuhale.
View this post on Instagram
Craft pivo: Gorki okus slobode
Revolucija craft piva nije donijela samo nove okuse, etikete i fensi čaše, već i novu društvenu dinamiku. U malim pivovarama diljem Hrvatske i svijeta sve više žena uzima ulogu kuharica piva, osnivačica pivovara, edukatorica i ambasadorica pivske kulture. Od Zagreba do Zadra, od Osijeka do Rijeke – žene ne piju pivo da bi se uklopile, već zato što to žele i znaju.
Craft scena prirodno njeguje individualnost, raznolikost i inkluziju, pa ne čudi što se žene u njoj osjećaju dobrodošlo.
Za razliku od velikih pivskih korporacija čiji su marketinški slogani godinama ignorirali žensku publiku, mali brendovi stvaraju prostor gdje su znatiželja, znanje i strast važniji od spola.
Nadalje, craft kultura ruši stereotipe o “ženama koje piju samo voćna piva”. Današnje ljubiteljice piva poznaju razliku između stouta i portera, raspravljaju o hmelju s istom strašću kao i o skincare rutini i ne libe se kritizirati pivske etikete koje još uvijek seksualiziraju žensko tijelo.
Kultura ispijanja piva postaje stvar izbora, ne spola
Promjena nije došla samo iz proizvodnje, već i iz konteksta u kojem žene piju pivo. Nekad je pijenje piva u javnosti bilo percipirano kao “neženstveno” ili “nepristojno”. Danas, ispijanje piva više nije gesta protiv društvenih normi, već izraz vlastite slobode i stila. Žene naručuju pivo na dejtovima, u kazalištu, nakon posla i pritom ne osjećaju potrebu da se opravdavaju.
Ili, u duhu feminističke misli, jednostavno ne pitaju za dopuštenje.
Važno je i da se sve više ugostiteljskih objekata i festivala trudi stvoriti inkluzivne prostore gdje nema “glupih pitanja” ni rodnih pretpostavki. Sve je više edukacija i radionica posvećenih ženskoj publici, sve više žena u žirijima pivskih natjecanja, a rastu i pivske zajednice na društvenim mrežama koje su isključivo vođene i uređivane od strane žena.
pročitajte još
Pivo više nije muška stvar, a možda nikad ni nije bilo
I tako, dok se u čaši ljeska jantarna boja i pjena polako spušta, možemo zaključiti: pivo nije nikada trebalo biti muški teritorij, samo su nas tako naučili. Danas žene ne traže dopuštenje da piju pivo, one ga same kuhaju, piju, recenziraju i redefiniraju. Craft revolucija je možda započela s okusom, ali je završila kao kulturna promjena. A stigma? Nestala je, zajedno s etiketama koje više ne pristaju nikome, a najmanje ženama.