Vodič za održive materijale: Koji doista čuvaju okoliš, a koji su tek iluzija održivosti?

U svijetu mode, dizajna i potrošnje, riječ “održivo” postala je jedan od najkorištenijih pojmova desetljeća. No što se zapravo krije iza etiketa koje obećavaju spas za planet? Održivi materijali trebali bi biti alat promjene, no sve su češće samo marketinški trik.

Dok svijet postaje sve svjesniji klimatske krize, rastuće količine otpada i alarmantne devastacije prirodnih resursa, potrošači, osobito žene, koje čine većinu kupovne moći u lifestyle i modnom segmentu, sve češće traže proizvode koji će biti bolji ne samo za njih nego i za planet. Moda, interijer, pakiranja, sportska odjeća i obuća, svi sektori žele ostaviti dojam ekološke osviještenosti.

No, unatoč dobrim namjerama, mnoge etikete koje nose oznake “eco”, “green” ili “sustainable” ne ispunjavaju ono što obećavaju

U tom šarenom moru samoproglašene održivosti, sve je teže razlikovati stvarno dobre materijale od onih koji zvuče “zeleno”, ali su daleko od toga.

S revije Stelle McCartney

Što zapravo znači održivi materijal

Prije nego što uopće zaronimo u analizu pojedinih materijala, važno je razumjeti što održivost u ovom kontekstu uopće podrazumijeva. Održivi materijal trebao bi imati minimalan negativan utjecaj na okoliš – od samog početka proizvodnje pa sve do kraja životnog ciklusa proizvoda.

To znači da se resursi koriste pažljivo, da je utjecaj na tlo, vodu i zrak smanjen, da proizvod nije toksičan i da se, idealno, može reciklirati ili kompostirati

No to nije sve. Održivi materijal također mora biti povezan s etičkom proizvodnjom: poštenim radnim uvjetima, pravednim plaćama i transparentnim lancima opskrbe. Drugim riječima, nije dovoljno da majica bude od recikliranog poliestera ako je proizvedena u tvornici koja zagađuje lokalnu rijeku i izrabljuje radnu snagu.

S revije dizajnerice Gabriele Herast

Pamuk: Prirodan, ali ne nužno održiv izbor

Pamuk je jedan od najraširenijih prirodnih materijala, a zbog svoje prirodnosti i biorazgradivosti često se percipira kao održiv. No istina je znatno kompleksnija. Konvencionalni uzgoj pamuka koristi goleme količine vode i pesticida, što može imati razorne posljedice za okoliš, osobito u sušnim regijama.

S druge strane, organski pamuk uzgaja se bez pesticida i s manjom potrošnjom vode, ali njegova proizvodnja je skuplja, a dostupnost ograničena

Važno je provjeriti certifikate poput GOTS-a (Global Organic Textile Standard), koji jamče ne samo ekološku prihvatljivost već i etičku proizvodnju. No čak i tada, pamuk je materijal koji ima svoju ekološku cijenu, pa njegova održivost ovisi o kontekstu i mjeri korištenja.

Poliester iz recikliranih boca: Spas za planet ili privremena iluzija?

Reciklirani poliester, često označen kao rPET, jedan je od materijala koji se najčešće promovira kao održiva alternativa. Dobiva se reciklažom PET ambalaže, prvenstveno plastičnih boca, čime se teoretski smanjuje otpad i ponovno koristi plastika. No važno je znati da rPET ne može biti beskonačno recikliran te da se prilikom svakog pranja ispuštaju mikroplastike koje završavaju u morima i tlu.

Osim toga, mnoge kompanije koje koriste rPET zapravo preusmjeravaju plastiku koja je već imala dobro organiziran sustav reciklaže, poput boca, i pretvaraju je u odjeću koja će na kraju završiti na odlagalištu. Ukratko, iako je rPET bolja opcija od konvencionalnog poliestera, on nije dugoročno rješenje, već prijelazni model koji i dalje ovisi o plastici kao resursu.

Bambus, viskoza i tencel: Koliko su doista održivi ovi “zeleni” materijali?

Materijali poput bambusa, viskoze i tencela sve su popularniji u svijetu održive mode jer dolaze iz prirodnih izvora i najčešće su mekani, prozračni i lagani za nošenje. No iza te slike često se krije kompleksna industrijska pozadina. Viskozu i bambus najčešće se proizvodi kroz kemijske procese koji uključuju toksične tvari ako nisu strogo regulirani.

Tencel, za razliku od njih, proizvodi se iz drvene celuloze uz korištenje zatvorenog sustava prerade, što znači da se otpadne kemikalije recikliraju

Upravo zato je tencel (poznat i kao lyocell) najčešće bolji izbor. Ipak, i ovdje je važno gledati tko je proizvođač i postoji li certifikat koji jamči održivost procesa.

Sintetika iz biljnih izvora kao nova granica održivosti?

U posljednjih nekoliko godina razvijeni su brojni materijali na bazi algi, gljiva, voćne kože ili kukuruza. Radi se o eksperimentalnim, često vrlo inovativnim alternativama koje pokušavaju zamijeniti konvencionalnu plastiku i kožu. AppleSkin (materijal od ostataka jabuka), Mylo (koža od micelija gljiva) i Piñatex (vlakana iz lišća ananasa) samo su neki od primjera koji pokazuju koliko kreativna održivost može biti.

No većina tih materijala još je u ranoj fazi razvoja i ima ograničenu komercijalnu dostupnost. Osim toga, mnogi od njih još uvijek koriste male količine plastike kako bi osigurali čvrstoću, što ih čini djelomično održivima. Ipak, smjer u kojem idu jest onaj koji obećava stvarnu promjenu.

pročitajte još

Čuli smo za Y2K modne trendove no što je Y3K? Nova era stila već je zaživjela

Održivost nije u etiketi, već u transparentnosti i kontekstu

U svijetu u kojem su riječi “eco-friendly” i “green” postale marketinški alati, važno je ne uzimati tvrdnje o održivosti zdravo za gotovo.

Ne postoji savršen materijal, ali postoji informirani izbor

Održivi materijali moraju se promatrati u širem kontekstu, kako su proizvedeni, koliko traju, gdje završavaju nakon korištenja i tko ih proizvodi.

Stvarni pomak prema održivoj potrošnji počinje edukacijom. Žena koja zna čitati etikete, koja razumije procese iza proizvodnje i zna postavljati prava pitanja nije samo potrošačica nego i akterica promjene.