Kako je sindrom varalice utjecao na žene kroz povijest? Nevidljiva sumnja u vlastiti uspjeh

U vremenu u kojem se ženski glas konačno čuje snažnije, jasnije i odlučnije nego ikad, paradoksalno je koliko često upravo te iste žene, bez obzira na svoje postignuće, i dalje šaptom sumnjaju u vlastite sposobnosti. Sindrom varalice – psihološki fenomen u kojem osoba unatoč očitim uspjesima osjeća da ih ne zaslužuje, već vjeruje da je sve što je postigla rezultat sreće, tuđe pomoći ili puke okolnosti – ne bira žrtve slučajno.

Povijest nam je dala mnoštvo briljantnih, talentiranih i obrazovanih žena koje su, umjesto da s ponosom nose krunu vlastitog truda, u tišini sumnjale: “Jesam li ja dovoljno dobra?”

U digitalnoj eri gdje svaka objava na društvenim mrežama djeluje kao osobna PR kampanja za savršenstvo, sindrom varalice postaje još opasniji. No njegova povijest, osobito u kontekstu žena, seže daleko unatrag. Dovoljno je baciti pogled na biografije žena koje su mijenjale svijet u znanosti, umjetnosti, književnosti i politici, a koje su istovremeno vodile borbu protiv vlastitih unutarnjih sumnji.

Što je zapravo sindrom varalice i zašto posebno pogađa žene

Sindrom varalice prvi su put definirale psihologinje Pauline Clance i Suzanne Imes 1978. godine, i to upravo promatrajući visoko uspješne žene koje nisu bile u stanju internalizirati vlastiti uspjeh. Ono što je u početku opisano kao individualna unutarnja dilema, vrlo brzo se prepoznalo kao kolektivni obrazac, osobito među ženama koje su probijale “staklene stropove” u društvima još uvijek duboko uronjenima u patrijarhalne norme.

Društvene poruke, od ranog djetinjstva, ženama često šalju kontradiktorne signale. Od njih se očekuje skromnost, ali i ambicija. Sposobnost vodstva, ali bez “agresije”. Sjaj, ali bez hvalisanja. U takvom složenom i često licemjernom kontekstu, nije ni čudo što mnoge žene, unatoč objektivnim dokazima o vlastitoj izvrsnosti, ne mogu pobjeći osjećaju da nisu “dovoljno dobre”.

Povijesne ikone koje su skrivale sumnju

Marie Curie, dvostruka Nobelovka i jedna od najvažnijih znanstvenica u povijesti, živjela je u svijetu u kojem je ženama znanost bila gotovo zabranjena zona. Iako su njezina postignuća neupitna, Marie je u svojim pismima nerijetko izražavala osjećaj nepripadnosti akademskim krugovima.

Virginia Woolf, čije je pero oblikovalo modernu književnost, pisala je o “unutarnjem kritičaru” koji je u svakoj rečenici tražio pogrešku

Eleanor Roosevelt, koja je redefinirala ulogu Prve dame SAD-a, priznala je da gotovo svaki dan osjeća strah kako nije dorasla zadacima koje je preuzela.

Ove žene nisu bile slabije, bile su pionirke koje su se kretale po neoznačenim stazama, u društvu koje nije uvijek znalo kako primiti njihovu genijalnost. Osjećaj da nisu dovoljno dobre, premda potpuno neutemeljen, bio je odraz sustava koji ih nije uvijek dočekivao raširenih ruku.

Moderni feminizam i borba protiv unutarnje sumnje

U 21. stoljeću sindrom varalice nije nestao, ali je postao tema, i to sve važnija. Sve više žena otvoreno progovara o osjećaju da glume uloge koje još nisu “zaradile”, čak i kad vode milijunske kompanije, pišu bestselere ili sjede u parlamentima. Michelle Obama, Sheryl Sandberg, Emma Watson, sve su javno priznale da se susreću s tim osjećajem, unatoč objektivno briljantnim karijerama.

No ono što se mijenja jest kolektivna svijest i podrška

Žene sve više jedna drugoj otvaraju prostor za to da priznaju sumnju. Ne kao slabost, već kao dio iskustva. Razumijevanje da je sindrom varalice psihološki mehanizam, a ne istina, prvi je korak prema njegovom razotkrivanju i prevladavanju.

Sindrom varalice i hrvatski kontekst: tiha borba uspješnih žena

I u hrvatskom kontekstu, žene koje uspiju doći do pozicija moći i utjecaja često nose dodatan teret, ne samo odgovornosti već i nevidljivih sumnji. Bilo da je riječ o ženama u politici, znanosti, kulturi ili poduzetništvu, mnoge će, iako ne nužno javno, priznati da su ponekad osjetile kako “nisu dovoljno stručne”, čak i kad ih okolina vidi kao autoritet. Ta sumnja nerijetko proizlazi iz društva koje još uvijek s podsmijehom dočekuje žensku ambiciju ili uspjeh objašnjava “vezama”, “kvotama” ili “srećom”.

Ali možda je upravo ta tiha borba ono što čini uspjeh još vrjednijim, jer nije riječ samo o savladavanju vanjskih prepreka, već i unutarnjih.

Vrijeme je da prestanemo glumiti i počnemo vjerovati

Sindrom varalice nije fenomen koji će nestati preko noći, ali je nešto što možemo naučiti prepoznati, imenovati i staviti na njegovo pravo mjesto – izvan nas.

Ženski uspjeh, kroz povijest i danas, nije rezultat slučajnosti ili sreće, već talenta, upornosti i neiscrpne energije

Možda nas sumnja s vremena na vrijeme posjeti, ali važno je da više ne odlučuje o našem identitetu. I ako ste se ikad zapitale jeste li “dovoljno dobre” – odgovor je potvrdan. I više nego dovoljno. Jer ako nas povijest nečemu uči, onda je to da su žene uvijek bile jače nego što im je društvo željelo priznati. Vrijeme je da to priznamo same sebi.