Ususret konferenciji Žene i Novac: Savjeti prof. dr. sc. Dajane Barbić pomoći će vam da financijsku sigurnost dovedete na novi nivo

U petak 06. 11. 2026. u elegantnom hotelu Amadria Park Hotel Capital održat će se konferencija “Žene i novac” pod sloganom “Ona odlučuje”. Uz medijsku podršku magazina i portala Marie Claire Croatia i viziji prof. dr. sc. Dajane Barbić stiže dan pun zanimljivih razgovora o uspjehu i različitim definicijama uspješne žene, o tome kako pregovarati, osvijestiti vlastitu vrijednost i izboriti se za bolje financijske i poslovne uvjete, o ženama na pozicijama moći, o tome kako i gdje ulagati, poduzetništvu, planiranju sigurnog umirovljenja te fenomenu tradwife.

PROGRAM KONFERENCIJE “ŽENE I NOVAC” POTRAŽITE OVDJE.

U jesenskom broju magazina Marie Claire Croatia razgovarali smo s prof. dr. sc. Dajanom Barbić i doznali na koje sve načine žena može promijeniti mindset kad je novac u pitanju, čak i kad su naizgled banalne, svakodnevne situacije u pitanju.

Vrijeme je za obnavljanje jesenske garderobe, kako za poslovne tako i za privatne prigode. U koje zamke žene najčešće upadaju i kako ostvariti win-win situaciju – kvalitetno obnoviti garderobu i pritom ne rasipati novac?

Najveća zamka nije kupnja skupog komada, nego kupnja odjeće koju nećemo nositi. Sniženje od 50 % nije ušteda ako smo kupili nešto što nam ne treba i što nećemo nositi. Zato kvalitetna obnova garderobe ne počinje u trgovini, nego pred vlastitim ormarom. Kao prvi korak, dobro je napraviti malu “reviziju ormara” – pregledati što već imamo, što doista nosimo, što nam nedostaje i koji se komadi nepotrebno ponavljaju. Istraživanje instituta Hot or Cool pokazalo je da bismo se trebale ograničiti na samo pet novih odjevnih predmeta godišnje kako bismo ostali u okvirima klimatskih ciljeva. To, naravno, ne treba shvatiti kao kruto pravilo za svaku ženu, nego kao dobar podsjetnik da nam je za funkcionalnu garderobu najčešće potrebno puno manje nego što mislimo. Posebno treba paziti na Diderotov efekt; situaciju u kojoj nas jedna nova kupnja povuče u niz dodatnih troškova. Kupimo, primjerice, upečatljivu suknju koja nije u skladu s našim uobičajenim stilom, pa zaključimo da uz nju trebamo nove cipele, torbu i blejzer. Jedan komad tako ne završava jednom transakcijom, nego pokreće cijeli lanac kupnji. Zato je važno da se svaki novi komad uklopi u postojeću garderobu, a ne da zahtijeva izgradnju potpuno nove sebe.

prof. dr. sc. Dajane Barbić

Tu dolazimo i do najvažnijeg koncepta kad je u pitanju dobro ulaganje u garderobu, a to je cost per wear, odnosno cijena po nošenju – koji volim nazivati i najiskrenijim pokazateljem u svijetu modnih financija. Formula je jednostavna: nabavnu cijenu podijelimo s brojem nošenja. Kaput od 300 eura koji odjenemo stotinu puta stoji nas tri eura po nošenju, dok haljina od 100 eura koju odjenemo samo jednom zapravo stoji 100 eura po nošenju. Dakle, viša cijena ne znači nužno i skuplju kupnju, kao što ni niska cijena automatski ne znači da smo uštedjele. Ako odlučimo više potrošiti na kvalitetne komade, najbolje je birati krojeve i boje koje ćemo lako kombinirati i često nositi. Klasični komadi djeluju profinjeno i skupo, a istodobno omogućuju onu nenametljivu, minimalističku eleganciju.

Dobar model za upravljanje budžetom, ali i količinom odjeće jest i pravilo one in, one out – jedan komad ulazi u ormar, a jedan izlazi. Odjevni predmet koji više ne nosimo možemo prodati, a dobiveni iznos iskoristiti za financiranje barem dijela nove kupnje. Prodajna i nabavna cijena vjerojatno neće biti jednake, ali stari komad ipak će pokriti dio troška, umjesto da neiskorišten stoji u ormaru. Platforme poput Vinteda i Vestiaire Collectivea izvrstan su način za prodaju kvalitetno očuvane odjeće.

Prije sezonske kupnje preporučujem unaprijed odrediti budžet i složiti listu prioriteta. Prvo se kupuje ono što nedostaje ili treba zamijeniti, zatim komadi koji omogućuju više kombinacija s onime što već imamo, a tek na kraju trendovski detalji. Trendovski komad može biti zabavan, ali ne bi trebao pojesti budžet namijenjen kaputu, cipelama ili poslovnim hlačama koje ćemo nositi godinama.

Win-win situacija, dakle, ne znači kupiti što više za što manje novca, nego kupiti kvalitetnije i promišljenije.

Kozmetika, odjeća, tretmani, pilates… Kako najbolje organizirati budžet za takve luksuze, a pritom kvalitetno pratiti kamo odlazi novac?

Prije svega, ne bih sve navedeno automatski nazivala luksuzom, nego jednim dijelom ulaganjem u sebe, a drugim sve češće i svojevrsnom higijenom suvremenog života. Pilates može biti ulaganje u mentalno i fizičko zdravlje, kvalitetna kozmetika u njegu, a odjeća u profesionalni identitet i samopouzdanje. U kontekstu potrošnje, problem ne nastaje kada na sebe trošimo, nego kada to činimo bez ukupne slike o svojim financijskim mogućnostima i nauštrb nekih važnijih financijskih ciljeva.

Najjednostavnije je nakon podmirivanja osnovnih troškova, štednje i drugih financijskih obveza odrediti mjesečni iznos za kategoriju “moj životni stil”. Taj iznos nije univerzalno pravilo, nego osobno postavljena granica unutar koje svaka žena odlučuje što joj je važno. Ako ovaj mjesec želimo skuplji tretman, možda ćemo preskočiti nove cipele. Tako ne odustajemo od zadovoljstva, nego svjesno biramo svoje prioritete.

Korisno je taj budžet podijeliti na redovite troškove, poput članarine za pilates ili osnovne kozmetike, i povremene želje, poput tretmana ili skupljeg odjevnog komada. Za povremene troškove može se svaki mjesec izdvajati manji iznos na poseban podračun. Tada veća kupnja ne postaje financijski šok niti završava na revolving kreditnoj kartici, nego je dio unaprijed planiranih troškova.

Važno je naglasiti da dobro isplaniran budžet ne znači i zabranu uživanja. Upravo suprotno, on nam daje dopuštenje da trošimo bez grižnje savjesti jer znamo da su osnovne obveze i budući ciljevi već pokriveni.

Na čemu se isplati uštedjeti, a gdje potrošiti malo više?

Često možemo čuti izreku: “Nisam toliko bogat da kupujem jeftino.” U njoj uistinu ima puno financijske logike. Kvalitetan kaput dobrog sastava, udobne kožne cipele ili dobro krojeno odijelo primjeri su komada kod kojih viša početna cijena dugoročno može značiti uštedu. Isplati se štedjeti na prolaznim trendovima, odjeći za jednokratne prigode i proizvodima koje rijetko koristimo. Za posebne događaje vrijedi razmotriti second-hand kupnju, posudbu ili najam odjeće. Nema mnogo financijskog smisla ulagati velik iznos u komad koji ćemo odjenuti jednom bez obzira na to koliko nam se u trenutku kupnje činio posebnim.

Zanimljiv je primjer Diorove torbe, o kojem je izvijestio Reuters. Prema dokumentima talijanskog suda, jedan je Diorov dobavljač za izradu torbe naplaćivao 53 eura, dok se ona prodavala za 2.600 eura. Taj iznos nije jednak ukupnom trošku proizvoda, ali dobro pokazuje koliki dio cijene luksuznog predmeta može predstavljati vrijednost brenda i prestiža.
Ako si takvu kupnju možemo priuštiti bez zaduživanja i ugrožavanja važnijih financijskih ciljeva, nema ničega pogrešnog u tome da svjesno platimo i prestiž. Problem nastaje kada vjerujemo da visoka cijena automatski znači visoku kvalitetu ili kada status financiramo novcem koji zapravo nemamo. Pametna kupnja u konačnici nije uvijek ona najjeftinija, ali ni ona najskuplja. To je ona kod koje jasno znamo što plaćamo, koliko ćemo to koristiti i kakvu vrijednost dobivamo zauzvrat.

Zbog ubrzanog načina života imamo manje vremena za kuhanje i organiziranje obroka, pa dio plaće mnogima često odlazi na naručivanja koja su često precijenjena. Kako organizirati kvalitetne obroke tijekom tjedna, a pritom štedjeti?

Najviše nepotrebnog novca na hranu potrošimo u trenucima kada smo umorni, gladni i bez ideje što pripremiti. Tada dostava postaje najlakše rješenje, premda ćemo je ponekad čekati dulje nego što bi nam trebalo za pripremu jednostavnijeg, jeftinijeg i nutritivno kvalitetnijeg obroka.
Planiranje pritom ne znači provesti cijelu nedjelju kuhajući za sljedećih pet dana. Dovoljno je osmisliti nekoliko jednostavnih obroka, napraviti popis za kupnju i birati namirnice koje se mogu iskoristiti u različitim kombinacijama. Uvijek je dobro kod kuće imati i “plan B”. Primjerice, bulgur ili kus-kus pripremaju se vrlo brzo, a uz povrće, tunu ili meso i malo dressinga lako postaju cjelovit, zdrav i povoljan obrok. Guste juhe i variva također su izvrsna opcija: zahtijevaju malo vremena, truda i novca, mogu se pripremiti u većoj količini i iskoristiti tijekom nekoliko dana. Najveća financijska korist ipak dolazi iz smanjenja neplaniranih narudžbi. Preporučujem unaprijed odrediti koliko ćemo puta mjesečno naručivati i koliki iznos za to možemo izdvojiti. Dostava tada ostaje svjestan užitak i praktična pomoć, a ne automatska reakcija na umor ili nedostatak plana. Financijska disciplina često se ne gradi velikim odricanjima, nego malim sustavima koji nam olakšavaju donošenje dobrih odluka upravo onda kada imamo najmanje vremena i energije.Mnoge žene prepuštaju financije u ruke muškaraca, što, naravno, može završiti kobno.

Što bi o novcu i štednji svaka žena trebala znati u 2026. godini i kako odvojiti novac samo za sebe bez prepirki u domu?

Djevojčice se još uvijek često odgaja da budu oprezne, štede i izbjegavaju rizik, dok se dječake češće potiče da pregovaraju, ulažu i pokušaju ponovno ako pogriješe. Popularna kultura dodatno učvršćuje stereotip žene koja ne zna upravljati novcem; od Carrie Bradshaw i cipela koje si ne može priuštiti do naizgled bezazlenog izraza “girl math”. Takve poruke nisu samo zabavne: s vremenom postaju nevidljive prepreke utkane u način na koji žene doživljavaju vlastite financijske sposobnosti. Zato ne iznenađuje podatak iz UBS-ova istraživanja da je 58 % ispitanih udanih žena dugoročno financijsko planiranje i ulaganja prepuštalo suprugu. Istodobno su upravo žene najčešće vodile svakodnevne financije kućanstva. Drugim riječima, upravljale su računima i kupnjom namirnica, ali nisu uvijek sudjelovale u odlukama koje dugoročno stvaraju imovinu. Takva financijska pasivnost može biti skupa kada se životne okolnosti promijene. Novija britanska analiza pokazala je da se prihod kućanstva žena u prvoj godini nakon razvoda smanjuje prosječno 41 %, a u slučaju smrti supružnika za 21 % u samo prve dvije godine. Zato bi svaka žena, neovisno o bračnom statusu, trebala znati koliki su prihodi i rashodi kućanstva, koja imovina i dugovi postoje, koliko se štedi za mirovinu, gdje se nalaze ugovori i police osiguranja te imati pristup podacima o zajedničkim računima. Imati pristup računu nije isto što i razumjeti cjelokupnu financijsku sliku obitelji.

Kao praktično rješenje za odvajanje novca za sebe, preporučujem model “moj, tvoj i naš novac” koji podrazumijeva zajednički račun za troškove kućanstva i zajedničke ciljeve te osobni račun za svakog partnera. Doprinos zajedničkom računu može biti jednak ili razmjeran prihodima, ovisno o dogovoru i raspodjeli plaćenog i neplaćenog rada. Iznosi ne moraju nužno biti identični, ali pravo na financijsku autonomiju mora biti jednako. Tako nitko ne mora opravdavati svaku kavu, tretman ili osobnu kupnju niti skrivati potrošnju od partnera.

Uz to, svaka bi žena trebala imati vlastitu financijsku pričuvu na računu kojem može samostalno pristupiti. Početni cilj može biti iznos potreban za jedan mjesec osnovnih troškova, a zatim ga treba postupno povećavati na nekoliko mjeseci. Najbolje je taj novac odvajati automatski, odmah nakon primitka plaće, kako sigurnost ne bi ovisila o tome što će slučajno ostati na kraju mjeseca.
Financijska neovisnost ne znači tajnost, nepovjerenje ni pripremanje za najgori scenarij. Ona znači da oba partnera razumiju zajedničke financije, ravnopravno sudjeluju u važnim odlukama i istodobno zadržavaju dio osobne slobode. Zdrav odnos ne traži financijsku ovisnost kao dokaz povjerenja; upravo su transparentnost, ravnopravnost i sposobnost samostalnog funkcioniranja znakovi financijski zrelog partnerstva.

Mnoge žene voljele bi zatražiti zasluženu povišicu, no istraživanja pokazuju da se toga više boje od muškaraca te da će češće biti odbijene. Koje bi čimbenike trebale predstaviti nadređenima kako bi povećale svoje šanse za povišicu?

Pojedina istraživanja pokazuju da muškarci već pri prvom zapošljavanju češće pregovaraju o višoj početnoj plaći, dok žene češće prihvaćaju prvu ponudu. Posljedice takve razlike ne ostaju samo na početku karijere jer se svaka sljedeća povišica najčešće nadograđuje na postojeću plaću. Prema OECD-u, žena koja radi puno radno vrijeme u prosjeku zarađuje oko 11 % manje od muškarca, odnosno približno 89 centi na svaki euro njegove zarade. Rodni jaz u plaćama ima brojne strukturne uzroke i ne može se objasniti samo pregovaranjem, ali jasno je da sposobnost zauzimanja za vlastitu vrijednost tijekom karijere ima financijsku cijenu. Žene često čekaju da budu potpuno spremne za odgovorniju funkciju ili višu plaću, a pritom vlastiti doprinos umanjuju rečenicama poput: “Nije to ništa posebno” ili “Napravila sam to usput”. Upravo tada treba zastati i osvijestiti: ovo je moje znanje, moje vrijeme, moj rezultat i vrijednost koju donosim organizaciji. U razgovor treba ući s konkretnim argumentima: ostvarenim rezultatima, dodatnim odgovornostima, uspješno vođenim projektima, novim kompetencijama te prihodima, uštedama ili drugim mjerljivim koristima koje smo donijele organizaciji. Važno je istražiti i tržišni raspon plaće za usporedivu poziciju te unaprijed definirati konkretan iznos ili raspon koji tražimo. Umjesto rečenice: “Mislim da zaslužujem više”, uvjerljivije je reći: “U protekloj godini preuzela sam ove odgovornosti, ostvarila ove rezultate i željela bih razgovarati o usklađivanju moje plaće s vrijednošću i opsegom posla koji obavljam.” U pregovore, dakle, ne ulazimo samo s emocijom: “Želim više”, nego s ekonomskom logikom: “Ovo je vrijednost koju stvaram.” Zapamtite da “vidjet ćemo” nije plan, pa ako povišica trenutačno nije moguća, treba zatražiti jasne i mjerljive kriterije za njezino ostvarenje te odmah dogovoriti datum sljedećeg razgovora. Koji se model štednje i ulaganja pokazao najmudrijim, ali i lako izvedivim u posljednjih nekoliko godina kad su žene u pitanju?

Ne postoji jedan oblik štednje ili ulaganja koji je univerzalno najbolji za svaku ženu, ali najmudrijim se pokazao model koji je jednostavan, automatiziran i dugoročan. Prvi je korak načelo “prvo plati sebi”: odmah nakon primitka plaće unaprijed određeni iznos automatski prebacujemo na račun za financijsku pričuvu, mirovinsku štednju ili ulaganja, a tek potom raspolažemo ostatkom. Početni cilj može biti pričuva u visini jednog mjeseca osnovnih troškova, koju zatim postupno povećavamo. Nakon stvaranja pričuve i otplate skupih dugova možemo započeti s redovitim ulaganjem manjih iznosa u široko diverzificirani portfelj.
Žene, osim što u prosjeku zarađuju manje i imaju nižu razinu financijskog samopouzdanja, također su i manje uključene u investiranje. Češće smatraju da moraju razumjeti baš svaki detalj, imati veliku štednju i biti potpuno spremne prije nego što naprave prvi korak.
Smatram da je jedna od najvećih zabluda uvjerenje da prije ulaganja moramo dosegnuti određenu plaću, prikupiti veliku štednju, kupiti nekretninu ili dočekati mirnije životno razdoblje. Uvijek će postojati još jedan trošak, cilj ili razlog za odgađanje. Savršen trenutak najčešće ne dolazi. Puno je korisnije početi s 50 eura mjesečno i ulagati dosljedno nego godinama čekati veći iznos ili pokušavati pogoditi idealan trenutak na tržištu.

Svako ulaganje ipak mora odgovarati našem cilju i vremenskom horizontu. Novac koji će nam trebati za godinu ili dvije ne ulažemo jednako kao novac namijenjen mirovini za 20 godina. Prije odluke trebamo si postaviti četiri pitanja: koji je moj cilj, koliko dugo novac može ostati uložen, koliki rizik mogu prihvatiti i koliko me ulaganje stoji. Također, važno je i razumjeti proizvod u koji ulažemo. Ako ne razumijemo kako funkcionira, koje rizike nosi i koliko nas stoji, trebamo potražiti stručan savjet, a ne ulagati samo zato što je trenutačno popularan. Najbolji model, dakle, nije najsloženiji, niti onaj koji obećava najviši prinos, nego onaj koji razumijemo, možemo si priuštiti i dosljedno provoditi dovoljno dugo da vrijeme počne raditi u našu korist. Početi malim iznosom ne znači “razmišljati malo”, nego stvoriti realan put prema ostvarenju velikog cilja.

Koji je Vaš ultimativni financijski savjet za sezonu jesen-zima 2026./2027.?

Moj ultimativni savjet za jesen i zimu 2026./2027. jest: uvedite red u svoje financije prije nego što blagdanska potrošnja uvede nered. Napravite jesenski financijski reset; procijenite koliko ćete novca primiti do kraja godine, koje vas veće obveze očekuju te koliko želite namijeniti sigurnosti, uživanju i svojoj budućnosti. Posebno je korisno već u rujnu ili listopadu otvoriti mali fond za blagdane i zimske troškove. Prosinačka potrošnja tada se ne financira siječanjskim stresom, minusom ili revolving karticom. Kad svakom euru unaprijed odredimo svrhu, manja je vjerojatnost da će nestati na kupnje kojih se poslije jedva sjećamo.Preporučujem i jednostavan tjedni ritual: odvojite deset minuta tjedno za osobne financije; otvorite bankovne aplikacije, provjerite stvarno stanje i obveze koje uskoro dospijevaju te riješite jednu konkretnu stvar.