Je li ghosting na poslu novi “izum” generacije Z ili kazna šefovima kojima su milenijci sve dopuštali?

Ako ste ikad poslali poruku i nikad niste dobili odgovor, možda ste bili žrtva ghostinga, modernog društvenog fenomena u kojem osoba jednostavno nestane iz vašeg života bez ikakvog objašnjenja. Prema Merriam-Webster rječniku, ghosting je “praksa iznenadnog prekida komunikacije s nekim, obično u kontekstu romantične veze, bez objašnjenja ili prethodnog upozorenja.”

Je li generacija Z izumila ghosting

Ghosting, naravno, nije izum generacije Z. No ako su milenijci ghosting koristili povremeno kao izlaz iz neugodnih situacija, gen Z ga je pretvorila u životnu filozofiju. Digitalno odrasli i vješti u izbjegavanju bilo kakve nelagode, podigli su ghosting podigli na novu razinu. To više nije samo način prekidanja odnosa nego je i postao alat za filtriranje interakcija, kontroliranje vlastite naracije te za eliminaciju čak i najmanjeg napora u komunikaciji.

Iako ne spadam u gen Z, shvaćam njihove frustracije i razloge za ghostanje, dok mi u isto vrijeme njihovi razlozi za ghostanje graniče za manjkom kućnog odgoja. U nastavku ću vam pokušati približiti jednu novu razinu ghostanja, a na vama je da odlučite što mislite o svemu tome.

Ghosting kao novi društveni standard

Prije desetak godina, ako ste nekoga prestali zvati, to je značilo da ste svjesno donijeli odluku o prekidu kontakta. Danas, zbog aplikacija za dejtanje, društvenih mreža i kulture megakratkog raspona pažnje, ghosting je postao toliko uvriježen pojam da više nije pitanje hoće li se dogoditi, nego kad će se dogoditi.

“Većina mojih single frendica ghostana je nekoliko puta u proteklih pet godina i znam da je to za njih sad (nažalost) postalo normalno.”

Gen Z je prva generacija koja u potpunosti upravlja svojim društvenim interakcijama putem ekrana. Njihovi odnosi često su fluidni, bez jasno definiranih granica – u jednom trenutku netko vam šalje emotikone srca, a u drugome više ne postoji. Aplikacije za upoznavanje, gdje se partneri doslovno biraju swipeom, dodatno su pojačale ideju da su ljudi zamjenjivi. Zašto se truditi davati objašnjenje nekome kad vas jedan potez prsta vodi do sljedeće opcije?

Strah od konflikta ili samo nedostatak empatije?

Jedno od objašnjenja zašto gen Z ghosta s takvom lakoćom jest njihova averzija prema konfliktu. Odrasli su u eri mentalnog zdravlja, emocionalne zaštite i “postavljanja granica”, što često znači da će umjesto nelagodnog razgovora jednostavno nestati. Za njih ghosting nije okrutnost, nego nevidljiv oklop.

Pitanje je gdje je granica između očuvanja vlastitog mira i nedostatka osnovne pristojnosti. Opravdava li nelagoda izbjegavanje minimuma poštovanja prema osobi s kojom ste komunicirali? Ovdje dolazimo do problema: ghosting više nije samo izbjegavanje teških razgovora, nego je postao alat dehumanizacije. Kad se ljude tretira kao digitalne avatare umjesto kao stvarne osobe s osjećajima, lakše je nestati bez traga.

Ghosting izvan sfere dejtanja

Dok je ghosting najčešće povezan s romantičnim odnosima, gen Z ga koristi i u prijateljstvima, obiteljskim odnosima, pa čak i na poslu. Prekid komunikacije bez objašnjenja postao je društveno prihvaćen način “čišćenja” kontakata. Ako netko ne odgovara vašoj trenutačnoj energiji, jednostavno ga izbrišete.

Još jedan golemi problem kod ghostinga jest gubljenje važnih vještina rješavanja konflikata i razvijanja emocionalne otpornosti. Umjesto da učimo kako rješavati nesporazume, sve više prihvaćamo ideju da su odnosi potrošna roba, lako zamjenjivi i bez obveze zatvaranja priče.
Iako se ghosting najčešće spominje u kontekstu ljubavnih odnosa, on je jednako prisutan i u poslovnom svijetu, i to već desetljećima.

Stvarnost je ta da su poslodavci godinama ghostali kandidate: ostavljali ih bez odgovora nakon višestrukih intervjua, obećavali povratne informacije koje nikad nisu stigle i tretirali ih kao da su zamjenjivi

HR konzultant Bryan Driscoll u članku objavljenom u Newsweeku dana 24. veljače 2025. piše:

“Gen Z nije počela ghostati poslodavce bez razloga. Poslodavci su desetljećima ghostali kandidate. Ovo im samo daje okus vlastitog lijeka. Ne podržavam taj pristup s obiju strana, ali ga razumijem.”

Driscoll dodaje i sljedeće:

“Tvrtke su dugo funkcionirale pod pretpostavkom da bi kandidati trebali biti zahvalni na bilo kakvoj prilici, razvlačile procese zapošljavanja s beskrajnim intervjuima, neplaćenim testnim zadacima, nejasnim rokovima i potpunom tišinom kad bi odlučile krenuti dalje. Sad, kad mlađi radnici imaju više opcija i moć, ne toleriraju takav tretman.”

Iskreno, slažem se s njim. Kao netko tko je godinama bio ghostan od strane poslodavca kad bih se prijavljivala na oglase/natječaje za posao, prolazila testiranja i intervjue, a često nisam dobila nikakvu povratnu informaciju s druge strane, itekako razumijem zašto gen Z sad uzima stvar u svoje ruke. Stara škola poslodavaca i dalje očekuje lojalnost bez da je sami pružaju, dok istovremeno nude plaće koje nisu adekvatne troškovima života. Možda ovo nije idealan način za mijenjanje sustava, ali činjenica je da Gen Z oblikuje tržište rada , i nadam se da to rade na bolje.

Realno, ghosting nikada neće nestati, ali možda možemo promijeniti način na koji ga tretiramo. Na kraju, mogu li reći da podržavam ghosting u svim oblicima? Ne. Mislim da bi Gen Z mogla poraditi na komunikacijskim vještinama, jer ponekad je dovoljno kratko ‘hvala, ali ne, hvala’ umjesto potpunog nestanka. Mogu li ih kriviti što su preuzeli iste taktike koje su godinama korištene protiv njih? Također ne.

pročitajte još

Je li nelinearna karijera budućnost rada i nada za ispunjen život?

Razumijem ih. Suosjećam se s njima.

Na kraju se moram osvrnuti i zapitati: možda Gen Z nije ta koja je stvorila svijet duhova. Možda su samo odlučili igrati po pravilima koja su im ostavljena.

A to je, ako ništa drugo, lekcija koju nitko ne može ignorirati.