Moćne žene trude se govoriti kao baritoni kako bi ih se shvaćalo ozbiljno?
Analiza (dokazanog) fenomena sve dubljeg pada timbra glasa među profesionalkama i političarkama

Isprobajte jedan eksperiment: pokušajte pažljivije slušati (moćne) žene koje govore na televiziji ili na reelsima, ili u bilo kojoj neprivatnoj, javnoj situaciji. Obratite pozornost na ton njihovih glasova. Ovisno o temi o kojoj razgovaraju, primijetit ćete nešto što se ne događa kod muškaraca.
Moćna žena = ozbiljniji glas
Postoji očit učinak, u redu, gdje ton može biti vedrijeg duha kad se govori o bezbrižnim temama, a suzdržaniji kad se govori o ozbiljnim stvarima. Ali postoji i različita dubina tona ovisno o ulozi koju žena igra u tom trenutku. Što više situacija zahtijeva autoritet, to ozbiljniji postaje ton glasa žene. Pokušajte slušati i gledati premijerku Giorgiju Meloni i primijetit ćete da i ona iskrivljuje izraz lica i oblik usta te približava bradu grlu kako bi joj glas izlazio iz pluća s punijim, autoritativnijim registrom.
Ovaj fenomen još nema konačan naziv, a za neke se može uvrstiti u Vocal Fry, tehniku opuštanja glasnica bez povećanja količine zraka koji prolazi kroz njih, što proizvodi sporije vibracije i niži zvuk. No porastom broja žena na pozicijama moći, postala je multidisciplinarni predmet proučavanja koji uključuje sociologiju, komunikacijske znanosti, anatomiju i psihologiju.
Za sada se svi istraživači slažu oko jedne stvari: u strahu da ih se neće saslušati ili shvatiti ozbiljno, velik broj žena snižava glas u profesionalnom okruženju. Neki to rade instinktivno, druge svjesno traže pomoć od trenera. “Moj učitelj mi je rekao da zamislim kuglu svjetlosti, da je pomaknem na prednji dio jezika za viši glas, na srednji za srednji glas i na stražnji dio jezika za niži glas”, objavila je jedna korisnica na Redditu.
Najpoznatiji slučaj u Sjedinjenim Državama, a možda i u svijetu, jest onaj Elizabeth Holmes, “krvave kraljice”, kako su je prozvali na vrhuncu popularnosti. U brojnim intervjuima koje je dala na televiziji, Holmes je objasnila misiju svoje tvrtke Theranos, pokazujući baritonski tembar koji ju je, u kombinaciji s izgledom nalik Steveu Jobsu, učinio vrlo uvjerljivom. Dobila je mnogo sredstava. Ali kada se njezin izum – revolucionarna metoda koja je navodno testirala krv iz jedne kapi – pokazao kao prijevara, snimke ranih intervjua u kojima je govorila normalnim ženskim glasom počele su se pojavljivati na YouTubeu.
Manje je poznato da je istu metodu već usvojila jedna od najpoznatijih žena u politici, Margaret Thatcher. Britanska premijerka, na dužnosti od 1979. do 1990., koja je preminula 2013., vježbala je pred svojim političkim strategom Gordonom Reeceom ponavljati najozbiljnijim mogućim tonom frazu: Socijalisti moraju naučiti da je dosta. Oni poput nje, koji iskrivljuju svoj glas, nisu sasvim u krivu. Koliko puta naiđete na videozapise pune mržnje na društvenim mrežama u kojima se osoba ruga prodornom glasu mlade influencerice, oponašajući je i imitirajući? Možeš se smijati, naravno, ali ti isječci su simptom koliki problem prirodni ženski glas može biti za muškarca.
Na poslovnim ili političkim sastancima, žene su statistički češće prekidane, pogrešno shvaćene, dobivaju informacije “na žlicu” o kojima već znaju puno više od muškaraca, a sve one žele da se to više nikad ne dogodi. Prema mnogim studijama, uzrok se nalazi u mješavini društvenih i kulturnih predrasuda, u izboru riječi, u govoru tijela koji komunicira nesigurnost (američka novinarka Kate White već desetljećima savjetuje da se ne naginje glava graciozno kad se govori s muškarcima), ali i u intonaciji i drugim vokalnim karakteristikama. U prosjeku, žene govore tonom višim za oko oktavu od muškaraca, prosječni raspon odrasle žene je od 165 do 255 Hz, dok se kod muškarca, zbog testosterona koji uzrokuje zadebljanje i oticanje glasnica, kreće od 85 do 155 Hz. Stoga žene imaju veći prostor između glasnica, što omogućuje prolazak veće količine zraka.
Polazeći od ovog načela, znanstvena mišljenja su podijeljena. Prema nekima, to znači da kad žena govori, u glavi muškaraca aktiviraju se drukčija područja mozga nego kad sluša drugog muškarca. Muškarci imaju stvarnih poteškoća sa “slušanjem” žene i mogu biti fizički uznemireni njihovim glasovima, toliko da kad im se sluh pogorša s godinama, neki razviju selektivnu gluhoću koja im otežava slušanje ženskih članova obitelji. Stoga postoje oni koji vjeruju da bi žene trebale naučiti pravilno disati i poduprijeti svoj glas kad povise glasnoću kako ne bi zvučale piskutavo. Međutim, mnogi logopedski priručnici uzimaju ove teorije “sa zrnom soli” i naglašavaju da nema ništa izvorno “pogrešno” sa ženskim glasovima, kako trud da ih se čuje ne bi trebao pasti isključivo na njih jer ako je njihov glas iritantan, odgovornost je, kao i obično, uglavnom kulturološka činjenica.
Uvijek ista priča zbog koje se kvalifikacije odbijaju u muškom rodu kako bi izgledale važnije. Za sada, snižavanje timbra funkcionira. Margaret Thatcher toliko je pretjerala s vježbama da je trajno oštetila glasnice. Ali ovo nije prva, niti će biti posljednja štetna praksa koju žena uvodi kako bi postigla iste rezultate kao muškarac.
pročitajte još
Autorica: Debora Attanasio
Preuzeto: Marie Claire Italy