Mia Matijević: “Teško mi je bilo prihvatiti da svijet nije stao, jer je meni stao”

Listopad je mjesec posvećen borbi protiv raka dojke, bolesti koja je i dalje najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest među ženama u Hrvatskoj. No briga o ženskom zdravlju ne završava na dojkama. Rak maternice, jajnika i druge zloćudne bolesti također su dio stvarnosti s kojom se žene suočavaju. Često o njima govorimo manje, ponekad prekasno, a nerijetko i s nelagodom koja ne bi trebala postojati.

O ženskom zdravlju moramo govoriti otvoreno – zbog sebe, kako bismo bolje osluškivale vlastito tijelo i na vrijeme odlazile na preporučene preglede.

Moramo govoriti i zbog žena koje upravo prolaze kroz liječenje, kojima podrška, razumijevanje i osjećaj da nisu same mogu značiti više nego što možemo pretpostaviti. I naposljetku, zbog toga da rak ne ostane tema o kojoj se šapuće, nego iskustvo o kojemu možemo razgovarati bez srama, nelagode i tabua.

U novom broju magazina Marie Claire Croatia razgovaramo s tri divna mlade žene kojima je ovakvo iskustvo obilježilo jedan period života.

Mia Matijević jedna je od njih.

Mia Matijević

Mia Matijević je stylish, 30-godišnja brend menadžerica. Možda ste naišli na njezin divan Instagram profil prepun lijepih kadrova s raznih destinacija, fotogenične zdrave hrane i cool interijera. Možda ste je zamijetili u nekom od specialty coffee shopova ili na terasi kafića kako ispija svoju dnevnu dozu matche. Možda ste se nekoć okrenuli za njom na ulici jer vam je pažnju privukla iznimno duga, impozantna plava kosa i pitali se je li ta perika modni hir. A možda vam je njezino ime “dojavio” netko tko je prepoznao da bi vam njezina hrabrost i otvorenost oko borbe protiv raka dojke mogle biti podrška i inspiracija. Mia nam za časopis Marie Claire otkriva djelić svojeg svijeta ispod površine i, baš kao što to radi na društvenim mrežama, otvoreno govori o bolesti, tijelu, emocijama i svim onim nijansama života koje se ne vide na fotografiji.

Kako je izgledao Vaš put od prvog znaka da nešto nije u redu do trenutka kada ste dobili dijagnozu? Što se događalo u tim danima, tjednima ili mjesecima, kroz koje ste preglede i odluke prolazili i kako ste se pritom nosili s neizvjesnošću koju takva dijagnoza donosi?

Nakon ultrazvuka poslali su me na Institut za tumore i tu je, slikovito rečeno, krenuo moj raspad sistema. Izvana sam se zapravo iznimno dobro držala. Putovala sam, išla na domjenke, proslavu Badnjaka i Nove godine, družila se… Pokušavala sam živjeti normalno dok sam paralelno prolazila kroz preglede i čekala odgovore.

Što Vam je tijekom bolesti bilo najteže prihvatiti i na koji ste se način nosili s tim iskustvom?

Teško mi je bilo prihvatiti da svijet nije stao, jer je meni stao, i da život svima drugima oko mene ide dalje. Često me prijatelji ne zovu nigdje jer pretpostavljaju da ne mogu ići ili to ne želim, a možda mi samo trebaju normalan razgovor i društvo. U takvim trenucima jednostavno shvatiš koliko si mali kotačić. To mi je, recimo, sad kad sam opet zdrava, oslobađajuća spoznaja. Ovo je definitivno najskuplji način na koji se može naučiti da ne moraš uvijek biti produktivna.

Kako ste doživljavali fizičku stranu bolesti i liječenja? Je li se tijekom tog razdoblja promijenio Vaš odnos prema vlastitom tijelu i njegovim mogućnostima?

Sjećam se da sam se jako razveselila kad mi je došla perika. Naručila sam najdužu plavu periku koju sam našla jer sam oduvijek sanjala o tako dugoj kosi. Bilo je sjajno to što je bila zima, pa bih samo stavila periku i kapu na glavu i hodala svijetom. Sjećam se da me izrazito živciralo što prvi put ne stanem ni u jedne svoje hlače. Moj ormar je tada bio više izvor frustracije nego modna inspiracija.

Mia Matijević

Je li tijekom tog razdoblja postojalo nešto što Vam je posebno pomoglo da prođete kroz bolest i liječenje?

Terapiju imate jednom tjedno ili jednom u dva, nekad tri tjedna. U međuvremenu živimo vlastite živote, radimo stvari koje nas vesele, neki su doma, neki i dalje na poslu. Meni su najdraža bila druženja s mojim krugom bliskih ljudi s kojima sam se smijala, zezala, ispijala kave… Loš dan bih uvijek prebrodila razgovorom sa svojim curama koje to prolaze ili su prošle – to mi je uvijek bila najbolja terapija. Ako ne to, onda online shopping (smijeh).

Kako ste doživjeli trenutak kada ste prvi put dobile potvrdu da je liječenje završilo i da je bolest iza Vas? Kako je izgledalo razdoblje nakon završetka liječenja i povratak svakodnevnim obvezama i životu?

Ovo mi je nekako uvijek nezahvalno pitanje, a često me to pitaju. Oporavak nije svima linearan put. Osobno, primjerice, primam hormonsku blokadu još sljedećih nekoliko godina i trenutačno živim s određenim nuspojavama… Nije to kao u filmu, nema onog trenutka kad izađeš iz bolnice, sunce sija, svira glazba i ti kažeš: “Vratio sam se, živote.” Više je to dugotrajan proces. Jedan dan shvatiš da cijeli dan razmišljaš o nekim nebitnim stvarima i onda pomisliš: “Aha, evo me, vraćam se.”

Je li Vam iskustvo bolesti i liječenja donijelo neku novu spoznaju o sebi i svom životu? Postoji li nešto što danas radite ili birate drukčije nego prije, recimo, u načinu na koji živite, donosite odluke ili postavljate prioritete?

Naravno da jest – prioritet sam sama sebi, pa deset mjesta prazno. Šalim se, ali stvarno si češće postavljam pitanje: “Što ja zapravo želim?” i malo više živim po svom.

Što biste voljeli da žena koja se danas suočava s dijagnozom poput Vaše prepozna ili pronađe u Vašem iskustvu? Također, kad biste se sa spoznajom koju danas imate mogli vratiti u najteže trenutke bolesti, što biste voljeli da ste tada znali, čuli ili dobili?

Ono što bih voljela da žena koja danas dobije dijagnozu vidi u mojem iskustvu jest djevojka koja je to prošla, koja putuje, radi i, evo, opet stane u svoje hlače. To je glavni razlog zašto sam podijelila svoje iskustvo na Instagramu. Znam da je upravo to i meni tada trebalo – vidjeti stvarne djevojke koje su prošle kroz ono što ja prolazim. Jedna cura mi je napisala da je, kad je dobila dijagnozu, saznala za moj profil preko jedne cure na Instagramu. Pročitala je neke moje objave i rekla mi je da je u njima pronašla novu snagu za borbu protiv svega toga. I baš zbog ovakve mogućnosti povezivanja i “nevidljive” podrške i inspiracije volim društvene mreže!

Mia Matijević

U kojim malim, svakodnevnim navikama danas najviše uživate?

Definitivno u jutrima i večerima proživljenima u miru, bez mobitela, uz dobru knjigu.

Postoji li beauty ili wellness rutina u koju ste se jedva čekali vratiti ili koja Vam podiže raspoloženje?

Jedva sam čekala početi trenirati, imati snage za to. I odlazak frizeru na pranje kose i masažu vlasišta. Onaj prvi termin kod frizera nakon liječenja bio mi je uistinu golem doživljaj.