Ekskluzivno iz novog broja magazina Marie Claire Croatia donosimo obiteljski intervju s Natali i Filipom, uz pregršt fotografija iz djetinjstva
Svatko tko ima brata ili sestru dobro zna koliko taj obiteljski odnos može biti kompleksan, ali i pun ljubavi. Za Marie Claire Croatia slavna hrvatska glazbenica Natali Dizdar i njezin brat redatelj i glazbenik Filip Dizdar otkrivaju detalje svog odnosa i odrastanja koje ih je oblikovalo u ljude kakvi su sada, kad su i sami roditelji te poslovne planove iz kojih pršti kreativnost, koja im je zajednička crta.
Natali: Ponajprije ću je pamtiti po rođenju Lole i po ulasku u jedan potpuno novi život, identitet. Koncert za Valentinovo ostali smo užni publici ove godine zbog poklapanja s mojim terminom poroda, tako da smo to svakako morali nadoknaditi u 2026. godini. Singl “Drugi dan” najava je tog koncerta, to je inače stvar s prošlogodišnjeg albuma koja je nama super, ali za koju nisam očekivala da će se odmah na početku popeti na vrh svih top-ljestvica tako da, evo, sve nekako ide svojim tokom…
Filip: Za mene je 2025. bila godina u kojoj se sve nekako posložilo. Prošle godine sam postao otac a ove sam uhvatio tempo sa svime. Napisao sam i režirao film “Nonina Villa”, obiteljsku komediju koja je ujedno i najozbiljniji projekt koji sam dosad radio. Jako sam zadovoljan kako je sve ispalo i trenutačno radimo na tome da ga pretvorimo u dugometražni film i seriju. Također, snimio sam i božićnu pjesmu “Ovaj Božić” koja je izašla 2. 12. 2025. te je nekako idealan kraj jedne dobre godine koju ću dugo pamtiti.
Natali: Pa dosta smo se svađali, ne znam koliko više od većine braće i sestara, ali sigurno ne manje. Između nas je pet godina razlike, taman idealno za to da jedno drugome idemo na živce. Osim toga, ja sam uvijek voljela “sve po svome” pa je to nekad išlo “u crveno”. Naši roditelji su se jako mladi oženili i odmah dobili mene tako da je to bilo dosta intenzivno razdoblje odrastanja za sve nas. A što se umjetnosti tiče, to se jako njegovalo, poticalo i podržavalo u našem domu.Čini mi se da to nije čest slučaj, roditelji češće žele neku ‘sigurniju’ opciju za budućnost svoje djece, ali kod nas nije bilo tako i na tome sam im jako zahvalna.
Filip: Kako je bila velika razlika u godinama nismo imali nekih poveznih točaka no glazba je od malena bila prisutna u našim životima. Uvijek je nešto sviralo u pozadini, pjevalo se stalno. Naš otac ima odličan glas. Mama nije imala neki glas, ali je imala talenta za crtanje tako da sam često s njom nešto radio na tom području, za što vjerujem da je kasnije utjecalo na stvari kojima se bavim. Roditelji su bili podrška u svemu što smo odlučili raditi što mislim da je to bilo ključno.
Natali: Mislim da sam ja dosta zaštitnički nastrojena općenito prema svima u svom životu, iako Filip nikad nije bio lik kojeg treba ‘štititi’. A možda ni ja nisam baš takva, ali bilo je nekih situacija gdje sam ga trebala i gdje sam znala da mogu računati na njega. Što se vrckavosti tiče mislim da je Filip tu ipak odradio više avantura. Danas smo tu negdje, svatko na svoj način.
Filip: Ne znam tko je bio više zaštitnički nastrojen, ali vjerujem da sam ja bio nemirnije dijete. Mene je sve zanimalo i stalno sam bio aktivan, tako sam uspio u ranoj dobi slomiti nos, ruku dva puta i nogu.
Natali: Kao dječak je bio urnebesno smiješan i, naravno, naporan kao i sva mlađa braća i sestre što je vjerojatno više bio odraz mene jer sam bila starija i nisam imala ni volje ni zelje čuvati mlađeg brata kad bi se išla negdje igrati, a kasnije je nam je odnos prerastao u prijateljstvo tako da ga vidim kao fokusiranog, komunikativnog, otvorenog ali i zrelog muškarca posvećenog svojim talentima, strastima i obitelji.
Filip: Natali je kao djevojčica bila kompletno u svom filmu i nismo imali previše dodirnih točaka, jer u tim godinama razlika godina se jako osjeti. Kad je promatram kao odraslu ženu mislim da ima dobro posložen život i razmišljanja. I dalje je u svom filmu, ali je puno otvorenija i odnos nam puno bolje funkcionira, mislim da se s njom može o svemu pričati i dobiti iskreno mišljenje bez uljepšavanja što je jako kvalitetna osobina.
Natali: Pjevali smo svi osim mame, ona je bila sramežljiva po pitanju toga, išli smo u glazbenu školu i sve to po redu što se moglo. Ja sam bila nešto više angažirana i već duboko u profesionalnoj karijeri kad je Filip krenuo ozbiljnije s glazbom tako da smo dosta pričali u to vrijeme, kako i što bi bilo najbolje. Ne sjećam se konkretnih savjeta, ali sigurno je bilo nešto oko snimanja vokala, možda neke ideje kad bi čula neku pjesmu koju je napisao, sugestije o odabiru producenata…
Filip: Nismo previše pjevali skupa, ja sam u tim godinama uglavnom pjevao u tajnosti, bio sam sramežljiv po tom pitanju.
Natali: Ja sam odrasla najviše na jazz glazbi, uz nešto soula, iako to ne čujem u svojim pjesmama, možda jedino u interpretaciji… Prvenstveno volim pop glazbu, odnosno neki alternativni pop, u nekim okvirima i elektroniku, a ono što nas povezuje mislim da je neka glazbena melankolija, odnosno bendovi kao što je ‘Radiohead’..
Filip: Dok smo odrastali oko nas se slušala kvalitetna glazba i sigurno je utjecalo na nas. Ja sam osobno pokupio neke glazbenike od Natali koje i dan danas slušam poput „Radioheada“ i „Manic street Preachersa“. Danas slušamo različitu glazbu no i dalje imamo dodirnih točaka, ako se nekome jako svidi neka pjesma nerijetko i drugome bude super.
Filip: Bilo mi je drago no taman sam tada bio u srednjoj školi i znalo je biti pomalo naporno.
Sjećam se grupice cura koje su me pratile po školskom dvorištu i pjevale „Ne daj“ stalno iza mene. Tad je bilo naporno, ali sad mi je jako smiješno sve to.
Filip: Bilo ih je više al jedan koji mi se urezao u sjećanje je „Ne moraš ništa“. Kad sam bio mlad imao sam veliku ambiciju i htio sam 100 stvari napraviti u isto vrijeme što je često rezultiralo da se osjećam loše jer ne uspijevam. Sam sebi sam stvorio taj neki osjećaj kao da nešto moram napraviti, kao da vrijeme ističe. Ta rečenica u tom kontekstu mi je dala neki mir, i kao da sam po prvi put stao na kočnicu.
Natali: Prvo sam stavila sve na pauzu, a sad radim sve i moram priznati da neće to moći ovako predugo ići, inače ću završiti s istim temama kao i moji klijenti. Dakle odgovor na pitanje je – teško.
Natali: Ma dobro, pa nismo više klinci. Već dugo vremena smo oboje profesionalci u onome što radimo i više je to razmjena informacija kad netko nešto novo napravi. Tako da su poruke najčešće Reelsi. 🙂 A moja seljenja su uvijek u sličnoj dinamici provođenja vremena u Hrvatskoj i u inozemstvu tako da mislim da se nije ništa bas tako puno promijenilo.
Filip: Uglavnom komuniciramo preko poruka i video poziva kad se gledaju Val i Lola. Nikad nismo bili od velikih i srcedrapajućih poziva.
Natali: Mislim da je Filip bolje socijalno prilagođen, odnosno lakši je u komunikaciji s ljudima što savršeno pristaje njegovoj ulozi redatelja, a ja s druge strane možda imam neke čvršće stavove i teže ću ući u neki kompromis kad oko nečega nisam sigurna, ako ikako.
Filip: Mislim da sam ja nešto otvoreniji i ambiciozniji. Ona ima taj neki mir i fokus dok ja volim eksperimentirati i bacati se u nove stvari pa gdje me dovede.
Natali: Svatko na svoj način, ali ipak smo i u različitim roditeljskim ulogama. Ono u što sam sigurna je da jednako uživamo. Što se tiče savjeta, razgovaramo, ali mislim da je tu ChatGPT odradio dosta s obje strane.
Filip: Neko minimalno savjetovanje postoji no mislim da oboje imamo svoj stil roditeljstva koji funkcionira. Svaki dan je neki novi izazov a svako dijete je drugačije i treba se prilagodi. Kako je Val malo stariji uglavnom ju upozoravam u stilu „uživaj još dok ne prohoda onda kreće kaos“. Meni je osobno trebalo neko vrijeme da se priviknem al mislim da se sad odlično snalazim s Valom. Moja Maja je od rođenja znala kako treba s Valom, ja sam učio od nje.
Natali: Ja se zapravo najviše bojim za ljudske vrijednosti za koje mislim da su se potpuno poremetile i kao da nam nedostaje uzemljenja, kontakta s prirodom, samim sa sobom. Mislim da je covid jako puno toga uzeo i da će nam trebati dugo vremena da se od toga potpuno oporavimo. Meni je najvažnije da odgojim dijete koje je samostalno, empatično i odgovorno, za sebe prvenstveno. Da živi svoj život slobodno i da zna da će bez obzira na sve uvijek imat bezuvjetnu ljubav i podršku u svojoj obitelji.
Filip: Želim da Val odraste prvenstveno u dobrog i kvalitetnog čovjeka te da može samostalno i kritički razmišljati o sebi i svijetu. Da bude znatiželjan, hrabar i da ne osuđuje. Sve drugo se
nekako nauči usput.
Natali: Meni su najdraže uspomene kad bi svi za Božić navečer bili kod babe i dide u Sukošanu, uz muziku božićne ukrase i naravno, poklone. Odlučili smo Lolin prvi Božić provesti doma u Parizu, a popodne ćemo do Willove bake nastaviti druženje… Lola je još mala pa smo ograničeni njenim spavanjem i ritmom tako da će meni dovoljno biti i samo to Božićno jutro uz prvo odmatanje poklona, s obzirom na to da je u fazi gdje sve voli parati i trgati.
Filip: Najbitnije mi je da je obitelj na okupu, kako smo svi razbacani po drugim gradovima ovo je idealno vrijeme da se svi okupimo na jednom mjestu.
Filip: Želim vam godinu punu mira, dobrih ljudi, malih čuda i velikih osmijeha. Čuvajte jedni druge i sretna vam 2026. godina!
Nastala je negdje pri kraju stvaranja prošlogodišnjeg albuma ‘Zadnji dan ljeta’..mislim da su dečki (producenti Hrvoje Klemenčić i Roko Crnić) imali neku skicu od ranije koja se onda zarolala u neki okvirni tekst, pa smo dodali neke nove dijelove i sve skupa je to trajalo par mjeseci.. A inspiracija je bila neki životni moment, možda nekog lošeg dana, ljubavnog razdoblja.
Koncert će biti s naglaskom na posljednji album, ali smišljam neke nove momente da na neki način objedinim sve projekte koje sam do sada radila… ekipe i ljude bez kojih ne bi danas bila tu gdje jesam.
Film je nastao iznimno brzo, prije samo nekoliko mjeseci prijatelji i kolege, glumci Antonio Scarpa i Dominik Čičak spomenuli su mi filmski natječaj Istarske županije i HAVC-a. Odmah smo odlučili pokrenuti priču i zajednički razviti film. Oni su iznijeli svoju viziju, ja sam uzeo neke elemente i od toga napravio kostur priče i prvi nacrt scenarija. Ubrzo se Antonio praktički preselio kod mene na nekoliko dana i od jutra do mraka radili smo na scenariju kako bismo sve pripremili za prijavu. Cijeli proces od poziva do prijave trajao je manje od dva tjedna. Kada smo prošli na natječaju, krenulo je pravo ludilo. Kako smo pronalazili glumce, priča je rasla i dobivala novu dimenziju. Sve se odvijalo prirodno i spontano. Našoj filmskoj obitelji ubrzo su se pridružili glumci Barbara Vicković, Matilda Sorić, Lucija Alfier i Branko Perišić. Okupio sam i svoje dugogodišnje suradnike, poput direktora fotografije Matije Petrovića i asistenta režije Davida Uranjeka.
Režija filma bila je apsolutna uživancija. Snimali smo tjedan dana izolirani u vili u Istri i na neki način postali smo poput male obitelji. Osobno mi je to jedno od najdražih snimanja do sada. Sve nas je pogonio veliki entuzijazam i ljubav prema filmu i na meni kao redatelju je bilo samo da zadržim tu energiju do samog kraja za što mislim da sam i uspio, a i rezultat se vidi na filmu.
Natali: Svakako se vratiti punom tempu s koncertima, uzimat dovoljno vremena za sebe i obitelj, otići na neka dugo planirana duža putovanja.
Filip: Početkom godine krećem s produkcijskim radom na jednom novom glazbenom showu, u pripremi je dugometražni film „Nonina Villa“ i potencijalna serija. Također, diplomirat ću Filmsku i TV režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu a spreman i nešto novo od svoje glazbe. Sve u svemu bit će burna godina. Privatni planovi su mi da s Majom gledam kako naš Val raste i provedem što više vremena s njima.
Natali: Kućici uz more..
Filip: Miru. Kreativnosti. I zdravlju onih koje volim. Sve drugo je bonus.
Natali: Joj nisam baš nešto od novogodišnjih čestitki i odluka, ali evo, želim vam da u 2026. odete na to željeno putovanje, koncert, ljetovanje, kupite te cipele, haljinu, prsten i ne zaboravite na sve ono o čemu ste sanjarili dok ste bili mali..
Filip: Želim vam godinu punu mira, dobrih ljudi, malih čuda i velikih osmijeha. Čuvajte jedni druge i sretna vam 2026. godina!
Zimski broj magazina Marie Claire Croatia, u kojem se nalazi intervju s Natali i Filipom Dizdarom, potražite na kioscima diljem Hrvatske!
Koncert Maje Šuput ispred JOY Shopping Rugvice bio je vrhunac otvorenja 11. prosinca 2025., ali za posjetitelje sada kreće najzanimljiviji dio prosinca.
Joga i holistički pristup idealno se mogu integrirati u urbano okruženje, nudeći put prema unutarnjem miru, ravnoteži i zdravlju
Novi showroom rezultat je dugogodišnje suradnje tvrtke Iverpan i grupacije Atlas Concordea
Djeci iz Osijeka, Zagreba, Bedekovčine, Ivanca, Karlovca, Pule, Rijeke i Splita iz Zaklade poručili su: "Snaga nije u tome da nikada ne padnemo, nego da svaki puta ustanemo. Vjerujte u sebe jer vaš put je jedinstven, možete promijeniti i sebe i svijet oko vas."
