Aleksandra Dojčinović za Marie Claire: “Prilagodba nije izdaja samog sebe, nego evolucija”

Postoji ta jedna riječ koja me prati već 30 godina. Od prvog dana. Od trenutka kad sam odlučila da je to – to, moj put. Nimalo glamurozna, nimalo wow, a još manje instagramična – prilagodba.

U moru svih tih posebnih i drukčijih brendova, iste takve odjeće i vizuala koji su toliko savršeni da ponekad izgledaju kao da ih je stvorila umjetna inteligencija (a često i jest), danas više nego ikad nije dovoljno nuditi samo lijepo i kvalitetno.

Moraš biti jasan, odrješit, znati tri svoja koraka unaprijed, ali i preskočiti i zaobići mjesta koja su zamka da te ne pojede konkurencija.

Biti jasan u 2026. gotovo spada u sferu luksuza jer brend danas imaju mnogi. No rijetki imaju pozicionirani brend, a upravo u tome leži razlika; nešto kao haljina i haljina koja ima karakter.

Kad me ljudi pitaju kako drugima objasniti svoj brend, uvijek im kažem – krenite od pitanja koja su bolno jednostavna:

• Zašto postojim?
• Kome se obraćam?
• Kako želim da se osjećaš kad nosiš moj komad?
• Jesam li i zašto drukčija od drugih?

Jer ako mi nemamo kristalno jasne odgovore o sebi, ne možemo očekivati ni da ih ima netko tko nas vidi prvi put, usred beskonačnog scrollanja. I tu često dolazimo do neugodne istine kad o sebi mislimo da smo jedno, a radimo nešto sasvim drugo. Kad sam se počinjala baviti modom, govorila sam da radim brend za žene u dobi od 20 do 40 godina. Danas mi je to simpatično, ali potpuno pogrešno. To nije pozicioniranje. To je čista demografija jer dob je broj, a identitet je energija. Pogledajte, recimo, brend Jacquemus. Kod njega je sve jasno. Sunce. Provansa. Senzualnost bez napora. Humor. Vizual. Cijena. Silueta. Ne moraš čitati “About” odjeljak da bi shvatio o čemu se radi. Ako želiš luksuz, moraš znati kakav luksuz.

Balmain je, recimo, luksuz koji ulazi u prostoriju prije tebe. The Row je, s druge strane, luksuz koji šapuće. Oboje su luksuz, ali potpuno druga energija. To nas onda vodi do “hero” proizvoda. Svaki brend trebao bi imati svoju Birkinicu. Jer Hermès ima Birkin i ta jedna torba objasnila je cijeli njihov svijet. Status. Čekanje. Ekskluzivu. Emociju. Možeš imati savršene kolekcije, ali ako nemaš jedan komad koji nosi tvoju esenciju, riskiraš da budeš divan, ali… uvijek ćeš imati to “ali”.

Dobar primjer je i Victoria Beckham. Sve je izgledalo savršeno. A opet, kako je i sama govorila u recentnom Netflixovom dokumentarcu, nedostajalo joj je te točke emocionalne gravitacije, jasna povezanost s krajnjim kupcem.

Onda je promijenila smjer i sve što je nudila drugima prvo je sama nosila i prezentirala te je korak po korak izrasla u jedan od najboljih “quiet luxury” brendova današnjice. Jer kupac nikad ne kupuje samo skupu odjeću. Kupuje osjećaj, identitet, community. Kupuje verziju sebe kojoj želi pripadati. I zato prilagodba nije izdaja samog sebe, nego evolucija.

Danas, u dobi od 45 godina, mogu jasno rezimirati – prvu košulju prodala sam kad sam imala 15 godina, a prvi konkretan novac zaradila tek s 33. Trebalo mi je gotovo 20 godina. Dvadeset. U vremenu u kojem danas želimo sve u dvije sezone i s tri pogledana reelsa, strpljenje je postalo nepopularno, ali bez njega nema dubine.

Putem sam naučila nekoliko bitnih stvari

Prvo – prije kolekcije, lansiraj gdje pripadaš. Smjesti brend mentalno. Estetski. Emocionalno. Drugo – definiraj ono što nisi. To nevjerojatno oslobađa. Treće – fizički prostor je zlato. Tamo učiš, slušaš, vidiš kako žena stoji pred ogledalom i šuti tri sekunde dulje. Tu se događa magija. I još nešto važno – nemojte misliti da u digitalno doba možete dobro glumiti. Kupac je danas inteligentniji nego ikad i odmah osjeti nesklad. Transparentnost nikad nije bila trend, a ponajmanje danas, nego je nužnost!

Živimo u vremenu kad mlada generacija, pa čak već i generacija alfa, ne želi gomilanje. Ne žele još jedan high street komad koji će trajati tri izlaska. Vole vintage. Vole i core, jednostavnost, pa oko toga stvarati stil. Vole priču s imenom i prezimenom. Rentanje je za njih najnormalnija stvar. Doživljaj im je važniji od posjedovanja. Znaju puno više nego što smo mi znali. I to je divno. Jer nas vraća na bît. Kad znaš tko si, ne vrištiš, ne forsiraš, ne juriš – ti privlačiš.

Prilagodba ne znači da se savijaš pod svakim trendom. Znači da razumiješ vrijeme u kojem živiš – ali da ostaneš vjeran svojoj bîti. I ne vrti se nikad sve oko novca iako je i to važno. Jer mnogi klijenti imaju novac. Pitanje je samo žele li ga, zajedno sa svojim povjerenjem, ostaviti baš vama.

Proljetni broj magazina Marie Claire Croatia čeka vas na kioscima!