Jesmo li se (napokon) umorili od ljepote?

Danas kad je baby botoks češća tema od beba, ljepota je postala posao s punim radnim vremenom.

Kad su hijaluronski fileri između dva sastanka postali uobičajeni, a 20 koraka večernje njege nova norma, jasno je da živimo u eri visokog održavanja da bismo djelovali kao da se nismo ni potrudile. Lash lift, trajna šminka, limfne drenaže, infracrvene saune, mikrostrujne masaže, masaže koje ni ne znamo izgovoriti, a sve s ciljem da izgledamo “prirodno”. Prirodna ljepota danas je sve samo ne prirodna. Ljepota je postala proizvod.

Osobno, od svoje 17. godine idem na klasične kozmetičke tretmane za lice jer me tako mama naučila. Idem na neinvazivne, umirujuće tretmane,  i to jednom do dvaput godišnje kad si to mogu priuštiti. Ponosim se svojom kožom. Ne zato što sam na njoj radila kao na znanstvenom radu, već zato što sam je redovito njegovala (hvala i mami i tati na genima).

Ipak, ni to danas nije dovoljno jer današnja industrija poručuje: Ako nemaš tri seruma, četiri kreme i mjesečni tretman od 250 eura- zaostaješ. Ne ulažeš. Nisi u toku.”

Kult iscrpljenosti u ime ljepote

Ljepota više nije ritual, nego obveza. Nemate vremena za “get ready with me” video? Sramite se. Niste isprobali novi viralan proizvod koji “čini čuda”? Zašto mrzite sebe? Vaš make-up nije snimljen pod LED svjetlom? Jeste li vi uopće žena?

Cijeli jutarnji proces šminkanja, češljanja i mazanja postao je performans. “Morning shed”, kako ga nazivaju, postao je simbol svakodnevnog digitalnog gomilanja i odbacivanja: skidamo maske, trake za lice, trake za usta (prebizarno!), peel-off balzame, spužve, jastučiće, gumice, uvijače, sve što nam je noć prije “trebalo”. I onda za par sati sve to ponovno nanosimo. Od nule. Jer moramo. Jer to svi rade. Jer čim staneš, izlaziš iz igre.

pročitajte još

Povratak europske ljepote: Kako glumice s karakterom vraćaju prirodan šarm na scenu i brišu američke filtere

Možda najtužnije u cijelom beauty svijetu jeste činjenica da ovaj kult iscrpljenosti najviše pogađa tinejdžerice. Vidimo ih kako u dobi od 13 godina šopingiraju u Sephori kao da im život ovisi o peptidima ili hijaluronskoj kiselini. Bude se u 05:00 prije škole kako bi snimile “get ready with me” video. Kupuju proizvode koji im mogu poremetiti hormone, a sve to da bi ih algoritam možda primijetio.

A mi odrasli? Šutimo, ponekad pritisnemo like i time sudjelujemo u stvaranju nerealnih standarda koji su iz brige za sebe postali briga za tuđe odobravanje. To više nije briga, već anksioznost, iscrpljenost i opravdana ljutnja na industriju koja svakodnevno izbacuje novi brend, tonik ili kremu iako znamo da je svega jednostavno previše.

Beauty burnout nije mit, već stvaran osjećaj iscrpljenosti, zasićenja i blagoga gađenja prema svemu što nam se svakodnevno servira pod krinkom njege. Nedavno sam uhvatila samu sebe kako gledam najavu još jedne nove palete sjenila i pomislila: “Tko ovo uopće još kupuje? Kome to stvarno treba?” Odgovor je jednostavan- nitko. Ili barem onoliko nas koje algoritmi uspiju uvjeriti da nam bez toga nečega nedostaje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by The Substance (@trythesubstance)

Zanimljivo je da se i fikcija počela baviti tom temom. Film “The Substance” s Demi Moore iz 2024. koristi body horror žanr kako bi secirao opsesiju mladošću, savršenstvom i vječnom ljepotom. Zvuči ekstremno, ali zapravo nije. To je odraz realnosti jer ljepota danas više nema pauzu. Ona je posao 24/7. Posao koji umara i tijelo i duh.

Pritom nije riječ o tome da trebate prestati s njegom. Njega je svakako važan dio našeg života. Ona je čin poštovanja prema sebi. Ono što nije važno jest opsesija savršenstvom. To je golem pritisak i stalna potreba da izgledamo bolje, mlađe, dotjeranije, kao da smo uvijek na nekom nevidljivom natjecanju.

A istina je da bismo se trebali njegovati zato što volimo sebe, a ne zato što se bojimo da nećemo biti dovoljno dobre

Možda smo došli do kraja? Možda smo, napokon, umorni?

Možda je vrijeme da redefiniramo što znači biti lijepa. Možda je to više stvar kako se osjećamo nego kako izgledamo. Možda je u redu ne imati savršenu rutinu. Možda ne moramo svi izgledati kao beauty influenceri. Možda nam je svima dosta. Meni sigurno jest.

I možda, samo možda, ovo je početak neke nove ere. Ere nježnosti. Ere odmora. Ere stvarnog samoprihvaćanja.

Ne treba ti još jedan serum koji će ti magično ukloniti nepostojeće bore. Odmori se.