Velika laž doručka? Novi pogled na prvi obrok dana

Već desetljećima nam ponavljaju kako je doručak najvažniji obrok dana. Od televizijskih reklama koje su generacije odgajale na slici sretne obitelji oko zdjele žitarica, do savjeta nutricionista iz devedesetih koji su tvrdili da bez obilnog jutarnjeg obroka nećemo moći razmišljati, živjeti ni mršaviti.

Doručak je postao gotovo svetinja.

No što ako ta istina – nije istina? Što ako je riječ o najuspješnijem prehrambenom mitu modernog doba? U eri kad sve više ljudi preskače doručak, prakticira intermittent fasting ili započinje dan samo s kavom i tišinom, vrijedi se zapitati: je li doručak stvarno neizostavan, ili smo jednostavno nasjeli na dobar PR?

Instagram: @its.gabriiele

Doručak kao industrijski projekt: Tko je zapravo profitirao?

Doktori i nutricionisti često navode znanstvene razloge zašto doručak može biti koristan. Regulacija šećera u krvi, bolji fokus i energija, smanjen rizik od prejedanja kasnije u danu.

No, ono što se rijetko spominje jest činjenica da je upravo prehrambena industrija početkom 20. stoljeća snažno pogurala koncept doručka kao ključnog obroka.

Posebno u SAD-u, prehrambeni velikani poput Kellogg’sa i General Millsa agresivno su promovirali ideju da dan treba započeti s žitaricama. Slično se nastavilo i kroz europski mainstream, gdje su kroz medije, marketinške kampanje i školsku prehranu utkali u kolektivnu svijest ideju da doručak mora postojati. I to ne bilo kakav, već njihov doručak.

Preskakanje doručka: opasnost ili nova normalnost?

Unatoč tradicionalnim stavovima, brojna novija istraživanja pokazuju da preskakanje doručka nije automatski štetno, kako se dugo vjerovalo. U kontekstu sve popularnije intermittent fasting metode prehrane, mnogi liječnici danas tvrde da jutarnje ne-jedenje može imati pozitivne učinke na razinu inzulina, stanične procese obnove i kontrolu težine. Dapače, za mnoge ljude doručak je više pitanje navike nego stvarne gladi.

Naravno, sve ovisi o kontekstu.

O aktivnostima, načinu života, zdravstvenom stanju i osobnim preferencijama. Neki će bez doručka biti produktivni i fokusirani, dok će drugi osjećati slabost i razdražljivost. No ono što postaje jasno jest da univerzalne istine više ne vrijede. Ono što je za jednu osobu “jutarnji boost”, za drugu je nepotreban kalorijski višak.

Instagram: @mateusz_ulman

Doručak i društveni pritisak: kultura krivnje već od 8 ujutro

Zanimljivo je kako se doručak u kulturološkom smislu pretvorio u još jednu platformu za osjećaj krivnje – jeste li jeli dovoljno rano, je li bilo dovoljno proteina, jeste li izbjegli ugljikohidrate, je li to bio pravi doručak ili “samo kava”? U društvu koje već ionako stalno balansira između osjećaja nedovoljnosti i pokušaja optimizacije svakog aspekta života, i doručak je postao poligon za uspoređivanje, moraliziranje i samozapitivanje.

Uz to, na društvenim mrežama doručak je postao estetizirani trenutak dana.

Sve mora biti fotogenično, balansirano, posluženo u prirodnom svjetlu uz obaveznu šalicu matcha lattea. Realnost, naravno, uključuje hladni tost, brzu bananu na putu do posla i kavu u termosici u tramvaju.

pročitajte još

Zobena kaša i zdravlje: Je li uopće zdravo jesti je svaki dan?

Kako doručak izgleda u budućnosti, ako uopće postoji?

Danas kada radno vrijeme sve više gubi standardne obrasce, multitasking postaje norma, a prehrambene navike sve više ovise o individualnim biološkim satovima, doručak gubi svoj tradicionalni status.

Budućnost doručka vjerojatno neće biti definirana jednom univerzalnom formulom, već nizom personaliziranih pristupa prehrani.

Tehnologija, nutricionističke aplikacije i genetika već nude personalizirane planove prehrane koji sugeriraju kad je najbolje jesti i nije nužno da se to događa ujutro. U tom kontekstu, možda bismo se svi trebali prestati pitati što doručkovati, a početi se pitati treba li mi doručak uopće?

Vrijeme je za osobniji pristup prehrambenim mitovima

Doručak, taj nekoć neupitni stub zdrave prehrane, više nije univerzalna istina. Sve više ljudi preispituje njegove stvarne koristi, industrijske motive i osobne potrebe. Umjesto da ga ukinemo ili uzdignemo, možda ga je vrijeme – relativizirati. U konačnici, prvi obrok dana ne mora biti doručak. Možda je prvi obrok dana onaj prvi trenutak u kojem konačno oslušnemo što našem tijelu zapravo treba.