Tabu zvan mama: Žene bi trebale odgajati djecu kao da nemaju posao i raditi kao da nemaju djecu

Budi mama! Doji što dulje, do prve godine barem ni nemoj dijete slati u vrtić prije treće. Treba mu mama. Ne oslanjaj se previše na baka-servis. Budi prisutna i posvećena. Jutarnje maženje pa doručak. Parkić do podne pa spavanac. Dan bez ekrana, svaki dan. Samo Montessori igre i učenje. Razvijaj djetetove talente i kreativnost. S discipliniranjem oprezno. Svaki dan voće i povrće. Sve samo na pari i kokosovom ulju po metodi Beba vođa dohrane, naravno. Oprat će se.

Ali…

Budi majka! Povratak s porodiljnog nakon godinu dana jer… treba popuniti obiteljski budžet, a i situacija na poslu nije najbolja. Treba se vratiti u sedlo dok još nije kasno. Nemoj si dozvoliti da izbivaš previše s posla. Bolesno dijete? Ah… Projekt se mora završiti. Uključi se u call u 18:00, to je podne po američkom vremenu i važan sastanak s klijentom je u pitanju. Pojavi se na poslovnoj večeri u četvrtak, u svom najboljem izdanju, naravno. Ne pravdaj se i ne žali, a pogotovo ne spominji neprospavane noći. Samo isporuči taj projekt.

PARADOKS MODERNIH MAMA

Biti mama (ili majka) u današnje je vrijeme poput hodočašća čija se destinacija resetira svakih osam sati. Misliš da si na pola puta do svoga svetoga grala, ali onda te ošinu društvene norme i očekivanja, mahom nerealna. I ako nisi u glavi posložena – period majčinstva pretvara se u kalvariju iz koje nikako ne možeš izvući zdravu glavu. A zašto ne možeš?

Zato jer te gospođa Đurđa iz računovodstva gleda preko naočala otkako si se vratila s porodiljnog nakon samo godinu dana. U njezino vrijeme to se tako nije radilo. Ona je sa svojim Petrom i Lukom bila kod kuće do pred školu. Suprug je radio, a ona je imala mogućnost biti posvećena majka i kućanica.

Nisi spokojna zato što si ostavila dijete u jaslicama, u histeričnim suzama i put do ureda ti je u magli jer si plakala svih 15 semafora. Ali treba se sabrati jer klijenti čekaju, a nadređeni želi proći prezentaciju koju si noćas radila do tri ujutro.

Nisi spokojna jer kupiš dijete u dežurstvu, a znaš da će večera biti odmrznuti bolonjez. Opet.

Nisi spokojna jer želiš vrijeme sa svojim djetetom. Želiš vikend s obitelji. Želiš zaspati sa svojom bebicom (manjom ili većom, nebitno)… ali, toliko je još neodgovorenih mailova, suđe u kuhinji, kostim za priredbu koji treba završiti, prezentacija koju treba dopuniti… U konačnici, i TI si tu. Ti kao žena s hobijima i svojim potrebama.

(NI)JE SVE TAKO SIVO

Čitaš ovo i misliš si: Ajme! Pa biti majka danas je grozno i mučno iskustvo. Je li to narativ koje nam društvo nameće s nerealnim standardima u kojima moraš moći sve, svaki dan? Daj 120 posto na poslu i još 150 posto kod kuće. Kako? Je li to razlog zbog kojeg žene češće rade u nepunom radnom vremenu (6,7 %) u usporedbi s muškarcima (3,1 %), što može ukazivati na prilagodbu radnog vremena obiteljskim obvezama?

Prema podacima Eurostata, u Europskoj uniji 2021. godine stopa zaposlenosti žena iznosila je 67,7 %, dok je za muškarce bila 78,5 %, što ukazuje na rodni jaz u zaposlenosti od 10,8 postotnih bodova.

Ovi podaci odražavaju izazove s kojima se žene suočavaju pri ulasku i ostanku na tržištu rada, posebno kad postanu majke

U Hrvatskoj, prema Izvješću o indeksu rodne ravnopravnosti za 2019. godinu, žene u parovima s djecom zarađuju 26 % manje od muškaraca, dok je taj postotak 23 % za žene bez djece. Ovi podaci ukazuju na značajan rodni jaz u plaćama, koji je još izraženiji među visoko obrazovanim osobama, gdje doseže 28 %.

NEDOSTATAK FLEKSIBILNOSTI I PODRŠKE

Jedan od ključnih problema s kojima se majke suočavaju jest nedostatak fleksibilnih radnih aranžmana i podrške za usklađivanje poslovnih i obiteljskih obveza. Iako se fleksibilno radno vrijeme često promovira kao rješenje, istraživanja pokazuju da ono može dovesti do povećanja radnih sati i stresa, posebno za žene.

Dodatno, prema podacima Eurostata, oko 40% zaposlenih roditelja koristi profesionalnu skrb za djecu, dok je taj postotak samo 25% među nezaposlenima ili onima izvan radne snage

To sugerira da mnoge obitelji nemaju pristup ili si ne mogu priuštiti kvalitetnu skrb za djecu, što dodatno otežava ženama povratak na posao nakon porodiljnog dopusta.

Kulturne norme i očekivanja također igraju značajnu ulogu u oblikovanju iskustava žena na radnome mjestu. U mnogim društvima, uključujući Hrvatsku, tradicionalne rodne uloge još uvijek prevladavaju, pri čemu se od žena očekuje da preuzmu primarnu odgovornost za brigu o djeci i kućanstvu. To može dovesti do toga da žene češće biraju ili su prisiljene na rad s nepunim radnim vremenom, što negativno utječe na njihovu karijeru i financijsku neovisnost.

REALNOST JE NEREALANA

Kad bi barem zaključak ove teme bio jednostavan. Kad bih barem tekst mogla završiti s pet koraka, ili sedam savjeta… Ali realnost je drukčija. Dvostruka očekivanja koja se postavljaju pred žene – da budu savršene majke i besprijekorne profesionalke – nisu samo nerealna nego i nepravedna. A kritika je, koliko bila upućena društvu, ipak upućena i nama, majkama, djelomice.

Bez da zadirem u tuđi odabir, niti mislim da postoji “ispravno” i “pogrešno”, smatram kako je važno da svaka majka za sebe složi listu prioriteta. I to nije neka ultimativna i konačna lista

Ona se mijenja: možda tjedno, možda kvartalno, možda periodično, ali se mijenja. Mogu samo iz vlastitog iskustva reći: da, želim i karijeru i djecu!

Ne mislim da trebam birati niti se opravdavati. Da, neke dane mi je posao na prvome mjestu i “važniji” od skuhanog ručka i izlaska u park s djecom. Ti dani ne dominiraju, ali su nužni u realnosti koju živim, u kojoj zarađujem i plaćam račune. Ne želim da me itko zbog toga osuđuje.

I sve je ok. Mala i dalje cica, nije pred ekranima, radi nered po stanu… ali nije centar svijeta u svakom trenutku. Mi majke moramo, prije svega i svih, biti blage same prema sebi pa se možda dogodi domino efekt koji dođe do gospođe Đurđe iz računovodstva, koja će sljedeći put, umjesto pogleda preko naočala, reći: ŽENO, SVAKA ČAST.