Solo putovanja kao oblik tišine: što žena nauči kad nije ni u čijem društvu osim svog

Nekoć percipirano kao ekscentričnost, pa čak i rizična hrabrost, solo putovanje za žene danas je sve više afirmirani životni izbor. Ne kao posljedica nedostatka opcija, već upravo suprotno: kao svjesna odluka da se vlastito društvo stavi na prvo mjesto. U vremenu u kojem smo konstantno izloženi tuđim pogledima, mišljenjima, porukama i obavezama, putovanje bez pratnje postaje više od avanture. Postaje oblik tišine. Osobni ritual samopropitivanja, neometane slobode i istinskog dijaloga sa samom sobom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Katia Erokhin (@katiaerokhin)

Žene sve češće kreću same na put, ne da bi se izolirale, nego da bi se vratile – sebi.

Trend solo putovanja u posljednjih deset godina bilježi kontinuirani rast, a sve više žena svih dobnih skupina odlučuje se za taj oblik odmora od svijeta, očekivanja i stalne potrebe da budemo “društveno prisutne”. Jer, kako ističu mnoge putnice – tek kad ostaneš sama, sa sobom, na nepoznatom mjestu, možeš čuti ono što inače prešutiš: vlastiti unutarnji glas.

Zašto žene sve češće biraju solo putovanja?

Od Indije do Islanda, od Maroka do Meksika, broj solo putnica kontinuirano raste. Prema podacima portala za putovanja kao što su Booking.com i Hostelworld, više od 70% žena koje su putovale same navodi emocionalnu obnovu, osjećaj kontrole i osobni razvoj kao ključne razloge odluke. Štoviše, većina njih priznaje da su se upravo na takvom putovanju osjećale najviše – živo.

No to nije samo pitanje geografije, nego i psihologije.

Solo putovanje ženama omogućuje izlazak iz uloga koje svakodnevno nose: partnerice, kćeri, majke, prijateljice, šefice. Bez obaveze da se s nekim dogovaraju što će jesti ili kojim putem će krenuti, uče osluškivati vlastite ritmove, želje i granice. A često i prvi put otkrivaju koliko ih je toga sputavalo kod kuće – a da toga nisu bile svjesne.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Eva zu Beck | Raw Adventure (@evazubeck)

Tišina kao luksuz: introspekcija u pokretu

U društvu koje favorizira neprekidnu dostupnost i konstantan dijalog, bilo uživo, bilo online, tišina je postala nova rijetkost. A solo putovanje ženama nudi upravo to: priliku za unutarnju tišinu. I ne, ne govorimo o zen meditaciji pod palmom (iako i to ima svoje čari), nego o svakodnevnim trenucima u kojima ne moramo igrati ni jednu ulogu.

Nismo nečija suputnica, nismo tema fotografije, nismo logističarka itinerera. Samo smo – mi.

Upravo u toj tišini često se dogodi i pomak: kada prestanemo tražiti potvrdu izvana, počinjemo ju graditi iznutra. Solo putovanja, dakle, nisu eskapizam, već metoda emocionalne autoregulacije. Psiholozi ovakav oblik samoće sve više definiraju kao zdrav način resetiranja, gdje je odsustvo buke (vanjske i unutarnje) preduvjet za emocionalni rast.

 Izazovi postoje, ali nisu nepremostivi

Naravno, solo putovanja nisu uvijek romantična razglednica slobode. Žene koje putuju same i dalje se susreću s društvenim predrasudama, zabrinutim komentarima (“Ali nije li to opasno?”) i ponekim čudnim pogledima lokalaca koji nisu navikli vidjeti ženu samu i to sretno samu.

No, upravo je u tome snaga tog iskustva. Prevladavanje strahova, snalaženje u nepoznatom gradu, večera za jednu osobu bez nelagode… Sve su to sitne pobjede koje iz temelja mijenjaju percepciju vlastite snage. Jer kad naučimo biti same, više nikada nećemo pristati na polovične odnose samo da bismo bili u društvu.

pročitajte još

Luksuz koji se ne vidi: Vrijeme, samoća i tišina kao novi statusni simboli

Solo putovanje nije samo destinacija, već način bivanja

Dok se svijet ubrzano vrti, a sve se mjeri brzinom, učinkom i dojmovima, solo putovanje nas vraća osnovama. Gdje želim biti? Što me veseli? S kim (ne) moram dijeliti doručak?

Ironično, u toj osami otkrivamo ne samo svijet, već i sebe, bez filtera, očekivanja i šablona.

Za mnoge žene, solo putovanja ne prestaju nakon jedne destinacije. Ona postaju dio identiteta, nova filozofija življenja gdje više nije pitanje “koga da povedem?”, nego “što ću sebi priuštiti iduće?”. A odgovor je često jednostavan. Tišinu, mir i onu vrstu slobode koju ne morate nikome objašnjavati.