Što radimo krivo kad govorimo o adolescentima i online mizoginiji?

Djeca i adolescenti između deset i 17 godina najčešće su oni koji su počinitelji te oni koji trpe zlostavljanja na internetu, a djevojčice su među glavnim žrtvama. Što se može učiniti da ih zaštitimo – i da zaštitimo sebe?

TV serija “Adolescencija”, objavljena u ožujku 2025. na Netflixu, skrenula je pozornost na temu o kojoj se u posljednje vrijeme puno govori zbog brojnih vijesti: toksična muževnost, mizogine mreže na internetu i sadržaj mržnje protiv žena lako dostupan na društvenim mrežama. Konkretno, “Adolescencija” se fokusira na takozvane incele ( nedobrovoljne celibate), mizoginu online zajednicu heteroseksualnih muškaraca koji nemaju seksualne veze i za to krive žene, govoreći da bi ih one odbacile i time ih lišile onoga što smatraju svojim pravima.

Utjecaj društvenih mreža na incelizam kod adolescenata

Opasan i nasilan, incelizam je već 2023. godine definiran kao ideologija koja “ima sva obilježja ekstremizma” od strane Centra za istraživanje i dokaze o sigurnosnim prijetnjama, istraživačkog centra koji financira britanska vlada, a koji istražuje i razumije sigurnosne prijetnje. Međutim, u Velikoj Britaniji britanska TV serija nije samo dovela do rasprava o raširenoj mizoginiji i nasilju temeljenom na spolu nego je i ponovno pokrenula raspravu koja se ovdje vodi godinama, naime, o utjecaju pametnih telefona i društvenih mreža na djecu i tinejdžere te što se može učiniti kako bi ih se zaštitilo.

Zakon o online sigurnosti, skup pravila usmjerenih na zaštitu djece, tinejdžera i odraslih od online sadržaja koji se smatra opasnim, već je uveden 2023. godine: odobren je nakon smrti Molly Russell, 17-godišnje djevojke koja si je 2017. oduzela život nakon što je patila od depresije i pristupala online sadržaju povezanom sa samoubojstvom i samoozljeđivanjem. Međutim, nakon izlaska serije “Adolescencija”, mnogi pozivaju na više aktivnosti kako bi se dječaci i djevojčice zaštitilo od potencijalno štetnog sadržaja te kako bi se spriječilo radikalizaciju mladića na internetu i mizogino nasilje: osam od deset roditelja zapravo smatra pametne telefone opasnima za svoju djecu. To nije neutemeljen strah: prošlogodišnje istraživanje pokazalo je da su oni koji čine i najviše pate od online zlostavljanja djeca i adolescenti u dobi od deset do 17 godina, a djevojčice su među glavnim žrtvama.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli michel ghanem (@tvscholar)

Treba li zabraniti društvene mreže maloljetnicima

Među prijedlozima koji se raspravljaju u Ujedinjenom Kraljevstvu jest, dakle, onaj o zabrani korištenja pametnih telefona u školama ili pristupa društvenim mrežama za tinejdžere putem novog zakona, kao što se već dogodilo u Australiji: ovdje je, naime, prošle godine odobren zakon kojim se zabranjuju društvene mreže maloljetnicima mlađima od 16 godina. Danas se, međutim, mnogi stručnjaci pitaju je li to doista pravi put i, prije svega, predstavlja li rješenje za mizoginiju i rodno uvjetovano nasilje.

Ako pogledamo podatke, sasvim je očita i visoka uporaba uređaja od strane najmlađih te to što sve mlađa djeca imaju slobodan pristup online sadržaju, bez filtera. Neka nedavna izvješća pokazala su, na primjer, da u Engleskoj 69 % djece i mladih između osam i 15 godina provodi više od dva sata ispred računalnog zaslona, ​​pametnog telefona, tableta ili igraće konzole; a 23 % troši više od četiri. Osim toga, sve veći broj djece u dobi 5-7 godina koristi internet ili aplikacije poput TikToka, Discorda i Instagrama.

Ipak, razmišljati o rješavanju problema mizoginog nasilja jednostavnim zabranjivanjem korištenja interneta, mladima ne samo da nije dovoljno, već može biti i neučinkovito. U Engleskoj su, primjerice, mnoge škole već uvele politike i propise koji ograničavaju ili potpuno zabranjuju korištenje pametnih telefona: to se odnosi na 99,8 % osnovnih i 90 % srednjih škola. Nacionalna zabrana stoga bi malo toga promijenila za te škole i dječake i djevojčice koji ih pohađaju.

Nadalje, kako je Lucy Foulkes, psihologinja i istraživačica mentalnog zdravlja adolescenata na Sveučilištu u Oxfordu, napisala u britanskim novinama The Guardian, istina je da su društvene mreže transformirale društvene interakcije za sve, ali njihovo demoniziranje predstavljalo bi “pretjerano pojednostavljenje” stanja mentalnog zdravlja i relacijskih sposobnosti adolescenata. A onda, kako dodaje Foulkes, za mnoge dječake i djevojčice, internet i društvene mreže predstavljaju vrlo koristan i jedinstven resurs za otkrivanje sebe, učenje i razumijevanje svijeta oko sebe.

Potrebne su radikalne intervencije

Iz ovog načina vođenja rasprave proizlazi i još jedna tema, a to je pokušaj svođenja rodno uvjetovanog nasilja na generacijski problem. Ovo je vrlo opasan pristup: izloženost mizoginom sadržaju bez svijesti i alata dok ste vrlo mladi nesumnjivo utječe na vaš identitet i svjetonazor, a manipulativna sposobnost onih koji proizvode taj sadržaj – od mizoginih influencera do incel foruma – može se lako ukorijeniti u um adolescenta.

Kao što je napisao Jack Thorne, jedan od autora knjige “Adolescencija”, provođenje samo malo vremena na određenim stranicama i aplikacijama društvenih mreža može brzo dovesti do “mračnih prostora”. Međutim, mizogina mržnja nije problem koji pogađa samo mlade, već sustavan fenomen koji prožima cijelo društvo i sve generacije. Doista, posebno danas, mnogi muškarci na vlasti učinili su mizoginiju, rodno zasnovano nasilje i toksičnu muževnost prepoznatljivim osobinama, razlozima za ponos: to je slučaj, na primjer, s predsjednikom Sjedinjenih Država Donaldom Trumpom i njegovom administracijom, sastavljenom od muškaraca optuženih i/ili osuđenih za seksualno zlostavljanje i nasilje, i upravo se na njih mnogi mladi muškarci, posebno bijelci, ugledaju kao na uzore. Ukratko, mizoginija nije proizvod digitalnog svijeta, već patrijarhalne kulture u kojoj živimo: online se može pronaći prostor i način kako da se afirmira, dobije podrška i radikalizira.

Problem raširene online mizoginije među mladima i radikalizacije stoga treba tražiti negdje drugdje. Kao što je profesor Robert Lawson napisao u knjizi “The Conversation”, suzbijanje mizoginije i online nasilja nad ženama i djevojčicama putem zakona i kampanja za podizanje javne svijesti nije dovoljno: umjesto toga, potrebne su radikalne intervencije u školama, obiteljima, institucijama i zajednicama. Prema Lawsonu, stalni, otvoreni i podržavajući razgovori između roditelja i djece daleko su važniji i učinkovitiji od zabrane pametnih telefona iako to još uvijek nije jednostavno rješenje.

Da bi se razgovaralo o osjetljivim temama, prvo je potrebno da sami roditelji imaju odgovarajuće alate za rješavanje problema i da njihova djeca osjećaju da se mogu mirno otvoriti, a barem u Italiji to već predstavlja ograničenje: prema nekim podacima Zaklade Openpolis, adolescenti, kako odrastaju, osjećaju da ne mogu lako razgovarati sa svojim roditeljima. Openpolis također ističe da i sinovi i kćeri imaju manje poteškoća u suočavanju s majkama nego s očevima.

Još jedna važna točka koju spominje Lawson tiče se emocionalnog i seksualnog odgoja u školama, koji je nužan, ali bi se o njemu trebalo razmišljati na drukčiji način: ne toliko kao o pukom školskom satu (ili, još gore, kao o izvannastavnoj aktivnosti, kao što se pokušalo u Italiji), već kao o pristupu koji integrira rodnu ravnopravnost u cijeli kurikulum. Nadalje, bitno je da njime upravljaju iskusni ljudi koji rade na području borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja te također osiguravaju put do osposobljavanja za nastavnike. Lawson također smatra da moramo više razgovarati o nedostatku prilika izvan škole za najmlađe. Posljednjih godina vrlo se malo ulagalo u mlade ljude i usluge namijenjene njima, a nekoliko puta kad se to pokušalo, više se činilo kao promidžba nego kao konkretna intervencija temeljena na potrebama teritorija.

To se dogodilo, na primjer, u Caivanu. Nakon otkrića zlostavljanja i silovanja koje je mjesecima nad dvjema djevojčicama u dobi od deset i 12 godina činila skupina maloljetnika i odraslih, talijanska vlada je, uz strože kazne, isplanirala i investicijski plan za niz aktivnosti za preuređenje teritorija. Među njima je bila i obnova sportskog centra, koji je otvoren u svibnju prošle godine, a operacija je, međutim, efektivno isključila već prisutne i operativne sportske udruge.

Phoenix Volley Caivano, odbojkaška udruga s 400 članova koja se borila za plasman u Serie B 2024. godine, izjavila je da ne može trenirati u sportskom centru jer objekt nema prostor namijenjenog odbojci. Isto vrijedi i za druga sportska društva u Cavianu i sa stotinama mladih članova. Sportski centar nije čak ni besplatan, pa – kao što se često događa – samo oni koji si to mogu priuštiti mogu uživati ​​u određenim mogućnostima. “Usred nepovezanih zajednica i snažne kombinacije nesigurnosti, prekarnosti i iznevjerenih očekivanja”, piše Lawson, “nije iznenađenje da mnogi mladići pronalaze utjehu u online svijetu koji im daje potvrdu, osjećaj pripadnosti i zajedništva.” Prema istraživaču, stoga je britanska TV serija “Adolescencija” pokrenula neke važne razgovore među roditeljima, dječacima i političarima. Ali da bi se napravila razlika u načinu na koji se mladići snalaze u svijetu, kako se nose s odbijanjem i kako se nose s teškoćama s kojima se susreću u životu, te razgovore moraju podržati konkretna ulaganja i djelovanje.

Autorica: Alessandra Vescio

Preuzeto: Marie Claire Italy