Velika dilema putovanja: Je li (ikada) u redu nagnuti sjedalo u avionu? 

U eri kada avioni lete sve češće, sjedala su sve uža, a prostor za noge postaje dragocjeniji od Wi-Fi veze na 10.000 metara visine, jedno pitanje i dalje uporno dijeli putnike u dva tabora. Riječ je o vječnoj, kontroverznoj, i reklo bi se, gotovo filozofskoj dilemi: je li u redu nagnuti sjedalo u avionu?

Naizgled bezazlena radnja, lagano povlačenje ručice i spuštanje naslona prema unatrag u stvarnosti zna izazvati čitavu paletu emocija. Od suzdržanog stiskanja čeljusti do otvorenih rasprava i „slučajnih“ udaraca koljenom u naslon ispred. Ali kako je jedan običan mehanizam za nagib postao društveno minsko polje zrakoplovne etike? Vrijeme je da sjednemo (uspravno) i sagledamo stvari iz više kutova.

Kultura zrakoplovnog bontona: gdje prestaje pravo, a počinje pristojnost?

Tehnički gledano, sjedalo u avionu je dizajnirano tako da se može nagnuti. Proizvođači su to omogućili, zrakoplovne kompanije odobrile, a stjuardese će vam vrlo rado pokazati kako se to radi. Međutim, ono što je legalno ne znači nužno da je i društveno prihvatljivo.

Sjedalo u avionu prostor je koji privremeno dijelimo s desetak, stotinu, a ponekad i više stotina nepoznatih osoba. Pristojnost, empatija i svjesnost tuđeg prostora postaju važniji od vlastite udobnosti. Ako ste ikada pokušali otvoriti laptop dok vam je osoba ispred odlučila „uhvatiti malo sna“, znate o čemu govorimo. U tim situacijama ergonomija prestaje biti znanost, a postaje kompromis.

Kada je prihvatljivo nagnuti sjedalo u avionu?

Postoji nekoliko nepisanih pravila koje iskusni putnici intuitivno poštuju. Naginjanje sjedala tijekom obroka, primjerice, većina smatra čistom neuljudnošću.

Također, ako je riječ o letu kraćem od dva sata, možda vrijedi pretrpjeti blagu nelagodu i ostaviti naslon u neutralnoj poziciji. Ako ništa, barem iz solidarnosti prema putniku iza vas koji pokušava preživjeti s koljenima pritisnutima uz prednji džep sjedala.

No, ako letite prekooceanski, noć je pala, a kabina je potonula u tišinu, povremeno prilagođavanje sjedala kako biste pronašli bolji položaj za spavanje ne samo da je razumljivo, nego i očekivano. Ključ je, kao i u svemu, komunikacija.

Lagani pogled unatrag, kratko upozorenje, možda čak i osmijeh (ne, stvarno nije zastarjela praksa) mogu učiniti čuda i spriječiti pasivno agresivne drame u zraku.

Tanka linija između komfora i konflikta

Zrakoplovi su prostori u kojima su privatnost i komfor luksuz, a osobni prostor gotovo mitološka kategorija. Upravo zato svaka gesta, koliko god mala, nosi veću težinu. Nagnuti sjedalo nije zločin, ali može biti okidač. Jedan naslon unazad često može poremetiti nečiji ručak, radni zadatak, pa čak i, budimo iskreni, psihički mir.

Zato nije loše zapitati se: jesu li ta dodatna dva centimetra nagiba vrijedna nelagode koju možda stvaramo drugima?

Ili je možda vrijeme da svi kolektivno priznamo da su nas zrakoplovne kompanije natjerale da ratujemo za prostor koji bi trebao biti standardan, a ne privilegija?

Bonton u zraku je uvijek poželjan suputnik

U svijetu koji sve više cijeni individualizam, zrakoplovi ostaju jedno od rijetkih mjesta gdje su kompromis i suosjećanje još uvijek neophodni za suživot. U redu je željeti udobnost, ali isto tako, u redu je pokazati obzir prema potpunom strancu koji se nada da će moći barem pročitati novine, a da mu naslon ne sjedne na nos.

Dakle, odgovor na pitanje „je li u redu nagnuti sjedalo u avionu?“ nije jednostavan. Nije „da“ i nije „ne“. Odgovor je možda, „kad treba i kako treba“. Ali iznad svega, odgovor je „s osjećajem za mjeru“. I naravno, ako ikada posumnjate, jednostavno pitajte osobu iza vas. Možda ćete biti iznenađeni koliko malo je potrebno da let bude ugodniji za sve.