Slučaj “neanimorfije”: A što ako ne želimo (ili nismo u mogućnosti) izgledati duplo mlađe od svoje dobi?

Nikada nismo imali više načina da ublažimo vidljive znakove starenja. No, kako se definicija onoga što je „normalno” mijenja, što se događa s onima koji odluče ne slijediti taj trend?

Ako još niste imali „zadovoljstvo” susresti se s njim: VISIA je uređaj za snimanje lica i analizu kože koji koriste estetske klinike i brendovi za njegu kože kako bi vam pružili digitalni prikaz stanja vaše kože. Sjednete ispred monitora, a kamera snima vaše lice iz zastrašujuće blizine – bez šminke – te mapira pojave poput bora i oštećenja uzrokovanih suncem. No, uređaj nudi i još jedan, pomalo podmukao parametar: uspoređuje vaše rezultate s golemom globalnom bazom podataka te rangira vaš izgled u odnosu na druge osobe iste dobi, spola i tipa kože. Rezultat od 80 % znači da imate manje bora, mrlja i vidljivih pora od 80 % ostalih ljudi u vašoj skupini.

Naravno, upravo je to onaj dio koji sve najviše zanima. Ne samo pitanje „kako mi izgleda koža?”, već: kako ona izgleda s obzirom na moje godine? Kako stojim u usporedbi s tisućama drugih ljudi moje dobi? Starim li „bolje”? Izgledam li mlađe? I pobjeđujem li time, na neki način, u životu?

Sudeći prema vanjskom izgledu, dobro starenje i pokušaj prkošenja prirodnom procesu starenja igra je u kojoj mnogi od nas pobjeđuju. U posljednjih nekoliko desetljeća, otkako je nastupila revolucija „kozmetičkih korekcija”, ljestvica očekivanog izgleda za određenu kronološku dob neprestano se podiže. Ranije ove godine pojavio se viralni trend koji ukazuje na razliku u izgledu između Blanche Devereaux – 53-godišnjeg lika iz američkog sitcoma *Zlatne djevojke* (koju je glumila Rue McClanahan, tada 51-godišnjakinja, tijekom snimanja prve sezone 1985. godine) – i današnjih slavnih osoba u pedesetima, poput Gwyneth Paltrow (54) i Jennifer Lopez (57). *Zlatne djevojke* izgledale su poput glamuroznih baka, dok Gwyneth i J-Lo više nalikuju vlastitim unukama.

U kolovozu su se Nicole Kidman i Sandra Bullock pojavile na crvenom tepihu povodom filma *Practical Magic 2*, izgledajući tek neznatno drukčije nego u originalnom filmu iz 1998. godine. U rujnu je na red došla 56-godišnja Rachel Weisz; blistala je dok su je fotografi snimali na setu nastavka filma *Mumija*, 27 godina nakon originala.

PROFIMEDIANicole Kidman i Sandra Bullock na premijeri filma “Practical Magic 2”

Naravno, sve te žene doista izgledaju starije. Što god poduzeli kako biste očuvali mladolikost – počevši od tridesetih godina nadalje – nemoguće je izbjeći gubitak kolagena ili promjene u prirodnom sjaju kože. Ipak, kod mnogih holivudskih glumica primjećuje se upečatljiv, gotovo šokantan izostanak uobičajenih znakova starenja: linija i bora, spuštenih kapaka ili opuštene linije čeljusti. Danas su čela glatka, bez ijedne bore. Linije čeljusti su zategnute. Ten zrači takvom prirodnom blistavošću da je nemoguće razlučiti je li riječ o vještom šminkanju ili dobrim genima. Činjenica je da danas postoji toliko načina za zaštitu od starenja da je svako iduće desetljeće doživjelo radikalnu preobrazbu, čime se mijenja naša predodžba o tome kako bi trebala izgledati osoba u tridesetim, četrdesetim ili pedesetim godinama života.

Kada sam prije 25 godina počela raditi kao urednica rubrike o ljepoti, među tvrtkama za njegu kože prevladavalo je mišljenje da se prve sitne linije i bore počinju pojavljivati u tridesetima.

Gubitak volumena započinjao je tek u perimenopauzi, odnosno u četrdesetima, dok su se duboke bore – one na koje kreme više ne mogu djelovati – počinjale stvarati u pedesetima. Danas je ta početna granica pomaknuta za čak 20 godina. Linije i bore ne moraju se nužno pojaviti sve do kasnih četrdesetih ili pedesetih godina života. Štoviše, danas možete biti u šezdesetima, a i dalje imati jedru kožu koja zrači.

Kako je došlo do tog pomaka? Kada su šezdesete postale „nove tridesete”? Kada je „neanimorfija” (stručni izraz za izgled koji je znatno mlađi od stvarne kronološke dobi) postala tako uobičajena pojava?

Nakon facelifta Kris Jenner u Hollywoodu je nastala još veća pomama za tim zahvatom

To je, dakako, velikim dijelom rezultat estetskih zahvata, koji nedvojbeno donose najbrže i najdrastičnije promjene u izgledu. No, uz te su zahvate svakako pridonijeli i dosljedna, svakodnevna primjena proizvoda sa zaštitnim faktorom (SPF) među ljubiteljima njege kože, kao i sve veća dostupnost retinoida – derivata vitamina A za lokalnu primjenu – koje dermatolozi i dalje smatraju „zlatnim standardom” u borbi protiv starenja kože.

Pomaže i rani početak. Jennifer Lawrence nedavno je izjavila da je ozbiljno započela svoje „putovanje s retinolom”, a Hailey Bieber govorila je o svom zanimanju za znanost o dugovječnosti i primjeni NAD+ tretmana; u jednoj epizodi serije *The Kardashians* izjavila je: „Koristit ću NAD do kraja života i nikada neću ostarjeti.” Prošle je godine, u dobi od 42 godine, komičarka Katherine Ryan podvrgnuta potpunom faceliftingu. Objasnila je da je nakon nekoliko trudnoća osjetila kako joj se lice promijenilo, što je u njoj izazvalo osjećaj otuđenosti; rekla je kako samo želi izgledati onako kako je izgledala prije trudnoća.

Znači li to da danas, ako ne poduzimate baš ništa, izgledate znatno starije od svojih vršnjaka?

PROFIMEDIASlavne ljepotice i sa zahvatima izgledaju vrlo prirodno no neobično mladoliko. Je li to novi cilj?

Jedna od upečatljivih značajki nove potrage za mladolikošću koja prkosi godinama jest entuzijazam s kojim je mnoge žene danas prihvaćaju. Unatoč značajnim iznimkama – poput Kate Winslet i Jamie Lee Curtis, koje se bore protiv tiranije „anti-age” lobija te se prikazuju bez botoksa i filera, a ponekad čak i bez šminke – jedna od najvećih promjena u našoj kulturi „dorada” jest činjenica da mnogi od nas, čini se, uistinu uživaju u tom procesu. Možda je to zato što danas doista možemo postići veliku razliku; zahvaljujući impresivnim, klinički dokazanim proizvodima i estetskim zahvatima koji daju prirodan izgled, više nemamo osjećaj – kao što smo možda nekad imali – da vodimo unaprijed izgubljenu bitku. Možda je razlog u tome što se njega kože stopila s brigom o sebi, pa složeni i skupi tretmani te rutine više ne djeluju kao naporan trud, već kao oblik ugađanja samome sebi. Možda je ljepota postala svojevrsno igralište, pri čemu trgovine poput Space NK-a i Sephore pretvaraju kupovinu kozmetičkih proizvoda – koja je nekoć bila istovremeno napad na osjetila i vježba u sumnjanju u vlastitu vrijednost – u pozitivnije, pa čak i osnažujuće iskustvo.

No, ipak se postavlja pitanje: što ako niste osoba koja želi ulagati toliki trud? Što ako ne vidite potrebu za tim, ili nemate vremena, odnosno financijskih sredstava?

Postoje li danas dva lica svakog životnog desetljeća – ono „staro”, s vidljivim znakovima starenja koje smo dosad smatrali neizbježnim dijelom života, i ono „novo”, u kojem se protiv starenja poduzima apsolutno sve, što rezultira znatno mladolikijim izgledom? Znači li to da, ako jednostavno ne poduzmete ništa, izgledate znatno starije od svojih vršnjaka?

Čini mi se da je odgovor vjerojatno potvrdan. No, kao što to često biva u životu, možda je upravo nedjelovanje samo po sebi čin pobune. Sav taj trud nameće vječno pitanje: ako ste toliko zaokupljeni beskrajnom borbom za održavanje nekog „osnovnog standarda” (ili spuštanje kriterija starenja), što pritom propuštate? A bi li te druge stvari – večernje druženje s prijateljima, ona jedna čaša vina viška (koja možda i nije bila najpametnija odluka), velika kutija čokoladnih kuglica Maltesers – mogle biti upravo ono što vas čini sretnima? I bi li ta sreća – šapnut ću to – mogla biti tajna protiv starenja sama po sebi?

Platforme poput Substacka prepune su priča o ponovnom osmišljavanju života u srednjim godinama – uglavnom žena koje za sebe stvaraju „drugi čin”; čin u kojem prestaju ugađati drugima i prigrljuju novootkrivenu slobodu, proizašlu iz sretnog spoja smanjenih obiteljskih obveza i činjenice da ih više nije briga što drugi misle. One su ponovno znatiželjne, samopouzdanije i spremne na promjene. To je jedna drugačija vrsta borbe protiv starenja – ona koja se, vjerujem, može odraziti i na vašem licu.

Kada mi je uređaj VISIA pokazao da izgledam sedam godina starije od prosjeka žena moje dobi, jedna prijateljica (kojoj sam se neutješno jadala) rekla je: „Ali taj stroj te ne poznaje. On ne zna što nosiš u sebi.” I bila je u pravu. Taj „osnovni standard” – gdje god bio postavljen i kamo god na kraju dospio – samo je jedno od mjerila starosti. Ako odskačete od njega, to ne znači da ste podbacili. To je samo kronologija. Junakinje serije *Zlatne djevojke* (The Golden Girls) možda su izgledale starije, ali su se pritom sjajno zabavljale.

Ovaj tekst napisala je Nicola Moulton, a u originalnom izdanju objavljen je na Marie Claire UK.