Luksuz koji se ne vidi: vrijeme, samoća i tišina kao novi statusni simboli

Nekad je bilo jednostavno prepoznati luksuz. Imao je etiketu, sjaj, logotip i adresu. Bio je u kožnatim sjedalima privatnih aviona, u šampanjcu koji ne možete izgovoriti bez francuskog akcenta i u stvarima koje su jasno poručivale: “ja imam, a ti nemaš”. No, stvari su se promijenile. Diskretno, gotovo nečujno, kao i sama tema ovog članka.

Luksuz koji si mogu priuštiti samo rijetki

U svijetu u kojem smo neprestano dostupni, neprekidno pod pritiskom da budemo produktivni, vidljivi i angažirani, luksuz više nije ono što možemo pokazati, već ono što možemo zadržati za sebe.

I to ne u obliku predmeta, već u formi vremena, samoće i,  najradikalnije od svega, tišine.

Na prvi pogled to možda ne izgleda kao luksuz. Uostalom, tko danas nema pristup tišini? Ali pravi luksuz nije u tišini koju pružaju bežične slušalice, već u unutarnjoj tišini – onoj u kojoj nema poruka, mailova, društvenih mreža, digitalnog šuma. U vremenu koje nije zakazano, planirano ni optimizirano. U prostoru koji nije ispunjen, već prazan. A to si, u današnje doba, mogu priuštiti samo rijetki.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Katia Erokhin (@katiaerokhin)

Vrijeme kao najskuplja valuta

U eri u kojoj se sve mjeri učinkom, koliko radimo, koliko treniramo, koliko objavljujemo, imati “višak” vremena postalo je znak ekskluzivnosti. Biti u mogućnosti reći “imam vremena” ravno je rečenici “mogu si to priuštiti”. Jer imati vremena danas znači imati moć nad vlastitim ritmom života, a to je privilegija koju si sve manje ljudi može dozvoliti.

I nije riječ samo o poslovnom rasporedu.

Čak i vikendi i slobodni trenuci postali su nova polja produktivnosti. Wellness rituali, knjige samopomoći, planinarenja, digitalni detoxi (koji, paradoksalno, završavaju na Instagramu). Upravo zato vrijeme bez svrhe, ono koje nije ničim ispunjeno, djeluje gotovo subverzivno. Postaje luksuzna izjava: “Ne moram ništa. I to je u redu.”

Samoća bez stigme: prostor za vlastite misli

Samoća se godinama percipirala kao nešto neželjeno. U društvu koje cijeni umreženost, zajedništvo i konstantnu razmjenu sadržaja, biti sam često se pogrešno tumačilo kao socijalni neuspjeh. No, u suvremenom luksuznom diskursu, samoća se rehabilitirala.

Ne govorimo o usamljenosti, već o izabranoj samoći.

O boravku u prostoru gdje nema očekivanja, gdje nitko ne traži našu pažnju, odgovor ni reakciju. Sve je više ljudi koji biraju solo putovanja, povlačenja u prirodu, vikende bez obaveza. Ne zato što nemaju s kim, već zato što znaju koliko samoća može biti obnavljajuća. I koliko prostora otvara za autentičnost. U svijetu gdje svi sve znaju o svima, imati svoj unutarnji svijet koji nije na displayu postaje vrhunac luksuza.

pročitajte još

U Finskoj se tišina smatra luksuzom i promovira u turističkim kampanjama

Tišina: najskuplja stvar u bučnom svijetu

Pokušajte sjediti u tišini deset minuta bez da dohvatite mobitel. Za mnoge je to postao izazov ravan maratonu. Tišina je postala gotovo provokacija jer nas tjera da čujemo vlastite misli. I upravo u toj tišini leži nova definicija luksuza: u mogućnosti da budemo sami sa sobom, bez vanjskih stimulacija, bez potrebe da nešto radimo, dijelimo ili dokazujemo.

Zato nije slučajno da high-end wellness resorti danas nude ne spektakularne zabave, već “silent retreats”, digitalne detoks programe, sobe bez Wi-Fi-ja i ture gdje se ne razgovara. I da, ta tišina dolazi po premium cijeni. No, prava vrijednost nije u cjeniku, nego u onome što pruža: mentalni prostor, smirenje, resetiranje sustava.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Katia Erokhin (@katiaerokhin)

Novi statusni simboli: diskretni, nevidljivi, ali moćni

Vrijeme koje nije unovčeno, samoća koja nije osamljivanje i tišina koja nije praznina – to su novi luksuzi današnjice. Ne mogu se nositi kao torbica ni parkirati ispred restorana.

Ne donose vam pratitelje ni lajkove. Ali donose ono što sve rjeđe nalazimo – mir.

U društvu koje je opsjednuto pokazivanjem, najhrabrija stvar može biti ne pokazati ništa. Luksuz više ne viče. On šapuće. I ako ga čujete, znate da ste među rijetkima.

U eri buke, tihi luksuz najjače odzvanja

Naš svijet možda još uvijek slavi vanjske znakove uspjeha, ali sve je više onih koji prestaju igrati tu igru. Oni koji znaju da ne postoji ništa skuplje od vremena koje je uistinu tvoje, tišine koja liječi i samoće koja ne traži objašnjenje. Taj novi luksuz nećete vidjeti na naslovnicama, ali ćete ga prepoznati u nečijem mirnom pogledu, u riječima koje nisu izgovorene samo zato da se nešto kaže, i u trenucima koji nisu uhvaćeni kamerom, već sačuvani iznutra.