Mogu li AI ljubavnice zamijeniti žene? Evo što kažu stručnjaci

Sjećate li se filma “Her” iz 2013. godine, u kojem je lik koji glumi Joaquin Phoenix kompletno zaljubljen u lik koji predstavlja Scarlett Johansson? Pa, Joaquin, odnosno Theodore i njegova asistentica Samantha završe u ljubavnoj vezi. Samo, Scarlettin lik, tzv. Samantha, jest umjetna inteligencija.

Film se odvija u bliskoj budućnosti i uistinu, ta bliska budućnost je stigla. Sve je veći broj muškaraca koji naginju ovakvim vezama, bile one monogamne ili poliamorne. U čemu je ovdje zapravo poanta, odnosno što je ono što nekoga može privući više od fizičkog dodira, topline daha ili spontanog dugačkog zagrljaja?

Neki smatraju da je umjetna inteligencija zapravo “savršen” partner za lagani život – nema “ne”, nema svađanja, sve može i ništa se ne traži zauzvrat.

U svijetu u kojem informacijski živimo lagodnije nego ikad, počeli smo se navikavati na to da možemo dobiti sve što poželimo. Sad i odmah. Ta se navika počela preslikavati i na međusobne odnose, a jasno je da tako nešto nije dugoročno održivo pa je logičan slijed događaja bio AI. No ima li tu logike?

Ovakvi su sadržaji poput pornografije, samo još bolji?

Nemalo puta i žene su se našle u situaciji da se dopisuju s Chat GPT-jem vezano uz određenu ljubavnu situaciju, pa joj pruži savjet koji joj je baš u tom trenutku trebao. Ah, kad bih to samo mogla čuti uživo…

Prava riječ u pravom trenutku osvaja, a sve više gubimo razliku između virtualnog i offline svijeta, pa je samo pitanje vremena kad će srca početi osvajati Samantha ili GPT

No što kad su na internetskim portalima poput Erobelle, vodeće europske erotične tehnološke stranice, djevojke kao što je Samantha zapravo “gole tinejdžerice”? Neki muškarci u pozamašnim godinama tvrde da su sadržaji na ovakvim portalima poput pornografije, samo još bolji.

To su uglavnom seksualno dostupni, emocionalno podložni i potpuno afirmativni fiktivni ženski likovi

Psihijatar i specijalizant Medicinskog centra Sveučilišta Jersey Shore dr. Nathan Carroll za francuski Marie Claire ističe da je takvim tehnološkim portalima u interesu eliminacija ženske slobode. Jer ti fiktivni likovi ne dolaze s komplikacijama, raspravama i izazovima s kojima se možemo susresti u partnerskom odnosu, već samo pružaju dobru zabavu.

Ova priča ide toliko daleko da se, osim što se AI djevojku može odabrati po izgledu, karakteristikama, sličnim seksualnim fantazijama, isto tako u nju i “ulaže” – nakitom, donjim rubljem i sličnim. S obzirom na to da je sve digitalno, naravno da je riječ o prevari, govore stručnjaci industrije umjetne inteligencije – netko namjerno ulaže novac (i to na tisuće funti) u nešto/nekoga što/tko ne postoji.

Jordan Conrad, klinički socijalni radnik, ističe koliko je ovo opasno nerealno – od nekoga imate feedback isključivo onda kad ga zatražite, a i taj netko nema vlastite interese ni potrebe. Nema drame, osjećaja krivnje, stresa, koji znaju doći s partnerskim odnosom te se odašilje poruka da nam drugi služe samo kako bi udovoljili našim potrebama. Onda dolazi do toga da osobe krenu ispražnjavati svoje nezadovoljstvo u realnim odnosima tako što će (se) “varati” s nekime iz nerealnog svijeta. Možda je tada i grižnja savjesti manja.

Odnosi bez prave empatije

Samo, u ovakvim vrstama odnosa empatije nema. Barem ne one prave, koja nas čini ljudskim bićima. Za francusko izdanje Marie Claire, psihoterapeutkinja Erica Schwartzberg govori da tako nešto može dovesti do emocionalnog otupljivanja te da se počinju gubiti socijalne vještine poput snalaženja u kompleksnim stvarnim odnosima.

“U svijetu u kojem je autentičnost trenutačno jedna od najkorištenijih riječi, ovdje te autentičnosti nema, već je sve samo imitacija onoga što mislite da vam u tom trenutku treba.”

Ovakvi odnosi daju lažan osjećaj sigurnosti u svijetu odnosa koji su postali poprilično sebični, naravno, pod utjecajem kapitalizma, konzumerizma, tehnološke revolucije i ostaloga. Super je misliti na svoje potrebe i razvijati maštu, znati što želimo, ali ako se ne poveže sa stvarnim iskustvom i stvarnim ljudima, stručnjaci se slažu da tako nešto dugoročnije uopće nema smisla.

Stvarne žene nisu Samanthe i stvarni muškarci nisu Chat GPT-ji, već slojevita bića. Ne bi li tehnološka revolucija ujedno trebala značiti i to da imamo i emocionalnu, ali i (konačno) revoluciju ravnopravnosti, a ne konstantnog nazadovanja?