Iverpanovi Organoidi budućnost su uređenja doma: Prirodne, a tako chic, ove površine dobile su novi look
Organoidi su izrađeni od prirodnih vlakana i smola bez štetnih dodataka. Sad su dostupni i u očaravajućim novim kombinacijama
Kd je bila malena, Louise Bourgeois nosila se s majčinom bolešću tako da je crtala paukove koji su je podsjećali na njezine vrijedne ruke. Kasnije je svojim kipovima u koje je utkala puno ljubavi i patnje zapanjila i oduševila svijet
U vremenu kad umjetnost sve više istražuje identitet, traumu i složenost ljudskog iskustva, Louise Bourgeois ostaje nezaobilazna figura čiji rad i danas nosi snažnu poruku. Najpoznatija po svojim monumentalnim skulpturama pauka, Bourgeois je tematizirala patrijarhat, majčinstvo i pitanje što znači da žene budu subjekti, a ne objekti umjetnosti. Njezini radovi nisu samo skulpture nego i duboki izrazi psihe, sjećanja i emocija.
Nijedan Bourgeoisin rad ne sažima njezin genij bolje od Maman (1999.), goleme skulpture pauka koja je postavljena diljem svijeta. Svojom veličinom i oblikom, može biti zastrašujuća na prvi pogled, no za Bourgeois pauk je bio oda majci, restauratorici tapiserija, ženi koja je utjelovljavala snagu i kreativnost. Rekla je: “Pauk je oda mojoj majci. Bila mi je najbolja prijateljica. Kao i pauk, moja je majka bila tkalja… Pauci su korisni i zaštitnički, baš kao i moja majka.”
Ta dvojnost, snaga i ranjivost, strah i zaštita centralna je za Bourgeoisin rad. Pauk, često predmet straha, postaje simbol majčinske moći i kreativnosti, pozivajući gledatelje na to da preispitaju svoje predrasude o ženstvenosti i snazi.
Osim pauka, Bourgeoisova serija “Cells” otvara intiman pogled u njezin unutarnji svijet. Više od 60 instalacija sačinjavaju vrata, čelične kaveze i osobne predmete poput gipsanih odljevaka, crteža, kostiju i ogledala. Svaka instalacija je mikrokozmos sjećanja i emocija poput boli, napuštenosti, i anksioznosti. Jerry Gorovoy, Bourgeoisov dugogodišnji asistent, u intervjuu za Port časopis 2017. ističe: “Louise je uvijek govorila da su emocije s kojima se bavi univerzalne – strah od odbacivanja, strah od različitosti, strah od napuštanja. Ideja ljubomore. Sve su to emocije koje prethode rodu.” Iako duboko autobiografski, njezin rad dodiruje teme koje su univerzalne i prelaze kategorije identiteta.
Iako se njezin rad često povezuje s feminističkim temama, Bourgeois je odbijala da je se kategorizira isključivo kao “feministička umjetnica.” Smatrala je da njezina umjetnost izražava univerzalne ljudske istine koje nadilaze rod. U intervjuu za San Francisco Museum of Modern Art izjavila je: “Neki moji radovi jesu ili pokušavaju biti feministički, a neki nisu.” Ta nijansirana pozicija odražava njezinu želju da se ne svrstava u uske okvire, već da izrazi sirovu emocionalnu istinu.
Ipak, njezino istraživanje majčinstva, ženske uloge i tijela inspiriralo je brojne feminističke umjetnice i ostaje ključnim dijelom razgovora o spolu i umjetnosti.
Bourgeoisina reputacija rasla je tijekom 1970-ih, a 1982. postala je prva žena kojoj je Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku posvetio retrospektivu. Ovo je bila prekretnica u dominantnoj muškoj umjetničkoj sceni.
Također, jedina je američka ženska kiparica zastupljena u Nacionalnoj galeriji umjetnosti u Washingtonu, u vrtu skulptura u Aventura Malla, gdje su ukupno zastupljena samo dva ženska kipara, u odnosu na 15 muških. Ova činjenica jasno ukazuje na njezin izuzetan status, ali i na postojanu rodnu neravnotežu u velikim javnim zbirkama.
Bourgeois je svjetsko priznanje doživjela tek u kasnijoj dobi, ali nakon toga započela je plodonosna faza. Tijekom gotovo sedam desetljeća rada koristila je razne medije poput skulptura, crteža i tapiserija, ali uvijek s fokusom na ljudsku figuru i osobne narative. Utjecaj njezina rada proteže se i izvan svijeta likovne umjetnosti. 2019. za časopis Vogue, dizajnerica Simone Rocha ističe Bourgeois kao ključnu inspiraciju, surađujući s njezinom zakladom na kreiranju nakita i modnih komada koji odražavaju teme i forme Bourgeoisove umjetnosti. Ova međusektorska inspiracija potvrđuje trajnu aktualnost njezina rada.
Bourgeois je umjetnost koristila kao način suočavanja s traumama i procesuiranja osobnih i kolektivnih bolova. Rekla je: “Umjetnost je jamstvo zdravog razuma.” Kroz svoj rad pozivala je gledatelje da se suoče sa svojim emocijama i sjećanjima. Njezin je utjecaj neizbrisiv, ne samo u galerijama već i u srcima onih koji pronalaze snagu i utjehu u njezinim iskrenim istraživanjima identiteta, sjećanja i emocija.
Danas kad svi tragamo za odgovorima o spolu, moći, traumi i iscjeljenju, njezina umjetnost svijetli kao putokaz. Njezino istraživanje osobne boli i društvenih struktura nastavlja izazivati, i inspirirati. Podsjeća nas na to da ranjivost i snaga mogu postojati zajedno, da umjetnost može biti i utočište i oružje te da se priče žena moraju pričati i slušati.
Louise Bourgeois nije samo povijesna nego i bezvremenska prisutnost suvremene kulture, simbol hrabrosti i kreativnosti za generacije koje dolaze. I danas nas inspirira jer nas uči da je ranjivost snaga, da se ljepota može roditi iz boli te da je iskrenost prema sebi najradikalniji čin stvaranja. U njezinim djelima pronalazimo dozvolu da budemo kompleksni, emotivni, neuredni i istiniti. Upravo je to njezina najveća ostavština.