Hrvatska niche sinergija: Lansiran luksuzni brend Andart Perfumes koji spaja jadransku prirodu i umjetnost Celestina
Perfumes koji spaja jadransku prirodu i umjetnost Celestina
Kao nadarena slikarica i priznata portretistica, Adélaïde Binart ubrzo je izbrisana iz povijesti francuske umjetnosti.

O njoj se zna malo, štoviše vrlo malo, a rekonstrukcija njezina života i umjetničkog puta složena je i zamršena. Ipak, Adélaïde Binart bila je nadarena francuska slikarica i cijenjena portretistica, omiljena u Francuskoj i priznata zbog svog rada. No, kao što se događalo – i još se uvijek događa – mnogim drugim uspješnim umjetnicama, njezina je priča izbrisana, a njezin doprinos umjetnosti ostao je nevidljiv.
Adélaïde Binart rođena je u Parizu 1769. godine kao kći gospođice Castel – čija je obitelj također potjecala iz Provanse – i državnog službenika Pierrea Claudea Binarta. Njezini su roditelji imali i dva sina: jedan je također postao slikar, dok je drugi nizao loše poslovne poteze te je, čini se, neko vrijeme živio sa svojom sestrom.
Adélaïde Binart umjetnički se obrazovala pod vodstvom slikara Gabriela-Françoisa Doyena i Jean-Baptistea Regnaulta, a upravo je u Doyenovom ateljeu upoznala svog budućeg supruga, Alexandrea Lenoira. Zahvaljujući Lenoiru doznajemo više o Adélaïde Binart: Lenoir, inače arheolog, najpoznatiji je kao osnivač i kustos slavnog Muzeja francuskih spomenika (*Musée des Monuments français*). Otvoren 1795. godine, Muzej francuskih spomenika bio je drugi nacionalni muzej nakon Louvrea, osnovanog samo dvije godine ranije. Sve do svog zatvaranja 1816. godine, Muzej francuskih spomenika imao je važnu ulogu u ponovnom otkrivanju i vrednovanju francuske umjetničke baštine. U jednoj od Lenoirovih biografija navodi se da je oženio Adélaïde Binart 7. veljače 1794. te da su imali troje djece: Zéliu, rođenu 1795.; Alberta, rođenog 1801., budućeg arhitekta i suautora projekta Muzeja Cluny (u kojem su se kasnije čuvala mnoga djela iz Muzeja francuskih spomenika); te Clodomira, rođenog 1804. godine.

Između 1794. i 1820. godine Adélaïde je s obitelji živjela u nekadašnjem samostanu Petits-Augustins, smještenom na lijevoj obali Seine u Parizu, na prostoru koji je danas dio kampusa škole Beaux-Arts. U tom su se bivšem samostanu također nalazili Muzej francuskih spomenika (Musée des Monuments français) i Adélaïdin atelje. Između 1795. i 1817. njezina su djela bila izlagana na Salonima – povremenim izložbama suvremene umjetnosti – te su pronalazila kupce. Među njezinim se portretima ističu portret njezina oca Pierrea Claudea Binarta u dobi od 89 godina, portret madame Laugier, obiteljske prijateljice koja je često posjećivala njezina okupljanja, te portret jednog arhitekta. Adélaïde je naslikala i portret svoje kćeri Zélije, koja je tri godine ranije preminula od tifusa; taj je portret bio izložen na Salonu 1816. godine. Zélia je u trenutku smrti imala 18 godina, a taj je događaj toliko potresao umjetnicu da je odlučila na dulje vrijeme prestati slikati. Poznata su tri njezina portreta: onaj koji je izradila Marie Bouliard dok je Adélaïde imala 27 godina; djelo Pierrea-Maximiliena Delafontainea, na kojem je prikazana u dobi od 30 godina sa suprugom i kćeri Zélijom; te portret Jacquesa-Louisa Davida, nastao kada je imala 40 godina.
Opisivana kao živahna, briljantna i iznimno nadarena slikarica, Adélaïde je također slovila za velikodušnu i ekstrovertiranu osobu. Zbog toga je bila vrlo omiljena u svojoj okolini, a njezini su prijemi postizali velik uspjeh. Preminula je u Parizu 1832. godine u dobi od 63 godine; iako je njezin talent bio cijenjen i priznat tijekom cijelog njezina života, ubrzo je pala u zaborav, a njezin neprocjenjiv doprinos francuskoj umjetnosti i slikarstvu potpuno je izbrisan.

Ovaj tekst napisala je Alessandra Vescio, a u izvornom obliku objavljen je na Marie Claire Italy.