Guilty pleasure: Zašto volimo i gledamo serije koje spadaju u kategoriju “trash TV”?

Svaki put kad ne znam što bih gledala, nisam baš neke volje ili želim da mi se moždane vijuge odmore, počnem gledati neki trash reality show. Jer me on istovremeno zabavlja, iritira i nasmijava dok držim čašu vina u ruci i pitam se: “Zašto ja ovo uopće gledam?”, a automatski pokrećem iduću epizodu.

Na mojem popisu su i “Perfect Match”, “Too Hot to Handle”, “Love Island”, “Love Is Blind” i kultni “Jersey Shore”, pa i lokalne verzije koje se već godinama uspješno emitiraju na domaćim ekranima – jasno je da takozvani “trash” reality ima vjernu publiku i status modernoga guilty pleasurea.

A očito sam i ja jedna od njih.

Što uopće čini jedan reality “trash”

“Trash” u ovom kontekstu ne znači nužno lošu produkciju, već često označava sadržaj koji je emocionalno nabijen, prenapuhan, površan i ispunjen klišejima. Gledatelji prate odnose koji se formiraju (i raspadaju) u rekordnom roku, svađe zbog ljubomore, izazove koji često nemaju smisla i neizbježne ispade u alkoholiziranom stanju. Ali to je upravo ono zbog čega se vraćamo po još.

Pa zašto ih onda toliko volimo

Bježimo od stvarnosti

U svijetu prepunom stresa, inflacije, rokova i ozbiljnih vijesti – “trash” reality show nudi jednostavan eskapizam. Ne trebamo razmišljati. Dovoljno je pustiti epizodu i uživati u kaosu koji netko drugi proživljava umjesto nas.

Emocionalan rollercoaster bez posljedica

Nitko ne plače zbog nikoga koliko ekipa na reality showovima zbog ljudi koje znaju puna dva dana. Također, nitko ne planira brak tako brzo kao sudionici ovih emisija. I to je zabavno jer je apsurdno, prenapuhano i potpuno neopterećeno realnošću.

Ironična distanca

Velik dio publike gleda ove emisije s dozom ironije. U stilu: “Je da, moš’ si mislit da bi se to dogodilo u stvarnom životu”, ali zapravo znamo imena svih i imamo svoje favorite. S vremenom, ironija postaje prava privrženost.

Socijalni laboratorij

“Trash” reality često je ogledalo društva. Premda na prvi pogled izgleda plitko, unutar njega vrte se teme poput muško-ženskih odnosa, prijateljstva, prevare, pritiska izgleda i očekivanja. U tom kaosu, ponekad iskoče i iznenađujuće autentične emocije.

Koliko su reality showovi zapravo guilty pleasure sadržaj

O “trash” reality showovima često se govori kao o guilty pleasure sadržaju, ali zašto bi bilo koji užitak morao nositi osjećaj krivnje? Ako nas veseli gledati grupu nepoznatih ljudi kako se zaljubljuju pod kamerama, skaču u bazen od šampanjca i filozofiraju o “pravoj ljubavi” nakon 12 sati poznanstva – neka.

U vremenu kad svi tražimo što više sadržaja da odmorimo glavu, možda su upravo oni, koliko god bili banalni, baš ono što nam treba.