Izvr.prof.dr.sc Dajana Barbić: Što svaka žena treba znati o financijama u 2026.

Što svaka žena treba znati o novcu, štednji, ulaganju i mirovinama u 2025. godini – te kako donijeti odluke koje osiguravaju sigurnost i neovisnost, za Marie Claire Croatia komentira Izvr.prof.dr.sc Dajana Barbić, izvanredna profesorica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Povodom Tjedna financijske pismenosti, Izvr.prof.dr.sc Dajana Barbić osvrće se na bitne teme.

Koji su, po Vašem mišljenju, najveći financijski izazovi s kojima se danas suočavaju žene u Hrvatskoj i što biste preporučili kao prve korake za njihovo savladavanje?

Najveći izazovi za žene u Hrvatskoj i dalje su niže plaće od muškaraca, prekidi u karijeri zbog brige o djeci i starijim članovima obitelji, nesigurniji oblici zaposlenja, zaposlenja u slabije plaćenim industrijama te jaz u rashodima prema spolu (primjerice, porez na menstrualne potrepštine). Osim spomenutog, jedan od većih izazova jest jaz u ulaganju među spolovima, koji čini veliku razliku u osobnim financijama. Žene imaju tendenciju svoj novac držati u banci i ne ulažu kao što to čine muškarci, a to je dugoročno prilično velik problem.

Iako su muškarci i žene u Hrvatskoj u prosjeku jednako financijski pismeni, žene često podcjenjuju svoje financijsko znanje te su manje sklone poduzetništvu i ulaganju. Zbog razlike u plaćama na kraju radnog vijeka primaju niže mirovine. To sve povećava rizik od siromaštva žena u starijoj dobi i stavlja ih u ranjiviji položaj u usporedbi s muškarcima. Najčešći uzroci svega navedenoga uključuju manjak samopouzdanja u financijskom odlučivanju, ograničen pristup poslovnim mrežama i financiranju te društvene norme koje financije i poslovni sektor i dalje percipiraju kao “muško područje”.

Okruženje je takvo da financijska socijalizacija od najranije dobi, kultura, medijske poruke i obrazovni sadržaji (ne)vidljivo perpetuiraju rodne uloge. Djevojčice se od malih nogu uči oprezu i sigurnosti, dok se dječake potiče na rizik i inicijativu. To kasnije u životu može rezultirati nesigurnošću u vlastite financijske ili profesionalne odluke pa se žene rjeđe prijavljuju na rukovodeće pozicije, češće sumnjaju u vlastite kompetencije i ponekad ne iskoriste sve poslovne prilike koje im se nude.

Kako bi savladale spomenute prepreke i probleme, ključno je da radimo na jačanju svog znanja, samopouzdanja, pregovaračkih vještina i općenitom financijskom osnaživanju žena, ali i promjeni tradicionalnog viđenja žene. Moramo mijenjati narativ.

Mi žene uvijek želimo brinuti o svemu i imati sve pod kontrolom, ali ne smijemo se bojati prihvaćati unaprjeđenja, nove izazove i ulagati svoj novac. Moramo vjerovati u sebe, biti manje konzervativne i otvoriti svoj um novim prilikama. Imamo znanje, kapacitet i intuiciju, i to trebamo izraziti, koristiti i razvijati.

Inflacija i rast cijena u posljednje dvije godine natjerali su mnoge da promijene svoje financijske obrasce. Koje osnovne financijske navike usvojiti u 2025.?

Inflacija je našu svakodnevicu učinila skupljom i neizvjesnijom, a mnoge žene naučila koliko je važno unaprijed isplanirati svaki euro i imati svoj financijski plan. Kreirati financijski plan znači voditi evidenciju prihoda i rashoda (sastaviti budžet), imati barem malu zalihu za hitne slučajeve (fond štednje za crne dane za razdoblje 3-6 mjeseci) i postaviti si jasne, poticajne i ostvarive financijske ciljeve, bilo da se radi o štednji za putovanje, vlastiti stan, obrazovanje djece ili štednji za mirovinu.

Slaganje budžeta omogućava nam da postanemo svjesni svoje potrošnje, koliko trošimo i na što trošimo. Dobar početak za kreiranje budžeta može biti pravilo 50/30/20 prema kojem se 50 % prihoda usmjerava na potrebe (primjerice, stanovanje, režije, hrana), 30 % na želje, odnosno lifestyle potrošnju (recimo, putovanja, hobiji, restorani), a 20 % na štednju i ulaganja. Pravilo služi kao dobar okvir i podsjetnik da ne smijemo zanemariti štednju, pa makar ona bila i manja od preporučenih 20 %.

Često čujemo da je najbolji način za uspješnu štednju “stezanjem remena”. Postoji i druga strana priče, a to je da svoju energiju, znanje i vještine možete usmjeriti i na pokušaj da zaradite više novaca “ovdje” i “sada”. Ako prestanete ići na kavu koja stoji dva eura dnevno, uštedjet ćete više od 700 eura u godinu dana. Umjesto da si uskratite svoj mali luksuz, pokušajte dokučiti kako možete zaraditi dodatnih 60 i više eura mjesečno. To je inspirativna ideja koja će vas možda potaknuti na prihvaćanje poslovne prilike koja vam se nudi ili uložiti novac “kao muškarac”.

Isplati li se štedjeti na klasičnim štednim računima ili postoje bolji načini čuvanja vrijednosti novca? Kako žene bez iskustva najbolje mogu investirati?

Klasična štednja na bankovnom računu više ne može čuvati vrijednost novca jer su kamatne stope niže od stope inflacije. Ipak, ona i dalje ima smisla za ostvarenje kratkoročnih ciljeva ili kao oblik fonda štednje za crne dane, primjerice, kad želimo imati brz pristup gotovini u hitnim situacijama kao što je veći kvar u kućanstvu. Međutim, za očuvanje vrijednosti novca, nužno je razmišljati o isplativijim opcijama štednje i ulaganja. Dobra alternativa oročenoj štednji jest ulaganje u trezorske zapise. Nedavno je krenuo upis novog izdanja. Riječ je o iznimno sigurnom i jednako konzervativnom ulaganju kao oročena štednja u banci koje nam trenutno donosi puno atraktivniji prinos (2,60 %).

Za ostvarenje dugoročnih ciljeva treba razmišljati o kombinaciji različitih ulaganja, primjerice, ulaganja u trezorske zapise ili državne obveznice, dobrovoljni mirovinski fondovi, ulaganja u ETF-ove, investicijske fondove, dionice, osiguranje… Bitno je zapamtiti da diverzifikacija smanjuje rizik i da raspodjelom i balansiranjem između više i manje rizičnih ulaganja na više izvora gotovo nikad ne riskiramo potpuni gubitak.

Koja je razlika između financijskih ciljeva na kratki, srednji i dugi rok?

Financijski ciljevi razlikuju se po vremenskom horizontu i vrsti sredstava koja zahtijevaju. Kratkoročni ciljevi obuhvaćaju troškove unutar godinu dana, poput otplate duga po kreditnoj kartici, putovanja ili stvaranja fonda za crne dane. Za njih su idealna likvidna sredstva, poput oročene štednje ili udjela u investicijskom fondu.

Srednjoročni ciljevi traju od dvije do deset godina i uključuju, primjerice, obrazovanje djece ili preuređenje stana. Za njih su prikladna ulaganja u mješovite fondove, trezorce ili obveznice koje donose stabilnost uz određeni prinos.

Dugoročni ciljevi traju deset i više godina, primjerice, kupnja stana ili mirovina. Za njih se koriste instrumenti s višim prinosima poput dioničkih fondova, ulaganja u nekretnine i dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Na što žene u Hrvatskoj trebaju posebno obratiti pažnju kada danas razmišljaju o stambenom kreditu?

U vremenu povišenih kamatnih stopa važno je pažljivo analizirati ponude različitih banaka jer i najmanja razlika na dug rok može značiti tisuće eura više ili manje. Posebno treba razmotriti opciju fiksne kamatne stope, koja daje višu razinu sigurnosti i stabilnosti u budućnosti. Važno je znati da se s bankama može pregovarati, pa čak i o kamatnim stopama.

Preporuka je da ukupna otplata kredita ne prelazi 30–35 % prihoda kućanstva, a opća razina zaduženosti (uključujući i kreditne kartice) trebala bi biti ispod 40 %. Poželjno je zadužiti se na što kraće razdoblje jer kraći rok znači manji iznos ukupno plaćene kamate. Ako postoji mogućnost, prijevremena otplata također može biti financijski isplativa, osobito u prvim godinama otplate i ako je kredit ugovoren u ratama, a ne anuitetima.

Koje financijske vještine smatrate ključnima za uspjeh u poduzetništvu?

Poduzetništvo zahtijeva kombinaciju kreativnosti, financijske discipline i samouvjerenosti. Ključne vještine jesu upravljanje novčanim tokom (cash flow), razumijevanje poreznih obveza, pregovaračke vještine te sposobnost korištenja financijskih izvještaja za donošenje kvalitetnih odluka. Poduzetnica mora znati koliko stvarno zarađuje, koliko troši i kako raspodijeliti prihode između rasta i sigurnosti.

No financijsko znanje samo po sebi nije dovoljno. Ženama je potrebno i samopouzdanje u financijskom odlučivanju, kao i jednak pristup resursima. Istraživanja pokazuju da banke i investitori nesvjesno češće favoriziraju muške poduzetnike, što znači da žene teže dolaze do financiranja.

Zato su važni programi mentorstva, specijalizirani fondovi i subvencije koji ženama olakšavaju pokretanje i razvoj poslovanja.

Koje su najveće financijske zamke freelancinga i obrta te kako ih izbjeći?

Najveće zamke proizlaze iz toga što vam nitko unaprijed ne daje strukturu; vi ste i direktorica, i računovotkinja, i osoba koja mora razmišljati o vlastitoj budućnosti. Najveći izazov su neredoviti prihodi, pa ako ne postavite jasna pravila, lako možete zapasti u financijske poteškoće. Druga velika zamka jest zaboraviti na poreze i doprinose. Novac koji sjeda na račun nije u cijelosti naš, dio pripada državi.

Tu su i troškovi poslovanja; knjigovođa, softveri, alati, oprema, čak i internet i telefon dio su stvarnih rashoda koje je nužno redovito pratiti. Ako to ne pratite sustavno, teško ćete znati koliko stvarno zarađujete. Vodite evidenciju svih troškova i planirajte ih jednako kao i privatne rashode. Dodatno, freelanceri nemaju plaćen godišnji odmor, bolovanje ili sigurnu mirovinu, pa sami moraju izgraditi svoj sigurnosni fond.

Često se događa i miješanje privatnih i poslovnih financija. Kako izbjeći ove zamke? Najvažnije je postaviti si vlastitu “plaću” i redovito je isplaćivati iz poslovnih prihoda. Pri svakoj uplati odvojite barem 25–30 % za poreze i doprinose. Gradite sigurnosni fond koji pokriva barem šest mjeseci troškova i redovito uplaćujte u treći mirovinski stup ili investicijske fondove. Držite poslovne i privatne financije odvojenima jer samo tako možete imati realan pregled svog poslovanja i osobne potrošnje.

Koliko je važna “ženska mirovinska strategija” i koje bi konkretne korake mlade žene, a koje starije, trebale poduzeti već danas kako bi si osigurale dostojanstvenu starost?

Razlika u mirovinama muškaraca i žena u Hrvatskoj iznosi oko 20 %, a žene u starijoj dobi češće su izložene riziku od siromaštva. Zato je ženska mirovinska strategija nužna i ne smije se odgađati. Problem dodatno komplicira činjenica da sve više žena pripada tzv. “sendvič-generaciji”, u isto vrijeme skrbe o djeci i ostarjelim roditeljima. Briga o drugima, koliko god bila prirodna i važna, često znači odricanje od ulaganja u vlastitu budućnost, što dugoročno može imati ozbiljne posljedice.

Mlade žene trebale bi što prije (čim se zaposle) početi izdvajati za treći mirovinski stup, makar i male iznose. Mladi do 25 godina imaju pravo na stopostotni povrat poreza na dohodak, a oni između 25 i 30 godina starosti na 50 % povrata. Starije žene trebale bi napraviti detaljan pregled svojih mirovinskih prava, informirati se o mogućim dodacima, načinima isplata mirovina te, ako već nisu, što prije započeti s ulaganjem u dodatne (privatne) oblike štednje za mirovinu.

Planiranje mirovine danas više nije luksuz, nego nužnost. Što prije donesemo odluke i započnemo s uplatama, to će naš put do dostojanstvene starosti biti sigurniji i manje stresan.

Koje bi ključne stvari svaka žena trebala razumjeti o mirovinskom sustavu u 2025. godini?

Mirovinski sustav u Hrvatskoj suočen je s ozbiljnim izazovima. Zbog nepovoljne demografske slike, starenja stanovništva i iseljavanja mlađih generacija, sve je manje radno aktivnih koji uplaćuju doprinose, a sve više umirovljenika koji ih koriste. Uz to, očekivano trajanje života produljuje se, pa umirovljenici duže opterećuju mirovinski sustav, a omjer umirovljenika i zaposlenih daleko je od zadovoljavajućeg (1 : 1,45). Posljedica je ta da prosječna mirovina iz prvog i drugog stupa često nije dovoljna za dostojan životni standard. Upravo zato privatna štednja kroz dobrovoljan treći stup ili druge oblike ulaganja postaje nužan alat za osiguranje dodatnih prihoda i veću financijsku sigurnost u starosti.

Hrvatski mirovinski sustav počiva na tri stupa. Prvi je sustav generacijske solidarnosti i financira se iz doprinosa zaposlenih. Financira se iz bruto plaće u iznosu od 15 %, a koristi se za isplate mirovine aktualnim umirovljenicima. Drugi stup je obavezna kapitalizirana štednja koja se vodi na osobnim računima osiguranika i za nju se izdvaja 5 % bruto plaće. To je naša osobna štednja za mirovinu. Treći stup je dobrovoljna mirovinska štednja, i na nju se ostvaruju državni poticaji. Poticaji iznose 15 % na godišnje uplate do 663,61 eura. To znači da je moguće uvećati iznos na računu za dodatnih 99,54 eura godišnje. U dobrovoljan mirovinski fond možemo uplatiti i više od 663,61 eura, ali to je maksimalan iznos na koji će se obračunati poticaj države.

Kad je optimalno započeti dobrovoljno ulagati u treći mirovinski stup – i s kojim se iznosima može krenuti?

Optimalno je započeti uplaćivati u treći stup što prije jer je vrijeme najveći saveznik štednje. O iznosu štednje i dinamici uplata odlučujemo samostalno. Može se krenuti s manjim iznosima, koliko nam to naš budžet dozvoljava, jer i manji iznosi kroz desetljeća značajno rastu. Nadalje, prednost su i porezne olakšice. Ako poslodavac uplaćuje za svoje zaposlenike u dobrovoljne mirovinske fondove, do 804 eura godišnje, uplata je porezno priznat trošak poslodavca. To može biti korisno i za osiguranika jer je brigu za štednju za mirovinu prebacio na poslodavca pa ne mora sâm voditi računa o izdvajanjima.