Boli jače i od prekida: Prijateljski ghosting kao neočekivani rez od strane bliske prijateljice

Zašto prekid prijateljstva boli dublje od ljubavnog i kako naučiti pustiti ono što se više ne vraća?
Nije bilo ružne poruke, niti neke konkretne svađe. Nije se dogodila scena, suze ni drame koja se danima prepričava drugim prijateljicama. U jednom trenutku jednostavno se popila ta posljednja kava, dogodio posljednji razgovor i poslalo se posljednje “Čujemo se”. Prošlo je nekoliko tjedana, pa mjeseci, i odjednom si shvatila da se više ne poznajete. A bile ste si sve: rame za plakanje, arhiva svih bitnih događaja, sigurno mjesto za one teške i važne teme.

Prijateljstva rijetko završavaju dramatično. Nema klasičnog prekida, nema razgovora za stolom niti famoznog closurea. Samo jedno dugo seen koje nikad ne preraste u odgovor. Zato takvi prekidi bole dublje. Jer su nagli i neizgovoreni. Ljubavni prekid barem ima etiketu. Prijateljski često nema ni objašnjenje, ni ritual. Samo prazninu i nedorečenost tamo gdje je nekoć bio prostor podrške i razumijevanja.

PSIHOLOGIJA PRIJATELJSKOG GHOSTINGA

Pojam ghosting poznat nam je kao tihi ignore ili nestanak nakon (relativno) intenzivne komunikacije. U ljubavnom kontekstu često ga čujemo i koristimo, ali u prijateljstvu puno manje, ako ikad.

Prijateljski ghosting događa se kad se jedna strana povuče bez objašnjenja. Možda zbog iscrpljenosti, promjene prioriteta ili zato što ne zna kako započeti neugodan razgovor. Psihološki gledano, riječ je o mehanizmu izbjegavanja nelagode. Umjesto da izgovorimo: “Ovaj odnos više mi ne odgovara”, jednostavno nestanemo. To nije kukavičluk, nego nesposobnost da izdržimo emocionalni disbalans, strah od tuđe povrijeđenosti, od vlastite krivnje i neizvjesnosti.

SHUTTERSTOCK

Kod mnogih ljudi to proizlazi iz obrasca privrženosti. Oni s izbjegavajućim stilom teže se suočavaju s emocionalnim razgovorima. Radije se povuku i naglo distanciraju kroz razne izgovore nego da se suoče sa situacijom, ostavljajući drugu stranu u praznom prostoru neizvjesnosti, bez objašnjenja što se dogodilo i kako su stvari krenule u smjeru distanciranja.

ZAŠTO PRIJATELJSKI PREKID BOLI VIŠE OD LJUBAVNOG

Kad izgubiš prijateljicu, ne gubiš samo osobu, nego cijeli jedan svijet zajedničkog jezika, bezuvjetne podrške, razumijevanja, podrške… Popis je uistinu dug, a kompleksnost odnosa puno veća od ljubavnog.

pročitajte još

Analogna torba: Izvrstan alat u borbi protiv prokrastinacije

U partnerskim odnosima postoji očekivanje promjene: znamo da mogu završiti i da u nekom trenutku može doći do prekida. U prijateljstvu, s druge strane, vlada iluzija trajnosti. Vjerujemo da su to veze koje nadživljavaju sve: brakove, selidbe na različite kontinente, poslove… Zato kad prijateljstvo nestane, mozak panično traži smisao i objašnjenje.

Kognitivno-bihevioralno objašnjenje jednostavno je: nedostatak closurea ostavlja otvorenu petlju, loop u kojoj mozak traži zaključak, ali ga nema, pa ga sâm izmišlja.

I najčešće ga izmišlja protiv nas:

“Možda sam rekla nešto krivo.”
“Možda sam bila previše.”
“Možda više nisam zanimljiva.”

Ali istina je često banalnija i nježnija. Ljudi se mijenjaju. Energetski obrasci se razdvoje. Ponekad nas život stavi u različite ritmove, a ponekad nas emocionalna evolucija udalji – bez krivnje i drame. Ne Kao što kaže Esther Perel, poznata svjetska terapeutkinja specijalizirana za odnose i intimu: “Odnos nije propao zato što je završio; završio je jer je ispunio svoju svrhu.”

U trećem koraku, koji je negdje između tuge i olakšanja, dopusti da se pojavi misao kako možda to što osjećaš nije praznina, nego prostor. Prostor za mirnije odnose, za one koji rastu s tobom, a ne protiv tebe. Počni primjećivati ljude koji te ne iscrpljuju, nego smiruju. Ljude s kojima nije važno jesi li zanimljiva, nego samo prisutna.

I onda, kad ti srce (i mozak) prestane tražiti objašnjenje, napravi svoj mali ritual zatvaranja, closurea. Možeš napisati poruku koju nikad nećeš poslati. Ili pismo koje ćeš zapaliti.

Ne zato što si ljutita, nego jer si zahvalna za sve trenutke kada ste se razumjele bez riječi. I zahvalna što sad znaš da tišina može biti i kraj i početak.

Ne moraš imati objašnjenje da bi pustila. Dovoljno je da odlučiš prestati čekati odgovor.

POSTOJE I PRIJATELJSTVA KOJA SU PREŽIVJELA TIŠINU

Iz osobnog iskustva koje imam i kao prijateljica koja je nestala i kao ona pred čijim očima je netko nestao, mogu reći da i jedno i drugo ostavljaju trag na duši. Jer svako prijateljstvo koje je bilo istinito i iskreno ostavlja svoj pečat. I to ne nestaje ni kad razgovori utihnu.
Zrelost nije u tome da sve odnose sačuvaš, nego da prepoznaš kad je došlo vrijeme da ih otpustiš s poštovanjem. Iz toga s vremenom može proizaći i ponovni susret i prepoznavanje.

Imala sam jednu takvu situaciju u kojoj smo se prijateljica i ja nakon dosta godina ponovno “upoznale”. Bez previše objašnjenja i spomena neugodne tišine iza nas. Nije bilo zle krvi – nego samo dvije žene koje su kroz jedan period imale drukčije prioritete: jedna od nas je podizala obitelj, a druga svoj biznis. Jedna je govorila jezikom preživljavanja, a druga jezikom ambicije. U tome smo se razišle – dok nije došao trenutak za obje da kažemo: “Di si, kad ćemo na kavu?”

Ako se čitajući ovo pitaš o svojoj trenutačnoj situaciji prijateljstva koje (možda) blijedi, kao neki od simptoma o kojima možeš razmisliti jesu sljedeći:

Razgovori postaju sve kraći, a ti sve opreznija oko dijeljenja svoje intime. Osjećaš olakšanje kad se susret otkaže. Više se trudiš zadržati uspomene nego osobu.

SVE SE MIJENJA, SVE SE KREĆE

Prijateljski ghosting nije kraj tvoje sposobnosti za povezanošću, nego podsjetnik na to da bliskost traži uzajamnost.

Ponekad je stvar samo u tome da se prijateljstvo zamrzne na neko vrijeme, dok vam se potrebe i prioriteti ne poravnaju, a ponekad je rješenje upravo u tome da se raziđete i krenete svaka svojim putem. Bez svađe, bez puno objašnjenja i, najvažnije od svega – bez srdžbe i zamjeranja (niti prema sebi, niti prema drugoj strani). Just let it go…

SHUTTERSTOCK