Toksični odnosi na poslu: Kako prepoznati bullying i zaštititi se?

Ne znam u kojem je trenutku bullying na radnome mjestu postao toliko rasprostranjen – još manje prihvatljiv – ali jedno znam sigurno: bez ijednog istraživanja i statistike, iz vlastitog iskustva mogu reći da je barem svaka druga osoba koja ovo čita doživjela neku vrstu toga.

I dok s jedne strane svi znamo da je zlostavljanje na poslu neprihvatljivo, s druge strane i dalje obožavamo film “Vrag nosi Pradu”, koji je postao svojevrsna oda toksičnom liderstvu. Miranda Priestly postala je pop-kulturna ikona, a u pripremi je i drugi nastavak filma. Pa možemo reći da je baš zanimljivo koliko još uvijek idealiziramo lik žene koja druge gazi na putu do vlastitog uspjeha.

Toksični odnosi na poslu uvijek su – nedopustivi

Moja šefica nije se zvala Miranda i nije nosila Pradu. Zapravo je na posao dolazila raščupana, mrmljala zadatke koje nisam mogla razumjeti, a kad bih zamolila da ponovi – uslijedili su komentari da sam glupa, retardirana i gluha. Unatoč tome, ostala sam jer sam voljela svoj posao i kolege, a uz to sve, bila sam mlada, naivna i uvjerena da će se ona promijeniti. Isto kao što sam se nadala da će se koji put počešljati, što se događalo stvarno rijetko, a kad bi se i dogodilo, svi smo kolektivno znali da je taj dan dobre volje.

pročitajte još

Tko više gleda na “crvene zastavice” u odnosima, žene ili muškarci?

To je bio jedan bolno dugačak toksičan odnos u kojem sam popila previše alkohola i tableta za smirenje, često odradila 12-satne smjene, primala pozive u gluho doba noći koji u konačnici i nisu imali veze s poslom te slušala preko telefona rečenice da će mi biti upropaštena karijera ako ne napravim ono što se očekuje od mene.

I gdje tu postaviti granicu koja je odavno prijeđena i zauzeti se za sebe

Ako trenutačno proživljavate nešto slično, mislim da je prvi i najvažniji korak da si priznate koliko je zapravo situacija loša. Nije u vašoj glavi. Niste preosjetljivi. Ako svakodnevno idete na posao s grčem u želucu i pitate se što ste opet napravili krivo, to nije radno okruženje, to je emocionalno bojno polje.

Drugo – prepoznajte obrazac. Toksično ponašanje ne mora uvijek biti otvoreno vrijeđanje. Ponekad je to ignoriranje, pasivna agresija, manipulacija, postavljanje nerealnih rokova ili stalno umanjivanje vašeg doprinosa. Jer netko intenzivno radi na tome da se osjećate manje vrijedno.

Pogotovo ako se isto događa i vašim kolegama, što se dogodilo u mojem slučaju. Nije baš realno da je problem u cijelom timu. Pogotovo ne kad cijeli tim poziva na sastanak i nju i HR i njezine nadređene o tome kako se ponaša. Ispostavilo se da je upravo to njezino ponašanje bilo više puta nagrađivano.

Pa sam u jednom trenutku, nakon xy godina, odlučila kako je vrijeme da odem. I ne, nije to bila odluka donesena preko noći. Bio je to proces.

Dug, bolan, iscrpljujući. Proces u kojem sam najprije sebi morala priznati da nisam slabija ako odustanem. Da nisam drama queen ako progovorim. Da nije moja krivnja što sam dozvolila da mi netko godinama narušava mentalno zdravlje, samopouzdanje i dostojanstvo.

Za nju sam “odustala”. Za sebe sam pobijedila. Jer ostati u toksičnom okruženju ne znači biti jak. Znači zanemarivati sebe u ime nekakve lojalnosti koja nikad nije bila obostrana. I kada danas pogledam unatrag, shvaćam – sustav je znao. Ljudi su znali. Ali su birali šutjeti jer im je bila korisna. Bila je “učinkovita”, “stroga”, “brza”. Njezin način donosio je rezultate, a za posljedice nije pitao nitko.

Zar drugi doista žele biti poput nas

Don’t be silly, Andrea, everyone wants to be us.
Možda je vrijeme da više ne želimo biti “oni”.
Možda je vrijeme da budemo mi – oni koji biraju mir. Poštovanje. Sebe.