Žene u stand-up komediji: Kako su se komičarke konačno našle na središtu pozornice

U svijetu gdje se smijeh čini kao najdemokratskiji oblik zabave, povijest stand-up komedije zapravo otkriva sasvim suprotno. Dugo vremena humor je bio elitistički teritorij. I to ne nužno klasno, nego rodno. Pozornicu su držali muškarci, dok su žene bile promatračice, teme šale, eventualno publika koja plješće, ali ne govori.

Ako bi i pokušale nešto reći, često bi ih prekinuo – smijeh. Ali ne onaj s njima, nego onaj nad njima.

Smijeh je, kako su kroz povijest dokazale mnoge žene, itekako politička kategorija. A kad su žene konačno dobile pravo na mikrofon, otvorio se potpuno novi žanr, prostor za iskrenost, bol, ironiju. I naravno, neodoljivo dobar punchline.

Povijest isključivanja – klub za muškarce sa zatvorenim vratima

Iako se stand-up komedija najčešće veže za američku scenu sredine 20. stoljeća, elementi javne satire i humora prisutni su još od antičke Grčke. No čak ni tada (dok su muškarci u tunikama ismijavali politiku) žene nisu bile na pozornici. Dapače, glumice uopće nisu smjele nastupati. Čak su i ženske uloge glumili muškarci. A kad se kasnije pojavljuju kabareti, vode se po istom modelu – žene su prisutne kao dekor, objekt požude ili “asistentice”.

Do 1950-ih u Americi se razvija tzv. “comedy club culture”

Klubovi u New Yorku i Los Angelesu postaju rasadnici stand-up talenata. Ali oni su, bez iznimke, muški teritorij. Rijetke žene koje su pokušavale prodrijeti na scenu često su bile odbijene s komentarom “nije to za tebe”, “nije ženstveno” ili “žene ne mogu biti smiješne jer su preosjetljive”.

Ovo posljednje posebno je zanimljivo jer upravo su žene koje su desetljećima bile izložene seksizmu, mizoginiji, nasilju i ignoriranju, imale dovoljno životnog materijala da nasmiju cijelu dvoranu. Samo im nije bilo dopušteno da ga ispričaju.

Phyllis Diller i Joan Rivers – žene koje nisu tražile dopuštenje

Ako je netko ispisao prvo poglavlje ženske komedije, to je bila Phyllis Diller. Počela je nastupati kasno. Imala je gotovo 40 godina, petero djece i više društvenih očekivanja nego sav prostor u klubu. No na sceni je bila “eksplozija”. Svoju pojavnost pretvarala je u lik – čupava kosa, perike, luda odjeća, teatralni smijeh…

Sve je bilo performans koji joj je omogućio da izgovori ono što “dobra žena” nije smjela

Njezin najpoznatiji izmišljeni lik, Fang, bio je ružan, nesposoban muž koji je služio kao simbol svih muških privilegija. Diller je ismijavala brak, kućanske obveze, vlastiti izgled i time otvorila prostor za novu vrstu ženske satire. Onu koja nije imitirala muške šale, već je stvarala autentično žensko iskustvo.

FOTO: Profimedia

Joan Rivers otišla je korak dalje! Dok je Diller bila karikatura, Rivers je bila realnost. Brza, sarkastična, bez cenzure. Kritizirala je slavne, samopromociju, plastične operacije, žene i muškarce s jednakom oštrinom. Igrala je prema muškim pravilima, ali bolje od njih. Godine 1986. postala je prva žena s vlastitim late night showom na velikoj mreži – i odmah osjetila kaznu. Muške kolege bojkotirale su njezin show, a televizijska industrija godinama ju je kažnjavala zbog “neposluha”.

PROFIMEDIAFOTO: Profimedia

Televizija kao igra promjene – SNL, Lily Tomlin i sitcom revolucija

Kad je NBC pokrenuo Saturday Night Live 1975., među prvih sedam članova bila je i Gilda Radner, žena čiji su likovi postali temelj ženske komedije na TV-u. Lily Tomlin je, pak, već tada bila poznata po svojim transformacijama u likove koji su kritizirali društvene norme, osobito one prema ženama.

FOTO: Profimedia

Sredinom 80-ih i 90-ih komičarke ulaze i u sitcom formate. Roseanne Barr u “Roseanne” donosi radnički feminizam, a Ellen DeGeneres postaje prva televizijska zvijezda koja se javno deklarira kao lezbijka, što u to vrijeme nije bila nimalo bezazlena odluka.

Nova era: Tina Fey, Amy Poehler i žene koje pišu same za sebe

Tina Fey, kao glavna scenaristica SNL-a, bila je prva žena na toj poziciji u povijesti showa. No ono što ju je doista istaknulo bio je “30 Rock”. Briljantna meta-komedija u kojoj Fey igra Liz Lemon, ženu između kreativnog ludila, korporativnih apsurda i osobnih katastrofa.

PROFIMEDIAFOTO: Profimedia

Amy Poehler, njezina česta partnerica, oduševila je u “Parks and Recreation”, seriji koja je Leslie Knope pretvorila u najšarmantniju birokratsku feministkinju u povijesti TV-a. Njihove zajedničke voditeljske večeri na Zlatnim globusima (2013. – 2015.) postale su toliko uspješne kako su mnogi tražili da zamijene sve muške voditelje zauvijek.

Kao što su prethodno žene bile prisiljene nastupati u muškim okvirima, Tina i Amy su ih odbacile i stvorile vlastiti, pametniji, duhovitiji i, iskrenije rečeno, zabavniji svijet.

Hannah Gadsby i “eksplozija” autentičnosti – kad komedija postane terapija

Australska komičarka Hannah Gadsby doslovno je preokrenula žanr stand-up komedije naopako. Njezin specijal “Nanette” nije samo bio duhovit. Bio je emocionalno razoran, filozofski, feministički i tragičan. Gadsby je otvoreno govorila o traumama, zlostavljanju, internaliziranoj homofobiji i društvenoj tišini koja od žena traži da se uvijek nasmiješi.

FOTO: Profimedia

Iako je tvrdila da se nakon “Nanette” povlači – nije. Njezin sljedeći show “Douglas” bio je jednako oštar, ali i znanstveno educiran. Njezin pristup dokazao je da komedija ne mora uvijek biti laka ni ugodna, već može biti oblik otpora i istine.

Iliza Shlesinger, Ali Wong, Taylor Tomlinson – nova generacija komičarki na globalnoj pozornici

Iliza Shlesinger poznata je po hiperenergiji i kritici rodnih stereotipa, a njezini specijali (“Elder Millennial”, “Hot Forever”) imaju gotovo status feminističkih TED talkova, samo puno zabavnijih. Ali Wong, koja je snimila svoj prvi Netflix specijal u osmom mjesecu trudnoće, otvorila je prostor za azijsko-američke priče, a istovremeno rušila tabu teme majčinstva, braka i seksualnosti.

Taylor Tomlinson, nova zvijezda stand-up scene, koristi introspektivni humor i razgovara o mentalnom zdravlju, religijskom odgoju i millennial tjeskobama na način koji generacije mladih žena prepoznaju kao vlastiti unutarnji monolog, ali s boljim punchlineom.

Ali Wong

Mikrofon više nije ekskluzivno muški rekvizit

Danas se više nitko ozbiljno ne usuđuje reći da “žene nisu smiješne”. I to ne zato što se nešto promijenilo u ženama, nego u društvu koje ih konačno čuje. Ženske komičarke nisu samo zabavljačice.

One su svjedokinje vremena, kritičarke društva, pjesnikinje boli i veselja

Kao što je Hannah Gadsby rekla: “Smijeh ne znači uvijek da je sve u redu. Neki smijeh dolazi nakon istine.” A ako je istina ono što tražimo, žene će se pobrinuti da se i dobro nasmijemo na putu do nje.