Kad bismo danas srele sebe iz djetinjstva - što bismo rekle toj djevojčici?
Zamislite da vam se danas, sasvim neočekivano, pojavi ona mala verzija vas. Ona koja je vjerovala da je sve moguće, koja je crtala budućnost flomasterima po bilježnicama i koja još nije znala da će jednog dana mjeriti vlastitu vrijednost prema tuđim očekivanjima, rokovima i savršenim životima. Što biste joj rekli? Biste li joj govorili istim tonom kojim danas razgovarate sa sobom? Ili biste, poput većine nas, naglo ublažili kritike, spustili glas i odjednom postali nevjerojatno suosjećajni?
U svijetu u kojem se od žena očekuje da stalno dokazuju svoju vrijednost, profesionalno, emocionalno i estetski, ideja da je jedina osoba koju trebamo impresionirati mala “mi”, zvuči gotovo subverzivno
No upravo se u toj jednostavnoj, ali snažnoj misli krije važna psihološka istina. Stručnjaci za mentalno zdravlje sve češće naglašavaju koliko je odnos prema vlastitom unutarnjem djetetu ključan za samopouzdanje, emocionalnu stabilnost i osjećaj životnog zadovoljstva.
Većina žena nikad ne bi prijateljici rekla ono što svakodnevno govori sebi. Taj unutarnji monolog često je nemilosrdan, pun omalovažavanja, sumnje i stalnog podsjećanja na ono što nismo učinile dovoljno dobro. No kad se zapitamo bismo li tim istim riječima razgovarale s djevojčicom koja smo nekoć bile, odgovor je gotovo uvijek isti – naravno da ne bismo.
Psiholozi ističu da je način na koji razgovaramo sami sa sobom oblikovan ranim iskustvima, ali i društvenim pritiscima koji su se s godinama samo intenzivirali
Povratak perspektivi djeteta ne znači bijeg od odgovornosti, nego priliku da preispitamo standarde koje smo internalizirali, često bez pitanja jesu li uopće naši.
Kad se suočimo s važnim životnim odlukama, često se pitamo što će reći okolina. Hoće li to izgledati dovoljno uspješno, dovoljno ozbiljno, dovoljno ambiciozno? No rijetko se pitamo nešto mnogo važnije: bi li mala “ja” bila ponosna?
Bi li djevojčica koja je sanjala o slobodi, kreativnosti ili ljubavi prepoznala sebe u vašem životu danas?
Ili bi vas pitala zašto ste se toliko umanjile, zašto ste pristale na manje i zašto ste prestale vjerovati da zaslužujete više? Ta pitanja nisu tu da bi nas posramila, nego da nas podsjete na ono što je bilo iskreno i autentično prije nego što smo naučile biti “razumne”.
Mnoge žene nose duboko ukorijenjen osjećaj da nikad nisu dovoljno dobre, dovoljno brze ili dovoljno uspješne. Perfekcionizam se često prikazuje kao vrlina, ali psiholozi upozoravaju da je riječ o obrambenom mehanizmu koji se razvija vrlo rano. Mala “vi” nije težila savršenstvu, nego istraživanju.
Pogreške su bile dio igre, a ne dokaz neuspjeha
Odrasla verzija često zaboravlja da vrijednost ne dolazi iz besprijekornosti, nego iz hrabrosti da budemo ono što jesmo, čak i kad to nije savršeno zapakirano. A ako već moramo biti stroge, barem bismo trebale biti dosljedne. Jer teško je opravdati strogoću prema sebi koju nikad ne bismo primijenile na dijete.
Zrela emocionalna inteligencija ne znači odbacivanje djetinjeg dijela sebe, nego njegovo uključivanje u svakodnevni život. To znači donositi odgovorne odluke, ali bez samokažnjavanja.
Raditi ozbiljne poslove, ali bez gubitka znatiželje. Imati ambicije, ali i nježnost prema vlastitim granicama
A to se često očituje u sitnicama. U izborima koji možda nemaju vanjsko odobrenje, ali imaju unutarnji mir. U odjeći u kojoj se osjećate kao vi, a ne kao nečija projekcija. U odluci da odmor nije nagrada, nego potreba.
Ako se ponekad uhvatite kako sebi govorite stvari koje zvuče kao vrlo strogi učitelj iz nekog starog filma, možda je vrijeme da se zapitate tko je preuzeo mikrofon u vašoj glavi. Mala “vi” vrlo vjerojatno bi zakolutala očima i pitala zašto sve mora biti tako ozbiljno. I bila bi u pravu.
Na kraju, impresionirati malu sebe ne znači ispuniti sve dječje snove, nego ostati vjerna njihovoj suštini. To znači živjeti život u kojem se ne sramite svojih emocija, u kojem ne morate stalno dokazivati da vrijedite i u kojem se prema sebi odnosite s poštovanjem.
Jer kad bismo barem dio energije koju trošimo na tuđa očekivanja usmjerile na odnos sa sobom, možda bismo shvatile da smo cijelo vrijeme imale publiku koja je najvažnija. I koja nas gleda s puno više razumijevanja nego što smo mislile.
Koncert Maje Šuput ispred JOY Shopping Rugvice bio je vrhunac otvorenja 11. prosinca 2025., ali za posjetitelje sada kreće najzanimljiviji dio prosinca.
Joga i holistički pristup idealno se mogu integrirati u urbano okruženje, nudeći put prema unutarnjem miru, ravnoteži i zdravlju
Novi showroom rezultat je dugogodišnje suradnje tvrtke Iverpan i grupacije Atlas Concordea
Djeci iz Osijeka, Zagreba, Bedekovčine, Ivanca, Karlovca, Pule, Rijeke i Splita iz Zaklade poručili su: "Snaga nije u tome da nikada ne padnemo, nego da svaki puta ustanemo. Vjerujte u sebe jer vaš put je jedinstven, možete promijeniti i sebe i svijet oko vas."
