"Upravo je projekt "Modne radionice za starije", koji ove jeseni ponovno provodim po domovima za starije, pokazao koliko je njihova nevidljivost u društvu uzela maha. Redom su to žene koje su odavno zaboravile na svoj odraz u ogledalu", govori nam Jadranka Olivari-Jirasek
Na Instagramu zrači pozitivnom energijom, a boje su njezin zaštitni znak. Jadranka Olivari-Jirasek, poznatija kao Oliva, odvjetnica je koja je svojim Instagram profilom Oliva Style Blog dokazala da stil ne poznaje dobne granice. Svoju ljubav prema modi želi prenijeti i drugima, posebno ženama zrelije dobi, kroz radionicu koja slavi osobni stil, kreativnost i radost izražavanja. U ovom intervjuu otkrivamo što je inspirira u modi, kako opisuje svoj stil i zašto je odlučila pokrenuti projekt koji osnažuje žene da se osjećaju lijepo i samouvjereno u svakoj životnoj dobi.
Jadranka: Teško bi mi bilo pronaći ono što me inspiriralo da se zainteresiram za modu. Nikad nisam razmišljala o tome. Ipak, ako me sada pitate, rekla bih da je to vrijeme u kojem sam nekoć živjela. Tada je puno toga bilo nedostupno, pogotovo modni časopisi iz kojih bih mogla crpiti informacije o modi, pa sam one rijetke pažljivo proučavala, te vlastitim crtežima pokušavala stvarati neku svoju modu. Pamtim, ali i čuvam, hrpu modnih crteža koje sam objavljivala u tada najpoznatijim časopisima za žene, poput Svijeta. Gledajući danas, zamislite, i nakon više od 50 godina moji modeli su i dalje aktualni, što potvrđuje onu slavnu rečenicu američkog književnika Henryja Davida Thorea kako se “svaka generacija ruga staroj modi, ali religiozno slijedi novu”! Sanjala sam studirati u inozemstvu. Italija je bila opcija. Rim. Academia Costume & Moda, netom osnovana. Program modnog dizajna i dizajna kostima učinio mi se toliko zanimljivim da sam bila spremna sve učiniti kako bih se upisala na taj studij. Nažalost, za takvo što bio je potreban itekakav roditeljski financijski support, što nisam imala, tako da sam s velikom tugom morala odustati od tih snova. Život me tako naučio kako su snovi jedno, a stvarnost posve nešto drugo. Umjesto mode, izabrala sam pravo. Obiteljsku tradiciju. Stroga i kruta pravila koja nemaju baš nikakve veze s razigranošću mode! Ipak, ta nekakva potisnuta ljubav prema modi zamalo je bila realizirana kroz novinarstvo, koji sam upisala uz studij prava, zamišljajući se modnom novinarkom. Nakon nekoliko godina shvatila sam da ću teško uspjeti naći stalno zaposlenje, pa sam se vratila pravu. Daleko od toga da sam bila razočarana. Nisam. S uživanjem sam se posvetila odvjetništvu. Mislim da je kod mene prevladalo ono “radi s uživanjem svaki posao, pa ćeš ga zavoljeti”. Modno osviještena nikad nisam prestala biti. I na poslu koji njeguje malo stroži dress code. I privatno. Dakle, osjećaj za modu uvijek je kod mene bio postojan unatoč ograničenjima. Naravno, daleko je to od američkih filmova u kojim gledamo odvjetnice utegnute u sive kostimiće i visoke potpetice, ali poštovanja nekih modnih pravila zasigurno ima. Da je stil osoban i da se njime pokušavamo predstaviti svijetu često zna biti dvojbeno, barem kad se komentira. Međutim, to predstavljanje svijetu često zna biti u potpunom nesuglasju s onim kakve smo zapravo osobe. Iako bi stil trebao striktno “predstaviti” osobu, ne jednom sam zaključila kako je to potpuno promašeno pravilo. O tome kakve smo osobe ne govori naša odjeća. Ok, možda nešto malo ako je u pitanju naša urednost. Ali, vjerujte, upoznala sam osobe sa stilom koji bi prije upućivao da su beskućnice, a zapravo je bila riječ o osobama koje su visokoobrazovane i sa značajnom znanstvenom karijerom. Zato stil pokušavam svesti na ono što volim. Ako se nekom drugom sviđa, ili ga je primijetio pa ga naznačio posebnim, još uvijek ne znači da sam modna perjanica!
Jadranka: Znam da možda očekujete nešto spektakularno, ali ja stvarno mislim da je moj osobni stil upravo onakav kakvog najmanje očekujete. Običan. Osim toga, običan je, dodala bih i vjeran onom što volim. Nekako sam godinama naučila da se najbolje stvari u životu ne događaju slučajno. Ili smo naporno radili, ili smo znali odabrati. Tako je i kod odjeće koju biram. Nisam modna “ziherašica”, volim i neke avangardnije modele, ali uvijek se vodim osjećajem. Neki dan jedna poznanica izložila mi je problem oko odabira haljine za vjenčanje. U onom što bi trebao biti konačan odabir ne osjeća se dobro. Upravo je taj osjećaj kod mene presudan. Ako se osjećam nesputano i opušteno – to je to! I sigurna sam u odabir. Samopouzdanje kojim nosim odabrani model, upravo proizlazi iz toga osjećaja. To sam ja.
Jadranka: Nisam bogata. Nisam više mlada. I nisam lijepa. Možda u životu nisam napravila neku veliku karijeru, ali zato imam prekrasnu obitelj. Naravno, trebalo je uložiti dosta truda i balansirati između posla i obitelji. No ništa nije bilo teško, ma koliko danas izgleda nemoguće. Svi su danas odrasli i uspješni ljudi. I rekla bih da je sreća relativan pojam, ili je mnogi ne prepoznaju. Često, kad nastupe teški životni trenuci, pomislimo da smo bili sretni nekih dana koje tada uopće nismo tako doživljavali! Biti zadovoljan sobom samim često rezultira s tom pozitivnom energijom, kojom zrači moj profil na društvenim mrežama. Osobno, svojom veselom naravi, i nadam se toplinom, jer o ovom pitanju trebaju govoriti drugi, nastojim kroz Instagram pokazati da je život dar u kojem treba uživati. Nastojim osmijehom i malim životnim pričama potaknuti svoje pratiteljice da se okrenu sebi. Čemu toliko nezadovoljstvo svime i svačime? Nećete to promijeniti. Ali zato možete sebe. I svoj stav. Stoga izbjegavam profile koji stalno potiču nešto loše. Zar doista mislite da je sve tako crno? Ma nije. Ima i nijansi.
Jadranka: Oliva Style Blog pokrenula sam prije gotovo 13 godina. Na jednom putovanju moja kći usput je nabacila ideju o pokretanju bloga za žene nakon pedesete. Nisam baš bila previše zainteresirana, no po povratku, malo sam proučila našu blogersku scenu. Ničega za mene. Mislim, sve je bilo posvećeno isključivo mladim djevojkama. Nekoliko stranih profila nekako mi je dalo motivaciju da se upustim u tu avanturu. Imati 60 godina i okrenuti se društvenim mrežama činilo se nemogućom misijom! Ispočetka sam objavljivala tekstove s ilustracijama, no kad sam prvi puta objavila svoju fotografiju, kao da je nastupio svojevrstan šok. Stvarna žena. Žena s borama. Mrljama na koži. Redali su se komentari. Najviše poticajni, a rijetko negativni. Moje odjevne kombinacije nisu bile savjetodavne, već su bile inspirativne. Nikome nisam nametala svoj stil. Pokušala sam ih samo nagovoriti da se modno poigraju onim što imaju u ormaru. I to im se jako svidjelo. Jer kroz moju modnu priču imale su priliku saznati da nije nužno slijepo slijediti modne trendove ili nekontrolirano kupovati, već naprotiv, vlastitom maštom svoj outfit učiniti jedinstvenim.
Jadranka: Na početku, mislim, kad sam pokrenula blog, malo sam bila u strahu kako će moje kolege i kolegice, ili stranke, prihvatiti moju aktivnost na društvenim mrežama. Gotovo su svi s oduševljenjem pozdravili moj izlazak na društvene mreže. Bilo je i nekoliko negativnih komentara prijateljica. Kao, “sramotim struku” iako za to nije bilo ni najmanjeg razloga jer su rijetki znali moje svojstvo odvjetnice. Raditi odgovoran posao te na kraju dana sjesti za računalo, pa napraviti zanimljivi post, nekom bi bilo jako naporno. Meni nije. Opuštanje nakon teškog i napornog dana nerijetko bi značilo ulazak u neki lijepi i maštoviti svijet. Svijet mode. I uživanja.
Jadranka: Nema sumnje da starenjem započinju određene kognitivne i tjelesne promjene, no često zanemarujemo činjenicu da je riječ o ljudima koji su još uvijek aktivni i imaju svoje potrebe. Društvene. Guranjem u određene kalupe takvi ljudi rijetko imaju priliku pokazati svoje pravo lice. Svoje mogućnosti. Ali i osobnost.
“Upravo je projekt “Modne radionice za starije”, koji ove jeseni ponovo provodim po domovima za starije, pokazao koliko je njihova nevidljivost u društvu uzela maha. Redom su to žene koje su odavno zaboravile na svoj odraz u ogledalu.”
Buđenje ženstvenosti kod žena koje su zaboravljene postala je i svojevrsna terapija kako postati najbolja verzija sebe. Ispočetka malo suzdržane, već na sljedećim radionicama postale su proaktivne te čak donosile svoj accessory. Ideja o modnoj reviji, kojom bi polaznice imale priliku pokazati što su naučile, nekako se počela nazirati već na prvim radionicama. Šarmantno namještanje i njihov manekenski potencijal, dodatno je bio znak da ciklus radionica treba završiti modnom revijom. Revija “Budi svoja” održana je 9. lipnja 2025. godine u Zagrebu u Domu Trešnjevka.
Zahvaljujući dizajnerici Andreji Palić iza modnog brenda AP Design, manekenke su imale priliku odjenuti odjeću kojom su pokazale da neovisno o tome koliko imaju godina nikad ne izgube svoju osobnost i šarm. Da moda ne pozna dobne granice odavno smo se uvjerili. Stroga pravila odijevanja ovog puta su ostavljena izvan modne piste, a njihove godine, sudeći po oduševljenju publike, postale su potpuno nevažne. Uz čarobnu melodiju “Ballade pour Adeline” kompozitora Paula de Sennevillea, uz koju su hodale po pisti, gošću glumicu i pjevačicu Milu Elegović, plesni par škole Nicolas, make-up učenica obrtničke škole predvođene njihovom nastavnicom Zdenkom Mihelj i uz darove modnog nakita Ivančice Pahor Jewelry, revija je bila toliko lijepa i profesionalno izvedena da je obavezno moramo ponoviti.
Negdje sam pročitala da su osnovne značajke dobrog ukusa uvijek u oku promatrača.
Ali ono što je reviju obilježilo jest samopouzdanje svake žene koja je hodala pistom, a osmijeh koji nije silazio s njihovih lica bio je znak da smo na pravom putu. Jer nevidljivost žene toliko je uzela maha u društvu da se ponekad s nevjericom pitamo jesmo li uopće ikad postojale? I zato je važno da stalno ponavljamo kako žena ne prestaje biti žena jer je ostarila. Ona možda neće imati mladenačku svježinu, ali će uvijek zadržati svoju ženstvenost.
Jadranka: Nisam nikad bila opterećena svojom dobi, niti uvjetovala sama sebi neke odjevne kombinacije zbog godina. Užasavam se ograničenja. U svemu. Tko je taj modni sudac koji će me osuditi jer nosim haljinu bez rukava i s ponosom pokazujem svoje opuštene bicepse? Raznorazni modni savjeti za žene nakon pedesete često me naljute. Obično su takvi da im se zabranjuju veliki dezeni, boje, dužina kose i slično. Međutim, zabrane i ograničenja u modi nikad nisu bila manja. Sve se nosi. Boje postaju kompatibilne s bojama koje su u kombinacijama prije tridesetak godina bile znak neukusa. Sada su oličenje sklada i elegancije.
Zato se pitam zašto bi trebalo biti ograničenja ili zabrana za žene iznad pedesetih. Ako se osjećaju ugodno u onom što nose, zašto ne nositi ono što im je “zabranjeno”? Sjetite se samo Anne Wintour, bivše glavne urednice Voguea. Osim šarenih dezena, njezine haljine nerijetko su bile bez rukava! I nitko joj to nije spočitavao.
Ne rušim ograničenja ili pravila. Nosim upravo ono što volim i u čemu se osjećam ugodno.
Jadranka: Volim hlače. Posebno barrel modele koji su i ove godine jedan od posebnih modnih trendova. Preduge široke nogavice i visoki struk možda na prvi pogled izgleda kao da nije za moju visinu, ali moju siluetu čini pomalo neobičnom, što je već sasvim dovoljno da se oduševim. Prve sam prošle godine kupila u omiljenoj trgovini Cos i postale su svojevrstan vjesnik tih modela u mom ormaru. Baš se osjećam dobro u tom modelu. Od modnih dodataka obožavam narukvice koje moraju biti statement, dakle, nakit koji na prvu privlači pozornost. Volim i beretke, posebno one koje mogu navući duboko na čelo. Ne samo da se sakrijem, već i zbog osjećaja topline koje pružaju. Svake sezone nekako spontano pronalazim omiljenu. Bojom si uljepšam početak dana, ali i outfit.
Jadranka: Nemam uzora. Ne zato što smatram da sam najbolja, nego jednostavno ne volim imitacije. Barem ne u smislu da pokušam složiti svoj outfit u skladu s uzorom. Najčešće se divim posve anonimnim ženama. I to onima koje svoju odjeću nose kao da su je kupile u Saks Fifth Avenue, a ne u nekoj high street trgovini. Neobično složena kombinacija više me oduševi nego neka skupocjena i brendirana odjeća. Nositi na sebi odjeću za čiju kombinaciju je vidljivo ulaganje prevelikog truda često se pretvori u modno razočaranje. Ali zato ležerno zakopčana košulja s nemarno prebačenim šalom preko jednog ramena zna biti puni pogodak!
Stoga su mi posebno zadovoljstvo street style rubrike za trajanja fashion weeka. Milano ili Pariz. Svejedno. Tamo nalazim inspiraciju.
Jadranka: Budite svoje. Nemojte ni u ludilu mijenjati svoj stil. Jer on raste i razvija se s vama. Možda u nekom trenutku svoga života niste voljeli boje, ali zrela dob ih baš voli. Tko bi pomislio da bi se ja nakon poprilično tamne modne faze, odjednom zaželjela boja? Nemojte se ustručavati eksperimentirati. Isprobajte u kabinama i ono u što bi se zakleli da nikada neće u vaš ormar! Koliko sam puta sama ostala zatečena svojim odrazom u ogledalu? Nije to tako loše, pomislila sam kada sam izabrala kraljevsko plavu boju predimenzioniranog džempera! I doista nije bilo tako loše, sudeći po komentarima.
Jadranka: Nemam baš neko osobito iskustvo s kolegicama influencericama. Prije bih rekla da me dočekalo ignoriranje, barem sudeći po njihovom odnosu kad bismo se srele na nekom eventu. “Kaj ova tu radi?” Čula sam jednom i takav komentar (smijeh). Naravno, moj broj pratitelja nije bio fascinantan kao njihov, a i sadržaji su bili znatno drukčiji, no činjenica da sam svojim objavama pokušala prikazati stvarnu ženu, pa još starije dobi, i nije baš naišla na odobravanje. Rijetko bi koja prišla i pozdravila me, no nije me to previše smetalo. S vremenom sam shvatila da njihovo ignoriranje nije strah od “konkurencije”. Naprotiv, bio je to strah kako možda jednog dana neće biti dovoljno mlade da nastave istim putem. Danas je malo drukčije. Ima pomaka, na svu sreću.
Jadranka: Nemate pojma koliko mi veselja donosi svaka objava. Možda i nema toliko lajkova (ah, taj algoritam), ali kad složim post i odaberem fotografiju, izgleda mi kao da sam pozdravila svoje pratiteljice i poželjela im ugodan dan. Za one žene koje nisu na društvenim mrežama, projektom modnih radionica nastojim im dati malo poticaja da vode računa o sebi. Kao ženi. To malo društvene angažiranosti donijelo mi je najviše sreće i zadovoljstva. Opravdano, sudeći po mom osmijehu.
U kampanji za novu Xiaomi 15T seriju, čiji je slogan “Detalji koji čine razliku”, a koja donosi prvi 5× periskopski telefoto zoom u T seriji, pojavio se Mario Mandarić, jedan od najpoznatijih chefova domaće scene. Njegova predanost detaljima kojima u kuhinji stvara vrhunska jela, savršeno oslikava filozofiju Xiaomi 15T Pro serije jer su upravo detalji ti koji oblikuju iskustva za pamćenje
Od svog osnutka u Los Angelesu 1999. godine, NYX Professional Makeup poznat je kao brend koji pomiče granice u beauty industriji
Nova Gorica, smještena na zapadnoj granici Slovenije, najmlađi je grad naših susjeda izgrađen 50-ih godinama prošlog stoljeća i fenomenalno odredište za vikend-izlet
Novi miris predstavlja manifest snage, zavodljivosti i unutarnje moći
