Redateljica Jelena Gavrilović o seriji SRAM: Od snimanja viralnih scena do radnje četvrte sezone

Jeste li i vi fan serije “SRAM”? Hvaljena kao najbolja serija za mlade s naših prostora, “SRAM” oduševljava gledatelje iz sezone u sezonu, za što je odgovorna i izuzetna režija Jelene Gavrilović. Redateljica hit serije za mlade, za Marie Claire Croatia otkriva kako je proteklo snimanje nedavno prikazane sezone koja je podigla prašinu, na što je najponosnija i kako je nastala ONA slavna scena u bazenu.

Jelena Gavrilović diplomirala je filmsku i TV režiju na FDU-u u Beogradu, tijekom studija već je bila nagrađivana za svoje kratke filmove, a u dobi od 23 godine režirala je seriju “#SamoKazem”, za koju je osvojila nagradu Satellite Award u Hollywoodu. Nakon toga slijede godine režiranja dokumentarnih filmova i serija, među kojima je najpoznatija serija “Kljun”, prikazana na Filmskom festivalu u Cannesu. Jelena trenutačno režira seriju “SRAM” za HRT. Nedavno je završilo emitiranje treće sezone, a sad je u pripremama za četvrtu.

Serija “SRAM” iz sezone u sezonu oduševljava publiku, i to ne samo onu ciljanu, odnosno tinejdžere, nego i odrasle, kako roditelje tako i one koji uživaju u napetim zavrzlamama, kvaliteti produkcije, ali i “ljudskosti” koju je serija uspjela prenijeti na ekrane. Jeste li na samom početku očekivali ovakav hit?

Na početku smo se nadali da se nećemo osramotiti, što je s obzirom na naslov već bio solidan cilj. Šalu na stranu, nikad ne krećeš s idejom da radiš hit. Pokušavaš samo napraviti nešto što djeluje iskreno i živo. Pokazalo se da kad tinejdžeri osjete da ih ne podcjenjuješ, oni to brzo prošire dalje, pa odjednom seriju gledaju i njihovi roditelji, i ljudi koji su mislili da ih srednjoškolske drame odavno ne zanimaju.

FOTO: Palma Poljaković

Moderan format poprilično odskače od onoga što smatramo “tipičnim domaćim serijama”. Na što ste najponosniji kad je redateljski dio posla u pitanju?

Najponosnija sam na to što smo uspjeli zadržati osjećaj stvarnog života. Tinejdžeri u seriji ne govore kao likovi iz scenarija, nego kao ljudi – ponekad su nespretni, ponekad preglasni, ponekad šute kad bi možda trebali nešto reći. Kao redateljici bilo mi je najvažnije da kamera bude blizu likova, ali da ih ne osuđuje. Mislim da se ta iskrenost na kraju i osjeti. Redateljski sam najviše uživala u tome da kamera prati tu energiju, kao da smo stalno pomalo u njihovoj glavi. Format je moderan, ali cilj nije bio da bude moderan radi “modernosti”, nego da gledatelj osjeti kao da je stvarno u tom svijetu: u školskom hodniku, na zabavi, u poruci koja stiže u tri ujutro. Sva razmišljanja i odluke dolazile su iz promišljanja o tome kako kamerom i ritmom prenijeti taj osjećaj bliskosti.

Serija otvara brojne bitne teme vezane za odrastanje, u kojima se mnogi mladi mogu pronaći. Javljaju li se vašem timu tinejdžeri nakon pogledanih epizoda i kakve su njihove reakcije?

Da, i te poruke često su vrlo dirljive. Mladi nam pišu da su se u nekim scenama osjetili viđeno ili shvaćeno, što je za nas zasigurno najveći kompliment. Tinejdžeri su vrlo nemilosrdna publika, ako nešto djeluje lažno ili patronizirajuće, oni to odmah “provale”. Kad radite seriju o odrastanju, nadate se upravo tome – da će netko s druge strane ekrana pomisliti: “Dobro, nisam jedini kome se ovo događa.”

A što kažu roditelji?

Roditelji često kažu da su seriju počeli gledati zato da vide što im djeca gledaju, a onda su nastavili jer su se i sami prepoznali. Čuli smo i zanimljive situacije po kućama – u jednoj sobi epizodu gledaju tinejdžeri, u drugoj roditelji, pa se poslije sretnu u hodniku i usput prokomentiraju što se dogodilo. Nekako serija često postane mali alat za komunikaciju jer je lakše započeti i neke nelagodne razgovore kad kažeš: “Hej, a što ti misliš o onome iz epizode?” A čuli smo i obrnute situacije, kako djeca doslovno vuku roditelje za rukav da gledaju s njima.

FOTO: Palma Poljaković

Gledate li i Vi ponovno epizode kad se prikazuju na televiziji ili ste već tada mentalno na novim projektima?

Gledam iako je to za redatelja pomalo stresno iskustvo. Dok drugi gledaju priču, ja uglavnom gledam sve ostalo (smijeh). Ali tek kad se epizoda emitira u cjelini zapravo imam osjećaj da je prvi put gledam očima publike.

Najnovija, treća sezona podigla je dosta prašine zbog glavnog lika Lovre i njegovog “izlaska iz ormara”. Mnogi smatraju da je prikazivanje veze Lovre i Ivana vrlo bitan trenutak u povijesti hrvatske televizije, koji bi mogao pomoći mladima koji prolaze kroz sličnu situaciju, ali i roditeljima koji bi potencijalno bolje mogli razumjeti svoju djecu. Jeste li od početka bili svjesni bitnosti treće sezone?

Znali smo da je to važna priča, ali trudili smo se da je ne tretiramo kao “veliku temu”, nego kao život jednog tinejdžera koji pokušava shvatiti tko je.

Naš zadatak bio je da Lovru prikažemo kao stvarnu osobu, a ne kao simbol. Kad počnete raditi na dramskom sadržaju s idejom da ćete mijenjati povijest, obično završite s vrlo ukočenim sadržajem. Mi smo samo pokušali biti iskreni prema likovima. Ako je Lovrina priča nekome pomogla da se osjeti manje usamljeno ili da se u nekoj kući započne razgovor koji je dugo bio tabu tema – onda je to za nas već golem uspjeh.

FOTO: Palma Poljaković

Tema posljednje sezone jest i bipolarni poremećaj. Savjetujete li se sa stručnjacima prilikom obrađivanja ovako ozbiljnih tema? 

Svakako. Pri obradi te teme posavjetovali smo se s našim psihologom Mihaelom Kozinom, koji je od prve sezone tu s nama oko svih osjetljivih tema.

ONA, sad već poznata scena u bazenu, oduševila je gledatelje. Je li bila zahtjevna za snimanje? Jeste li se bojali negativnih komentara i jesu li Vas oduševili oni pozitivni?

Ta scena bila je dosta zahtjevna, i u tehničkom i u glumačkom smislu. U pitanju je vrlo intiman trenutak, pa smo svi na setu osjećali veliku odgovornost da ga odradimo pažljivo i s puno povjerenja između glumaca i ekipe. Uvijek postoji mala strepnja kako će publika reagirati jer znate da će scena izazvati komentare. Ali na kraju je bilo dirljivo vidjeti koliko su ljudi zapravo reagirali s empatijom i nježnošću. Mislim da su gledatelju vrlo jasno osjetili kako je scena snimljena iz ljubavi prema tim likovima, a ne zato da bi nekoga šokirala.

Serija “SRAM” u potpunosti je promijenila igru prikazujući se u više formata za više različitih dobnih skupina. Uz subotnje večeri na tradicionalnom televizijskom programu HRT1, preko TikToka, pa do YouTubea – serija na zanimljiv način predstavlja svoj sadržaj gledateljima i okuplja zajednicu obožavatelja. Kako ste došli na ideju prikazivanja ključnih dijelova epizoda čak i unaprijed, putem društvenih mreža?

Taj format preuzeli smo iz originalne serije “SKAM”, koji je bio prilično revolucionaran u načinu na koji je pričao priču. Ideja je bila da se radnja odvija u gotovo realnom vremenu, tako da gledatelji kroz tjedan dobivaju male dijelove priče, poruke, scene, kao da prate život likova dok se on uistinu odvija. Društvene mreže tu su bile prirodan prostor jer su i životi tinejdžera danas velikim dijelom na njima. Subotnja epizoda onda dođe kao neko malo okupljanje svega što smo kroz tjedan zajedno proživjeli. Mislim kako je upravo taj osjećaj da priča “živi” između epizoda pomogao oko toga da se oko serije stvori prava mala zajednica gledatelja.

Na društvenim mrežama vrlo su aktivni i stranci. Iz kojih zemalja najviše vole pratiti “SRAM”?

Uglavnom su to europske zemlje, posebno one koje već imaju svoju “SKAM” verziju, pa postoji publika koja prati sve adaptacije. Ali mene i dalje svaki put pomalo šokira kad otvorim komentare i vidim sve moguće svjetske jezike. U jednom trenutku čak smo bili u trendu u Brazilu, što nam je bilo potpuno nevjerojatno – to je velika zemlja, a mi snimamo seriju o tinejdžerima iz Zagreba. Tada stvarno shvatite koliko internet može proširiti jednu priču puno dalje nego što ste ikad planirali.

Uz već poznati producentsko-redateljski trio čiji ste i sami dio, izvrsni mladi glumci svakako čine velik dio uspjeha serije. Kako su izgledali castinzi? Je li Vas iznenadio talent kojim raspolažu mladi glumci čije vrijeme tek dolazi, a koji su utjelovili omiljene likove iz ove serije?

Casting je bio prilično dug proces. U širem krugu najviše smo gledali prirodnost i autentičnost – da su opušteni pred kamerom i dovoljno otvoreni da daju i dio sebe liku. A onda smo ih u užem, takozvanom chemistry castingu, počeli uparivati – kao prijateljsku ekipu i kao ljubavne parove. Meni je osobno bilo jako važno vidjeti i kako reagiraju na moje indikacije, kao i to koliko su spremni improvizirati, generalno da postoji osjećaj kako se i oni i ja osjećamo prirodno te da postoji povjerenje. Na kraju svega pokazalo se da smo dobili jednu stvarno posebnu generaciju mladih glumaca i glumica.

FOTO: Palma Poljaković

Koja je Vama najdraža scena iz svih do sada prikazanih sezona?

To je preteško pitanje, ali probat ću izdvojiti nekoliko trenutaka. Prvo mi uvijek padne na pamet scena “Bunga bunga party” iz devete epizode prve sezone, najviše zbog načina na koji je nastala. Po scenariju je to trebala biti obična dramska scena, a onda smo potpuno neplanirano zakoračili u neko zajedničko ludilo i za par minuta na setu je nastao totalni kaos. Imam osjećaj da smo nakon te scene svi postali hrabriji.

Iz prve sezone jako volim Evin i Nixov poljubac i rap na talijanskom, kao i čuvenu closure scenu koja mi je pretužna i oslobađajuća. U drugoj sezoni posebno su mi drage scene Norine izolacije i njezina zamišljanja jer smo tu svi dosta riskirali – i glumački i vizualno, dok mi je Norin i Rokov prvi poljubac drag jer je potpuno bigger than life i pjesma skroz upotpuni emociju.

Iz treće sezone izdvojila bih Lovrino priznanje Jakovu – za tu sam scenu dobila i puno poruka gledatelja koji su rekli da ih je najviše dirnula u sve tri sezone. Naravno, posebno volim i sve scene između Ivana i Lovre, počevši od njihovog upoznavanja u drugoj epizodi, koju smo možda i najdulje pripremali na probama.

Možete li nam reći što nas očekuje u četvrtoj sezoni?

Očekuje nas jedna velika ljubavna priča. Konačno malo bolje upoznajemo Vanessu i što stoji iza te tajanstvenosti. Mrcine se vraćaju u fokus, a škola se bliži kraju.

Zbog snimanja serije “SRAM” preselili ste se u Zagreb. Kako se snalazite kao novopečena Zagrepčanka? Koji su Vaši mali zagrebački rituali?

Moj idealan zagrebački ritual prilično je jednostavan: doručak na Dolcu, slušalice u ušima i biciklom kroz grad. U tom trenutku imam osjećaj da sam na malom odmoru, čak i kad zapravo samo rješavam jednu obvezu za drugom.

Kakvi su Vaši planovi za 2026. godinu?

Uz četvrtu sezonu serije “SRAM”, razvijam još dva projekta – film i novu seriju. Za sada o njima mogu reći samo da su u ranim fazama i da mi već sad uzimaju dosta mentalnog prostora. Bit će uzbudljivo, ali ove godine ozbiljno planiram i naučiti kako se odmarati – što je za ljude u našem poslu ponekad i veći izazov nego samo snimanje.

FOTO: Palma Poljaković