Magda Milas: Žena iz svijeta financija koja ruši predrasude

Magda Milas, Business Development Manager u Monri Paymentsu i jedna od osnivačica udruge Alice in Blockchains, izdvaja se kao netko tko pomiče granice u fintech svijetu, sektoru koji i dalje u velikoj mjeri oblikuju muškarci. Posljednjih deset godina gradi karijeru u svijetu financija, gdje je iz tradicionalnog bankarskog okvira napravila iskorak u nepoznato te nastavila razvijati karijeru kroz fintech: od razvoja poslovanja u web3 prostoru, uvođenja fintech proizvoda u telco sektor, pa sve do vodećeg regionalnog payment fintech igrača, Monri Payments, gdje je zadužena za internacionalni rast i razvoj poslovanja.

Magda je također vrlo aktivna u svijetu osnaživanja žena u fintechu. Osim osnivanja Alice in Blockchains, članica je izvršnog odbora EWPN (European Women Payment Network), vodeće europske neprofitne asocijacije koja okuplja i uključuje više žena u svijet paymenta i financija.
Iako je profesionalno usmjerena na tehnologiju i brojke, Magda je i pilotkinja, strastvena freediverica kojoj je ronjenje na dah i danas važan dio života te aktivnost koja joj donosi zadovoljstvo i ispunjenje, i ono najbitnije – majka djevojčice.

Njezin životni put ne govori samo o karijeri nego i o slobodi. Slobodi da uđemo u prostor u kojem nas ne očekuju, da se usudimo naučiti sve od nule i da, kada dođe trenutak, jednostavno poletimo.

S Magdom smo razgovarali o hrabrosti, ženskoj perspektivi u tehnološkoj industriji, ali i o važnosti da se u svijetu financija i inovacija ne izgubi ono najvažnije, ljudskost.

Privatna fotografija

Između karijere, neba i stvaranja prostora za druge žene

Kad pogledate unatrag na svoj profesionalni put, od bankarstva do fintech inovacija, koji je trenutak bio prekretnica? Onaj koji Vas je možda tada izazvao, ali Vam je kasnije pokazao da ste točno tamo gdje trebate biti?

Magda: Budući da smo uvodnim dijelom krenuli s pričom oko hrabrosti, možda da na ovo pitanje odgovorim kroz prizmu vlastitih strahova. Jer, na kraju, u današnje vrijeme je pričanje o strahovima također hrabrost.

Imam veliki strah od prolaznosti vremena, u smislu da ću vrijeme koje mi je dano da na ovom svijetu provedem potratiti. I to nema nikakve veze s popularnim terminom „FOMO“ (fear of missing out), dapače, nisam ni blizu tome, upravo suprotno – ne želim biti na mjestima gdje su svi, nisam nikad ni bila. Uvijek sam imala potrebu istraživati neotkriveno, s natjecateljskim ronjenjem na dah sam primjerice krenula 2007. godine kada se mali broj ljudi time bavio. Školu za privatnog pilota zrakoplova (uz ovlaštenje SEP za letenje jednomotornih propeleraca) sam upisala 2014. godine i u siječnju 2017. imala dozvolu u džepu.

Odrastajući, nisam nikad točno znala čime se želim baviti u životu, sve me zanimalo i sve mi je išlo od ruke, no oduvijek sam itekako znala da želim imati svrhu.

PRIVATNE FOTOGRAFIJE

Otac mi je profesionalni, akademski glumac, majka mi je profesorica engleskog i njemačkog jezika i zapravo mi je jedna od želja bila postati glumica. Međutim, moj otac smatrao je da „kruh sa 7 kora“ nije posao za mene i upisala sam Ekonomski fakultet, za koji se u to vrijeme nekako smatralo da otvara najviše vrata i daje svestranu perspektivu, u kojoj „će se osoba poput mene lako pronaći“.

Velika vrijednost koju su me roditelji naučili je upravo cjeloživotno učenje, i to nema nužno veze dugoročno s formalnim obrazovanjem, nego radu na sebi. Pomicanjem vlastitih granica, usvajanjem novih vještina i mentalnim treningom, čitanjem i ponajviše slušanjem. Moji roditelji, pa tako i baka koja će uskoro navršiti 93 godine, na godišnjoj razini pročitaju stotine knjiga. Životni prostori oduvijek su nam ispunjeni knjigama te ja također gradim biblioteku u svom domu. Koliko god cijeli svijet teži minimalizmu i digitalizaciji, ovo je moj opipljivi doticaj sa stvarnošću, koji mi daje prizemnost i svjesnost potrebe za širom perspektivom. To je moja osobna i materijalna manifestacija težnje za daljnjim osobnim rastom koje se nikad neću odreći.

Želim reći da, što više čitam, slušam, istražujem i učim, ne samo da sve više spoznajem koliko toga ne znam, nego jasnije vidim kako bi neke stvari trebale/ mogle izgledati. Upravo u tome leži sva moja motivacija: kad mislim da sam „prešala igricu“, a zapravo se otkriju minimalno 3 nova zahtjevnija „levela“ kojih nisam bila svjesna. U tom smislu, sama sam gradila svoj put i donosila odluke o svojoj karijeri, bez da sam svaki put imala razumijevanje okoline jer sam uvijek birala izazovnije smjerove. Znate ono kad pitate starije koju poruku bi prenijeli mladima, i oni kažu „vjeruj u sebe“ – e pa točno to je to. Izazovniji put je uvijek teži, ali nagrada bude ogromna.

Bankarstvo mi je dalo stabilnost i temelje financijskog razmišljanja. Web3 mi je donio širinu, samopouzdanje i potvrdio ono što zapravo jesam: netko tko gradi i razvija. Rad na fintech proizvodima u potpuno novom okruženju, poput telekoma, naučio me da vizija ne vrijedi ništa bez upornosti i jasnih argumenata.

Danas, nakon deset godina u financijama i tehnologiji, mogu reći da još uvijek učim i rastem, ali prvi put istinski uživam u kontekstu u kojem radim: međunarodna tržišta, različite kulture, različite potrošačke navike. I ne samo kroz posao u Monri Paymentsu, već i kroz projekte koji meni osobno imaju veliku vrijednost, poput Alice in Blockchains i EWPN-a, u kojima sve što radim dobiva dodatnu svrhu, onu iz ženske perspektive.

PRIVATNE FOTOGRAFIJE

Fintech se često opisuje kao svijet tehnologije i brojeva, ali iza svakog sustava ipak stoje ljudi. Kako unijeti ljudskost i toplinu u svijet brojeva i tehnologije?

Magda: Da, smiješno je to kad danas netko kaže fintech, većini se pred očima pojave ekrani puni koda, grafova i nekih neon plavih krugova koji putuju po ekranu, kao u SF filmu. 😊 A zapravo, iza svega toga stoje vrlo stvarni ljudi i vrlo stvarni životi.

Fintech je nastao iz vrlo jednostavnog razloga: ljudi su se umorili od čekanja u redovima, gomile papira, “dođite sutra” pristupa i onih poruka iz banke koje ti na sekundu stegnu želudac (FTJJP fali ti još jedan papir). Umorili su se osjećaja da financije postoje negdje paralelno s našim životima, umjesto da rade za nas.

Kad govorimo o ljudskosti, za mene je to puno prizemnija tema od onog što se obično prikazuje. Fintech nije nastao da impresionira tehnologijom, nego da riješi vrlo konkretne prepreke i ukloni stres i napetost iz svakodnevnog života. Ljudi ne žele savršene algoritme, žele da im stvari rade brzo, jednostavno i pouzdano.

Najljepši trenutak fintecha nije kad lansiramo novu tehnologiju, nego kad vidimo kako se nečiji život zaista malo olakšao. Kad tehnologija utihne, a čovjek dođe u prvi plan.
U tom trenutku fintech prestaje biti “svijet brojeva” i postaje i ljudska priča.

Osnovali ste Alice in Blockchains, udrugu koja povezuje žene u svijetu blockchaina i financija, a uz to ste i članica izvršnog odbora EWPN-a. Što vas je potaknulo da stvorite prostor za žene u industriji koja ih još uvijek premalo prepoznaje?

Magda: I Alice in Blockchains i moj angažman u EWPN-u nastali su iz vrlo jednostavne potrebe: ne da se muškarci isključe, nego da se žene više uključe. U financijama i tehnologiji postoji ogroman prostor za žene, ali u praksi se često događa da nedostaje upravo ono što čini razliku: samopouzdanje, vidljivost i osjećaj da pripadaš prostoru u kojem se donose odluke.

Primijetila sam da žene često odustanu od sudjelovanja na konferencijama ili panelima jer sumnjaju jesu li “dovoljno stručne”, dok muškarci s puno manje dvojbi uzmu mikrofon. Čak i kad žene pristanu sudjelovati, često dolaze s pripremljenim listovima papira koje drže u rukama kao sigurnosnu mrežu. To nije pitanje znanja, nego pitanje podrške, iskustva i prostora u kojem možeš izgraditi taj glas.

U blockchain i web3 svijetu to je bilo još izraženije: znanja puno, žena malo, i često bez sigurnog mjesta na kojem mogu pitati, učiti, eksperimentirati i biti dio razgovora bez pritiska da zvuče “savršeno tehnički”. Tu je nastala ideja za Alice in Blockchains: stvoriti profesionalan, relevantan, ali siguran prostor za učenje i povezivanje. Prostor u kojem žene ne moraju prvo dokazivati da pripadaju, nego im se odmah daje prostor da rastu.
EWPN je drugi dio iste priče – platforma na europskoj razini koja daje podršku, vidljivost i zajednicu ženama u financijama i paytech sektoru. Obje inicijative funkcioniraju na isti način: ne kao kontrapunkt muškarcima, nego kao korektiv povijesne neravnoteže i prilika da žene dobiju isti start.

U konačnici, sve se svodi na jednu stvar: žene ne treba poticati da budu “glasnije”, nego da budu sigurnije u svoje znanje. A sigurnost dolazi iz zajednice, iskustva i podrške.

Kao majka djevojčice, što biste željeli da ona nauči promatrajući vas, ne kao poslovnu ženu, nego kao osobu koja se usuđuje letjeti i doslovno i metaforički?

Magda: Voljela bih da kroz mene vidi da je život puno širi od jedne uloge. Da nije poanta biti savršena, nego znati što želiš, biti iskrena prema sebi i imati hrabrosti ponekad izabrati teži put. Želim da bude svjesna da je ok pogriješiti pa krenuti ispočetka, jer sve to čini normalan, zdrav život.

Oduvijek sam išla putevima kojima većina nije išla, te bih voljela da i ona nauči da horizonti mogu biti i širi i dublji ako se usudiš. Da granice najčešće stoje u glavi, ne u okolnostima. I možda najvažnije: da ne treba čekati dopuštenje za svoje snove. Ako vidi da sam znatiželjna, da mijenjam smjer kad treba, da se ne bojim rasti, onda će, nadam se, naučiti da je život nešto što se aktivno gradi, a ne nešto što se samo dogodi.

Privatna fotografija

Koliko često letite, te što vas je taj nesvakidašnji hobi zapravo naučio?

Magda: Danas letim puno rjeđe. Letenje je prekrasan osjećaj, ali i vrlo kompleksna aktivnost. Kod nas je infrastruktura ograničena, uvjeti nisu uvijek idealni, a privatno letenje zahtijeva potpunu pripremu i kontinuitet. A ja nisam osoba koja radi stvari polovično, a to jednostavno nije hobi koji tolerira pola fokusa.

U ovoj životnoj fazi, s malim djetetom i poslom koji traži veliku posvećenost, prirodno sam se okrenula aktivnostima koje imaju i osobni i zajednički smisao. Volim biti dio okruženja, odnosa i zajedništva, a znamo da je jedan od najvećih izvora sreće upravo prosocijalnost: činjenica da doprinosimo i da nešto radimo s drugima, ne samo za sebe. To me danas najviše pokreće.

Ronjenje je u tom kontekstu sasvim druga priča. Puno ronim i plivam s djetetom, iako ne idemo na velike dubine niti radimo velike pothvate, to sam sve savladala u mlađim danima. U moru tražim onaj osjećaj tišine, plavetnilo koje umiri cijeli sustav, trenutak kad stvari postanu jednostavne. A kad to doživim zajedno s njom, sve dobije potpuno novu dimenziju.

Letenje me jako puno toga naučilo. Naučilo me disciplini, koncentraciji i donošenju odluka u trenutku, ali prije svega me naučilo poštovanju prema vremenu. Kako sam navela, jedan od mojih najvećih strahova je upravo prolaznost vremena; taj osjećaj da je vrijeme jedina valuta koju ne možemo nadoknaditi. Ako je vrijeme mjerna jedinica koja se dijeli, onda želim biti sigurna da je dijelim smisleno: na ljude, odnose, iskustva i aktivnosti koje me pune i koje ne mogu proći “sutra”.

Doći će trenutak kada ću se ponovno vratiti aktivnom letenju, ali danas biram ono što donosi mir, prisutnost i zajedništvo, i što ima istinski povrat na vrijeme koje ulažem.

Žene, fintech i budućnost

Monri Payments je kompanija koja se ističe inovacijama u fintech-u. Kako Monri njeguje ideju da su žene dobrodošle i da mogu rasti u tom svijetu?

Magda: U Monriju se kultura razvijala usporedno s rastom kompanije: od ranijih startup faza do današnjeg scale-up okruženja u kojem su uloge jasnije definirane, procesi strukturiraniji, a ambicije usklađene s regionalnim širenjem i kompleksnošću tržišta. U takvom okruženju žene prirodno napreduju jer se napredak temelji na znanju, inicijativi i odgovornosti. Kad radiš u kompaniji koja se širi na nova tržišta, integrira složene sustave i uvodi rješenja koja utječu na cijeli ekosustav, onda je fokus uvijek na doprinosu, a ne na tome tko ga daje. To je, po meni, najzdraviji temelj za rast žena u fintechu: profesionalnost ispred predrasuda i etiketa.

Šire gledano, položaj žena u fintech industriji se mijenja, ali ne kroz velike izjave ili deklarativne poruke, nego kroz generacije koje dolaze s potpuno drukčijim odnosom prema tehnologiji i financijama. Za njih to više nisu “teške teme”. Digitalno okruženje im je prirodno, a financije vide kao alat koji treba razumjeti, a ne se bojati.
Već sada vidimo sve više žena u produktnim ulogama, analitici, strategiji, complianceu, data timovima i tehnološkim pozicijama. Ono što je meni posebno važno jest činjenica da žene danas mnogo otvorenije iznose svoje ideje, bez one stare, naučene skromnosti. I upravo u tom pomaku leži stvarna promjena. Kad žene prestanu sumnjati u svoje mjesto u industriji: industrija se počne mijenjati sama od sebe.

Fintech se razvija brže nego ikad. Koje osobine mislite da će biti ključne za buduće lidere, posebno liderice, u idućih deset godina?

Magda: Mislim da će u sljedećih deset godina najvažnije osobine biti mentalna fleksibilnost, jasan fokus i sposobnost „filtriranja buke“. Toliko je trendova i buzzworda oko nas da će najbolji biti oni koji znaju razlikovati što je stvarno vrijedno, a što samo dobro zvuči. Oni koji znaju stati, pogledati širu sliku i prepoznati što uistinu ima smisla.

Autentičnost i empatija danas vrijede jednako kao inovacija i brzina. I na kraju, važna je i hrabrost da se postavljaju prava pitanja, ne samo o tehnologiji, nego i o tome kako rješenja stvarno utječu na ljude, zajednice i tržišta. Danas inovacije napreduju toliko brzo da gotovo svaka nova tehnologija prije ili kasnije zahtijeva određenu korekciju. Zato i imamo stalne regulatorne intervencije, od zaštite potrošača do AI i ESG standarda, od transparentnosti prema korisnicima do zakona koji pokušavaju uskladiti brzinu inovacije s odgovornošću. To je zapravo prirodan mehanizam jer sustav reagira kad tržište ode prebrzo, a pravi lideri su oni koji to prepoznaju i unaprijed grade rješenja koja su održiva, etična i dugoročno korisna, ne samo brza i impresivna.

PRIVATNE FOTOGRAFIJE

Mentorstvo je važan dio profesionalnog rasta. Tko je vama bio važan mentor?

Magda: U klasičnom smislu nikad nisam imala jednog mentora. Više su me oblikovali ljudi koje sam susretala u različitim fazama života i karijere. Otac me naučio gledati ljude u oči i biti prisutna u razgovoru, bez obzira na temu ili sugovornika. Majka me naučila diplomaciji, jeziku, preciznosti i tome koliko vrijedi strpljenje. U sportu su me treneri naučili granicama tijela i snage volje. U poslu sam kroz godine imala nekoliko krucijalnih ljudi koji su mi dali povjerenje prije nego što sam ga sama imala, i na kraju to je možda najvrjedniji oblik mentorstva.

Danas na to gledam ovako: mentorstvo nije jedna osoba, nego niz iskustava i ljudi koji te u pravom trenutku dotaknu i pomaknu. I mislim da je to najrealniji put rasta: učiti od različitih ljudi ono što oni žive, a što tebi u tom trenutku treba.

Kad radite u ozbiljnoj, analitičnoj industriji, lako je izgubiti spontanost. Što vama pomaže da ostanete kreativni, znatiželjni i povezani sa sobom?

Magda: Po prirodi sam kreativna osoba, te se usudim reći da takav način razmišljanja primjenjujem u svim životnim aspektima. Najviše dolazi do izražaja u donošenju odluka, u rješavanju problema i u tome kako povezujem stvari koje možda na prvu nemaju nikakve veze jedna s drugom.

Mislim da je to rezultat mog vrlo raznolikog života. Od bavljenja sportom, ronjenjem, letenjem, sve to mi je razvilo širinu i fleksibilnost. A onda tu su i putovanja i vrijeme s mojom curicom, moda, gastronomija, prijatelji i svi oni trenuci koji nemaju nikakve veze s financijama ili tehnologijom. Upravo iz tih različitih iskustava crpim najviše ideja i perspektive.

Ta kombinacija životne svestranosti i prirodne znatiželje zapravo mi pomaže da ostanem kreativna i u u kako kažete „analitičnoj industriji“. Fintech zahtijeva strukturu, ali i sposobnost da vidiš “pukotine” u sustavu gdje inovacija može nastati. I tu se ta moja kreativnost najbolje osjeti, rekla bih ne kao nešto apstraktno, nego kao vrlo konkretan alat koji koristim svaki dan.

Kad biste mogli poslati poruku mladim ženama koje tek ulaze u svijet financija i tehnologije, ali da ne bude “motivacijski citat”, što biste im iskreno poručili?

Magda: Temelj slobode je financijska neovisnost. Financije nisu neki paralelni svijet rezerviran za stručnjake u odijelima, zaista su utkane u svaki dio našeg života. I zato je važno razumjeti ih, kako ne biste ovisile o tuđem znanju, tuđim odlukama i tuđoj interpretaciji onoga što se tiče vaše sigurnosti.

Ulazak u svijet financija i tehnologije ne znači da morate znati sve, nego da imate pristup svijetu u kojem se zaista odlučuje o vrijednostima, mogućnostima i granicama koje sebi postavljamo. To je prostor gdje vrlo brzo shvatiš da kompetencija stvara mir, a znanje donosi samopouzdanje koje se ne može kupiti.

I na kraju možda najvažnije, u ovoj industriji vrijedi samo jedno: tko razumije, tko radi i tko se usuđuje pitati, taj raste. I tu vas nitko ne može zaustaviti osim vas samih.

Magdina priča je dokaz da se budućnost ne čeka nego gradi, korak po korak, upravo tamo gdje se susreću vizija, znatiželja i hrabrost. Ona pokazuje da žene mijenjaju industrije onda kada prvo dopuste sebi da budu ono što već jesu, te iz te autentičnosti stvaraju život koji inspirira druge.