Iskreno o životu nakon kontracepcije: “Što mi se dogodilo kad sam prestala piti pilule nakon 10 godina”

Odmah na početku moram reći da nisam doktorica, nisam ginekologinja, endokrinologinja, niti bilo koja druga “-ologinja”. Ja sam samo žena u ranim 30-ima koja je nedavno donijela vrlo osobnu, vrlo namjernu odluku da prestane uzimati kontracepcijske pilule nakon deset godina. I ovdje sam da vam kažem kako vas nitko zapravo ne pripremi za ono što slijedi nakon toga.

Počela sam uzimati kontracepciju u ranim 20-ima jer su mi menstruacije bile brutalne. Govorimo o onim napadajima boli u kojima se sklupčate na podu kupaonice i povraćate od bolova. Bile su i potpuno neredovite, dolazile kad im se prohtije, ostavljajući me u stalnom stanju iznenađenja, ali i straha.

“Piti kontracepciju nije bila odluka koju sam donijela olako.”

Bojala sam se nuspojava i slušala sam sve one horor priče: debljanje, promjene raspoloženja, depresija, dlačice na licu… sve. Ipak, razum je presudio, vjerovala sam svojoj ginekologinji, napravile smo potrebne pretrage i odabrale kontracepcijske pilule koje su odgovarale mom tijelu.

Otprilike osam godina sve je bilo, iskreno, sjajno. Koža mi je bila savršena, menstruacije bezbolne i točne, težina stabilna i osjećala sam se dobro. Baš dobro. Svake godine radila sam pretrage i sve je bilo u redu. Sjećam se da sam mislila: “Zašto bih ikad prestala s ovim?”

“Ipak, posljednje dvije godine bile su drukčije. Nešto se jednostavno promijenilo u mom tijelu.”

Počela sam osjećati veliku suhoću rodnice, libido mi je nestao, a ja, osoba koja je pilulu uzimala u minutu točno svaki dan, odjednom sam ju počela zaboravljati. Tad mi je sinulo da mi zapravo tijelo nešto pokušava reći. Možda je vrijeme za pauzu.

Tako sam, uz blagoslov svoje liječnice (i bez previše uputa što me čeka), prestala. Moje tijelo stvarno se probudilo… na lijevu nogu.

Gotovo odmah crveni prištevi krenuli su mi izbijati po čelu i bradi kao da se pripremam za ulogu u teen seriji. Dlačice na licu? Renesansa. Menstruacije su opet postale neredovite i liječnica me čak naručila za dodatne pretrage da isključi nešto ozbiljno.

“Nokti? Lomljivi. Kosa? Opadala je kao jesenje lišće.”

I šest mjeseci kasnije, još uvijek se borim s hormonalnim prištićima koji se rugaju svakom skincare proizvodu koji isprobam.

Ne žalim što sam prestala uzimati pilule. Deset godina prilično je dug period za bilo kakav oblik hormonske terapije. Stvarno vjerujem u slušanje vlastitog tijela, ali voljela bih da mi je netko rekao što me zapravo može čekati. Ne na zastrašujuć, alarmantan način, nego na način: “Hej, i ovo ti se možda dogodi. Vjerojatno će ti lice izgledati gore nego u dobi od 13 godina, ili PMS će ti biti mnogo, mnogo, mnooooogo izraženiji”.

Još jedna stvar koju moram spomenuti u ovom tekstu jer me muči je ta da oko kontracepcije kruži puno dezinformacija.

“Ne, pilula te automatski ne udeblja i ne pretvori u vukodlaka.”

A ako to netko kaže, vjerojatno nije medicinski stručnjak. Kao i svaki lijek, kontracepcija ima svoje prednosti i mane. Međutim, ako imate liječnika kojem vjerujete i informirate se, to može biti jedna od najboljih odluka koje možete donijeti za svoje zdravlje.

Naravno da je svako iskustvo drukčije jer sam sigurna da postoje žene koje prestanu uzimati pilule i osjećaju se sasvim u redu. Druge, poput mene, osjećaju kao da im se pubertet vratio na velika vrata.

U procesu sam naišla na tekst dr. Jolene Brighten, koja se bavi funkcionalnom medicinom i koja na svojoj stranici piše nešto što mi je stvarno ostalo u glavi:

“Kad prestanete uzimati hormonsku kontracepciju, vašem tijelu potreban je određeni period da se ponovno kalibrira. To nisu nuspojave prestanka – to su vaši prirodni hormoni koji se bude.” – Dr. Jolene Brighten, drbrighten.com

“I to je to. Nitko nas ne pripremi za tu tranziciju. Nema brošure koja kaže: ‘Hej, možda ćeš šest mjeseci izgledati kao da imaš hormonalni uragan pod kožom. A ja sam ovdje da ti kažem- nisi sama’.”

Ovo sam napisala jer bih voljela da mi je netko sve ovo rekao prije nego što sam prestala. Voljela bih da sam našla priču zbog koje bih se osjećala manje usamljeno u kaosu post-pil kože, nepredvidivih ciklusa i emocionalnog rollercoastera o kojem nitko ne govori. Pa ako se netko od vas upravo u ovom trenutku osjeća kao ja, gleda se u ogledalo i pita se što se dovraga događa s tvojim licem, kosom i tijelom, samo znajte: niste sami. To je proces.

Uživajte u svome tijelu, poštujte njegove promjene, i najviše od svega, budite nježni prema njemu kroz sve što zajedno prolazite.