Dharma Yoga Zagreb jedno je od vodećih mjesta za promicanje joge i holistički pristup životu
Joga i holistički pristup idealno se mogu integrirati u urbano okruženje, nudeći put prema unutarnjem miru, ravnoteži i zdravlju
Luksuz, umjetnost ili samo dobar marketing?

Posljednjih nekoliko godina svijet parfema proživljava svojevrsnu revoluciju. Dok su mainstream mirisi velikih brendova poput Chanela, Diora ili Guccija i dalje sinonim za luksuz, na sceni se pojavila nova generacija zaljubljenika u mirise koji govore o nečem drukčijem. O individualnosti, umjetnosti i osobnom izrazu. Tako se rodio pojam niche parfema.
Termin koji je u početku označavao male, neovisne parfemske kuće koje su mirise stvarale iz čiste strasti, a ne zbog komercijalnog uspjeha
No danas, u svijetu gdje svaka boca s minimalističkom etiketom i cijenom iznad 200 eura pretendira biti niche, postavlja se pitanje: što zapravo jest, a što nije niche parfem? Je li dovoljno da se prodaje u odabranim parfumerijama? Da dolazi iz Pariza? Ili je možda sve samo do priče, one koja dobro zvuči na Instagramu i još bolje na toaletnom ormariću?

U svojoj izvornoj definiciji, niche parfem predstavljao je autentičan pristup kreiranju mirisa. To su mirisi koji nastaju u manjim laboratorijima, često u suradnji s neovisnim parfumerima koji odbijaju slijediti trendove. Oni se ne pitaju “što će se prodavati”, nego “što želim stvoriti”. Takvi parfemi često imaju neočekivane kompozicije.
Miris papira, kiše na asfaltu, kože starog namještaja ili suhog bilja na suncu
U tom smislu, niche parfem nije samo miris nego i iskustvo. On ne pokušava biti svima privlačan, nego se obraća onima koji u mirisu traže priču, identitet i, u krajnjoj liniji, sebe.
Paradoks je, naravno, u tome što su se mnogi nekoć “niche” brendovi pretvorili u velike parfemske kuće. Nazivi poput Byredo, Le Labo, Diptyque ili Maison Francis Kurkdjian nekoć su bili rezervirani za poznavatelje i kolekcionare, dok su danas globalni fenomeni prisutni u svakom većem trgovačkom centru i beauty rubrici.
To ne znači da su izgubili na kvaliteti, ali znači da su prešli granicu iz niche svijeta u svijet luksuznog mainstreama
Njihovi mirisi i dalje su pažljivo kreirani, ali su, htjeli ili ne, postali dijelom istog tržišnog ritma kao i njihovi masovno proizvedeni “rođaci”. Drugim riječima, ako vaš parfem ima billboard kampanju i influencerice ga dijele u unboxing videima, teško ga je i dalje zvati niche.
U eri kad svaka marka želi izgledati posebno, pojam niche često se koristi kao marketinški alat. Dovoljno je minimalističko pakiranje, priča o parfumeru vizionaru, nekoliko egzotičnih sastojaka u opisu i eto, novi “niche” je rođen.
Ali pravi niche ne definira ni cijena ni egzotika, nego autentičnost
To je miris koji ima potpis, koji ne pokušava ugoditi svima, koji možda i ne miriše “lijepo” u tradicionalnom smislu, ali ostaje u sjećanju. Niche parfem je poput filma nezavisne produkcije. Možda neće osvojiti box office, ali će promijeniti način na koji doživljavate mirise.

Danas, granice između niche i mainstreama postale su gotovo nevidljive. Velike kuće lansiraju ekskluzivne linije (kao, primjerice, Dior Privée ili Armani Privé), koje izgledaju i mirišu kao niche, ali imaju snagu globalnog marketinga.
Istodobno, novi mikrobrendovi nastaju diljem svijeta, od Stockholma do Istanbula, i vraćaju parfem u ruke kreativaca, a ne korporacija
Možda je, dakle, pravi kriterij za niche danas jednostavan: je li miris stvoren iz potrebe da ispriča priču, a ne da se proda što više bočica? Ako je odgovor potvrdan, onda je to niche bez obzira na zemlju podrijetla ili broj sljedbenika na društvenim mrežama.
U svijetu u kojem sve miriše slično, niche parfem nije stvar prestiža, nego osobnog izraza. On nije simbol statusa, nego tihe pobune protiv uniformiranosti mirisa i generičkih formula. Zato, prije nego što kupite svoj sljedeći “posebni” parfem, zapitajte se jedno jednostavno pitanje: mirišem li ja na sebe ili na trend?