Žene koje nose isti parfem godinama: Stvar navike, prestiža ili identiteta?

Da moram birati između parfema i šminke, bez razmišljanja bih izabrala parfem. Radije ću potrošiti veću količinu novca na dobar parfem nego na maskaru jer miris za mene nije samo beauty dodatak, on je moj potpis. On definira kako se osjećam, kako želim da me drugi dožive. On je “točka na i”, završni detalj svakog outfita, onaj nevidljiv sloj koji me čini potpuno svojom.

Mirisi nisu samo beauty proizvodi, oni mogu biti statusni simboli, modni dodaci, emocionalni oklopi, ali i suptilne poruke.

“Za mene je, iako će možda nekom zvučati totalno banalno, parfem bio i ostao intiman dijalog između mene i moje unutarnje verzije sebe. Moj pečat.”

U srednjoj školi krišom sam špricala Gucci Guilty, parfem moje starije sestre. Mislila sam da mirišem kao odrasla žena. A zapravo sam samo pokušavala prerasti svoju nesigurnost i ostaviti miris koji govori: “Znam tko sam” iako nisam imala pojma.

Uz crni Chanel počela sam se osjećati kao žena

Kasnije, Chanel Noir. To je bio moj “coming into power” parfem. Prvi koji sam sama izabrala, bez utjecaja. S njim sam se osjećala kao odrasla, sofisticirana žena koja zna što želi.

Onaj “badass” osjećaj kad ti štikle klikću po pločniku i znaš da je to tvoj hod. Chanel Noir bio je moj zaštitni znak. I dugo sam ga nosila. Godinama. Čak dok pišem ovaj tekst mogu osjetiti miris Noira koji bi se uvukao u svaku poru moje kože i odjeće. Nedostaje mi.

“Mirisi su oduvijek bili pokazatelji statusa – od kraljevskih dvorova do modernih parfumerija.”

Chanel Noir nije bio samo miris sofisticiranosti, bio je moj oklop. Moja tiha poruka svijetu da sam ozbiljna. Znam što želim. Pripadam nečemu uzvišenijem, čak i kad se nisam uvijek tako osjećala.

Zato mi je bilo teško pustiti ga. Ne zato što mi više nije mirisao, nego zato što sam se pitala je li uistinu parfem nešto što će me definirati u životu?

Promijeniti parfem nije bila beauty odluka, već emocionalna. Skidanje stare kože. Ispisivanje novog poglavlja. U početku je to čak djelovalo kao mali gubitak, kao da ostavljam iza verziju sebe koju sam dugo gradila. S vremenom sam shvatila da mijenjanje mirisa ne znači gubitak, nego iskrenost prema sebi. Pokazivanje nove verzije sebe. Jer kako rastemo i mijenjamo se, tako se mijenjaju i sitnice koje nas definiraju, stil, make-up, pa i mirisi koje nosimo svakodnevno.

Uz Armani My Way napokon sam se opustila

Armani My Way došao je čak nedavno, prije par godina. Zahvaljujući njemu, osjetila sam olakšanje, više opuštenosti i manje potrebe da budem “jaka”. To je parfem zbog kojeg osjećam da sam spremna na avanturu bez da moram išta dokazivati. Podsjeća me na ljeto kad sam upoznala svog supruga i lakoću postojanja dok slušam šum mora, mirišem ružmarin i pijem gemišt uz doručak.

A što je s mirisima koje ne nosim, ali za koje me veže duboka emocionalna povezanost

Naravno, postoje i oni mirisi koji nisu ni moji, a emocionalno me potpuno zaokupe.

Kad osjetim Angel Thierry Muglera, odmah pomislim na svoju mamu. To je njezin parfem. Onaj koji bih osjećala i sat vremena nakon što bi izašla preko vrata na poslovni put, i u njezinim zagrljajima. Taj miris me uvijek razoruža.

Miris ima moć. Nema tu prevelike filozofije, već nauke. Kako objašnjava Alfredo Fontanini, dr. med., dr. znanosti i profesor neurobiologije na Stony Brook University za Elle.com:

“Put od nosa do mozga najkraći je i najizravniji put do limbičkog sustava, dijela mozga koji je odgovoran za stvaranje, reaktivaciju, pohranu i prisjećanje sjećanja i emocija. Svaki parfem povezan je s različitim uspomenama i iskustvima. Kad isprobavate novi parfem, birate miris koji nema asocijacija, pa vam daje mogućnost stvaranja novih uspomena.”

“I upravo zato parfem nikad nije samo parfem.”

Jer jednom kad pronađeš taj parfem koji ne nosiš samo na koži nego i u duši, ne puštaš ga. Ne zato što se bojiš promjene, nego zato što si pronašla miris koji govori umjesto tebe. Koji te podsjeća na to tko si sad i tko si bila. To nije samo lijep miris nego i tvoj potpis, zaštitni sloj.

To si ti, u bočici.